Prema kartografskim izvorima i postojećoj literaturi, oficirski Casino u Glini osnovan je 1856. godine. Služio je prvotno kao sastajalište oficira i njihova čitaonica, te kao dvorana za glinske zabave. Međutim, nakon ukidanja Vojne Krajine 1871. zamire i glinski Casino. Tako se na njegovom mjestu 1874. osniva glinska Čitaonica, a zatim u istoj zgradi i Narodna gostionica, koja se nalazi u općinskom vlasništvu.
"Obćina Glina I. daje u zakup obćinsku sgradu ‘Narodnu gostionu’ na tri, eventualno 6 godina dana, i to počam od 1. siečnja 1900.", piše petrinjski list Banovac od 15. srpnja 1899. "U toj gostioni nalazi se razizemno velika dvorana za goste, točiona, 3 sobe za gostioničara, velika kuhinja, komora za jela i podrum, u prvom katu pako dvorana za plesove, 2 sobe za čitaonicu i 4 sobe za putnike, na tavanu 2 sobe za sobarice", piše u oglasu općinskog Poglavarstva Glina kojeg potpisuje upravitelj općine Josip Abelle.
Prema pisanju Banovca, gostionu je zakupio poduzetnik Mile Spitz, koji je u istom listu 28. listopada 1899. dao sljedeću objavu: "Javljam cienjenom obćinstvu Gline i okolice te gospodi putnikom, da sam preuzeo ‘Narodnu gostionu’ u Glini, koja leži u sred mjesta sa izgledom na krasno šetalište. Točim najbolje piće i dvorim goste biranim jelom, sve to uz primjerenu cienu. Uložiti ću svu brigu, da podignem ugled ove najljepše gostione u Glini, pak se zato i preporučam cienjenom obćinstvu", piše na kraju objave. Izgled Narodne gostione vjerno dokumentira sačuvana razglednica Gline renomiranog bečkog izdavača Weiss & Dreykurs iz 1902.
Prema pisanju petrinjskog lista Novi Banovac od 10. siječnja 1914., u Glini se gradi novi hotel koji će stajati oko 120.000 kruna. Novi hotel "gradi solidno gradjevno poduzetništvo iz Zagreba Kaučić, Florschütz i Gyiketta", piše Novi Banovac od 24. siječnja 1914., koji ujedno obavještava da je nositelj investicije glinska Općina. Tako je uz stari oficirski Kasino dograđena nova hotelska restauracija s plesnom dvoranom i kinom, kojeg je zakupio poznati hotelijer Žarko Bošković. Njegovi reklamni oglasi već u ožujku 1914. krasili su stranice zagrebačkih dnevnih listova, poput Obzora i Agramer Tagblatta. Vanjski i unutrašnji izgled ove neostilske građevine zabilježili su poznati fotografi Ivan Rechnitzer iz Zagreba i Vaso Jakšić iz Gline, koji su napravili nekoliko razglednica Gline s motivima hotela Kasino. Objekt o kojem je ovdje riječ nosit će u različitim imenima različite varijante naziva, ali će se među stanovništvom najviše koristiti kolokvijalni naziv Kasina.
Nakon raspada Austrougarske monarhije i stvaranja Kraljevine SHS, hotel Kasino i dalje zadržava središnje mjesto u društvenom i kulturnom životu Gline. Tu se 1920-ih i 1930-ih održavaju brojne manifestacije, kao što su koncerti, kazališne i filmske predstave, zatim godišnje zabave glinskog Dobrovoljnog vatrogasnog društva, kao i svečane akademije Sokolskog društva u Glini. Tako je u hotelu Kasina 3. veljače 1934. održana godišnja zabava Glinskog športskog kluba na kojoj je svirao jazz. "Na istoj zabavi izabrana je i ‘Miss Glina’ za godinu 1934., gdjica Slobodanka Davidović, kćerka sadašnjeg pretsjednika općine g. Davidovića Svetozara. Ovo je bila svakako najelitnija zabava ove sezone", pisao je list Jugoslovenska sloga iz Petrinje od 11. veljače 1934.
20. srpnja 1969., na jednom od prvih televizora u Glini, priređeno je zajedničko gledanje spuštanja američke letjelice Apollo 11 na Mjesec
Krajem 1930-ih u Kasini se također održavaju brojni politički i stranački skupovi, sve do sloma Kraljevine Jugoslavije i stvaranja NDH, koja je ideološki i politički bila dio "novog evropskog poretka" pod dominacijom nacističke Njemačke. Tako je u proljeće i ljeto 1941. Glina postala poprište masovnih ustaških zločina nad srpskim civilnim stanovništvom. Međutim, izazov ustaškog terora potaknuo je otpor, a onda i ustanak, koji je s vremenom prerastao u Narodnooslobodilački rat iz kojeg su partizani i komunisti izašli kao pobjednici. Važnu ulogu u tom ratu imala je Sedma banijska udarna divizija, koja je 11. siječnja 1944. oslobodila Glinu. Nedugo zatim, priređena je svečana proslava oslobođenja Gline o kojoj su izvijestile Banijske vijesti: "Nakon 30-mjesečnog ropstva i švapsko-ustaškog terora prvi put slobodno su zalepršale nacionalne zastave u slobodnom gradu Glini. … Prostrana dvorana bivšeg ‘Kasina’ bila je divno iskićena i prepuna mnoštvom svijeta, kako u prizemlju tako i na galerijama." Poslije uvodnog govora, koji je počeo u osam sati navečer, "Kazališna družina Banije otpjevala je himne ‘Hej Slaveni’ i ‘Lijepu našu’’, nakon čega su se redali brojni govornici iz redova vojnih i civilnih vlasti praćeni burnim ovacijama", pišu Banijske vijesti od 18. siječnja 1944.
Dok je susjedno Topusko bilo važno sjedište političara i umjetnika (Treće zasjedanje ZAVNOH-a i Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske), u hotelu Kasina u Glini održana je prva partijska konferencija Sedme banijske udarne divizije, nakon čega su održani Kongresi liječnika i pravnika antifašista. Zatim je 18. studenog 1944. ovdje održana i osnivačka skupština Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, koja s vremenom postaje glavni okvir okupljanja i reprezentacije srpske partizanske elite u Hrvatskoj. Nije nevažno spomenuti kako je sama ideja o osnivanju centralne kulturne institucije Srba u Hrvatskoj poniknula u Srpskom klubu vijećnika ZAVNOH-a.
Nakon oslobođenja Hrvatske i konačnog oslobođenja Jugoslavije, u Sisku izlazi tjednik Jedinstvo, koji 18. siječnja 1947. donosi vijest iz Gline prema kojoj "Gradski N.O. vrši opravke i preuredjenje Kasine". Nedugo zatim, Jedinstvo od 14. ožujka 1947., javlja da su "8. mart žene Gline proslavile svečano". Prema tom članku, "uveče davana je priredba u sali Kasina koja je bila dobro posjećena. Između ostalog, davan je pozorišni komad iz sovjetskog života poslije Otadžbinskog rata, koji je dobro izveden." Također vrijedi spomenuti da je u Glini održana svečanost povodom pete godišnjice osnivanja Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, kada je na zgradi Kasine svečano otkrivena spomen-ploča, kako piše Srpska riječ iz Zagreba od 25. studenog 1949. (ploču je otkrio predsjednik Glavnog odbora Prosvjete dr. Čedo Rajačić).
Manje je poznato da je 1953. hotel Kasina dobio ime hotel Istra, što je bila reakcija lokalnih vlasti na talijanske teritorijalne pretenzije i jugoslavensko-talijanski sukob, poznatiji kao Tršćanska kriza (1945. - 1954.). U svibnju 1961. dotadašnja kinoaparatura preuređena je u kinemaskop, nakon čega se pristupilo i renoviranju samog hotela. Tako je sisačko Jedinstvo od 16. studenog 1963. objavilo članak pod naslovom "Glina dobila moderan ugostiteljski objekat", u kojem piše da su završeni radovi na adaptaciji prostorija Ugostiteljskog poduzeća Istra iz Gline. "Uređena je kavana i restauracija, koje spadaju među najmodernije na našem kotaru. Adaptirana kuhinja ima najsuvremeniju opremu i odgovora svim higijenskim uvjetima", navodi se u članku. Također se kaže da je za adaptaciju utrošeno 12,5 milijuna dinara, a da su perspektivi misli ići i na adaptaciju prostora za prenoćišta, koji je do sada bio skučen i nehigijenski, navodi se u članku.
Nedugo zatim, Konzervatorski zavod u Zagrebu donio je rješenje od 26. studenog 1963., kojim je zgrada upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture Kotara Sisak, što je bilo od posebne važnosti za njen daljnji status. U kolovozu 1964. na zgradi hotela svečano je otkrivena druga spomen-ploča, čiji je tekst glasio: "U povodu 20 godišnjice I. kongresa narodnih pravnika Hrvatske održanog u Glini od 11. - 13. 8. 1944. podiže Savez društava pravnika Hrvatske".
Nakon što je u Glini osnovano Narodno sveučilište, kao posebna kulturna ustanova, u hotelu Istra organizirano je više kulturno-zabavnih priredbi. Tako su 16. veljače 1966. u Glini gostovali poznati interpretatori zabavnih melodija Arsen Dedić i Gabi Novak, koji su svojim interpretacijama zabavne muzike oduševili mnogobrojne gledaoce, piše Jedinstvo iz Siska. Naredne godine "Glina je dobila prve svijetleće reklame koje su, usput rečeno, dale živost gradu", piše Jedinstvo od 2. studenog 1967. U članku piše da je Ugostiteljsko poduzeće Istra stavilo svijetleću reklamu na hotel, koja je koštala 7.000 novih dinara. U tom članku također piše da je poduzeće promijenilo i naziv hotela u Hotel Kasina, a namjerava promijeniti i svoj naziv. Također treba spomenuti da je naredne 1968. filmski redatelj Branko Lentić snimio nagrađeni dokumentarni film "Grga", o mladom beskućniku koji radi u kuglani hotela Kasina, gdje sakuplja i slaže čunjeve, te radi razne druge poslove da bi preživio. Riječ je o vrijednom umjetničkom ostvarenju, koje pruža fascinantan uvid u izgled ne samo tadašnje Kasine, nego i socijalističke svakodnevice ondašnje Gline.
Godine 1969. u hotelu Kasina odigrala su se tri važna događaja. Prvi se odigrao 20. ožujka 1969., kada je u prepunoj kino dvorani održana svečana premijera partizanskog filma "Kad čuješ zvona" Antuna Vrdoljaka, zasnovanog na dnevničkim zapisima nekadašnjeg političkog komesara, generala Ivana Šibla, o prvim danima rata 1941. na Baniji. Filmskoj projekciji prisustvovao je veći broj uzvanika i gostiju, a zabilježena je i rekordna posjeta – oko 600 gledalaca. Nakon završetka premijere glinskoj publici predstavljeni su članovi filmske ekipe: general Ivan Šibl, režiser Antun Vrdoljak i glavni glumac Boris Buzančić. Mnogobrojni Glinjani srdačno su pozdravili filmske umjetnike, kao i sam film, čije su scene snimane u neposrednoj okolici Gline.
Drugi događaj, kojeg se mnogi Glinjani još uvijek sjećaju, odigrao se 20. srpnja 1969., kada je u Kasini, na jednom od prvih televizora u Glini, priređeno zajedničko gledanje spuštanja američke letjelice Apollo 11 na Mjesec (u 22 sata, 17 minuta i 40 sekundi po našem vremenu). Ovu nevjerojatnu avanturu američkih astronauta u svemiru tada je putem svojih TV prijemnika pratilo gotovo cijelo čovječanstvo, oko 600 milijuna ljudi.
Treći važan događaj odigrao se 6. prosinca 1969., kada je na zgradi hotela Kasina svečano otkrivena treća spomen-ploča, sa sljedećim tekstom: "Povodom 50. godišnjice SKJ i 25. godišnjice I. partijske konferencije VII udarne banijske divizije, koja je održana u ovoj kući od 25. do 27. I. 1944. godine spomen-ploču podiže 6. XII. 1969. Općinski komitet Saveza komunista Glina".
Premda je tokom 1970-ih glinski Spomen-dom žrtava fašizma postao novo središte društvenog i kulturnog života Gline, hotel Kasina je i dalje bio značajno mjesto okupljanja glinskih građana. U Kasini se tradicionalno održavaju maturalne zabave i tradicionalno organizira doček Nove godine, pisalo je Jedinstvo od 14. prosinca 1978. Zatim je 24. veljače 1979. na zgradi Kasine svečano otkrivena i četvrta spomen-ploča, čiji tekst glasi: "U povodu 35. obljetnice održavanja I. kongresa liječnika Narodnooslobodilačke fronte Hrvatske održanog u Glini, Topuskom i Slunju od 24. do 27. II 1944. godine ovu spomen ploču podiže Zbor liječnika Hrvatske 24. II 1979." O tom značajnom događaju opširno je izvijestio Glinski vjesnik, koji je također javio da je u hotelu Kasina 22. prosinca 1979. svečano otvorena najsuvremenija četverostazna automatska kuglana, koju je presijecanjem vrpce pustio u rad jugoslavenski reprezentativac i trostruki svjetski prvak u kuglanju Nikola Dragaš.
Sredinom 1980-ih ugostiteljsko poduzeće Kasina pripojeno je trgovačkom poduzeću Trgopromet Glina. "Budući da je hotelski kompleks u vrlo lošem stanju neophodno je što prije obaviti zaštitne radove, kako bi značajan spomenik na događaje iz naše povijesti dobio lice kakvo mu i pripada", piše Jedinstvo od 19. ožujka 1987. "Kako Glina danas nema hotela, pa čak ni prenoćišta, adaptacija Kasine nije samo spašavanje od propadanja i zuba vremena jednog povijesnog spomenika, već i objekta nezaobilaznog u funkciji grada. Adaptirana i uređena Kasina imat će kavanu, caffe-bar, omladinski klub, polivalentnu dvoranu te sve što je neophodno za odgovarajući hotelski smještaj", piše u članku pod naslovom "Sačuvati spomenik jednog vremena". "Renovira se čuvena glinska Kasina", javlja Jedinstvo od 21. srpnja 1988. "Kompletnim preuređenjem prostora, adaptacijom enterijera i fasade Kasina će postati gradska kavana. U Trgoprometu, nosiocu investicije, smatraju da je to jedini način da se povrati ugled i primat Kasine kojeg je godinama imala", pisalo je Jedinstvo.
Međutim, daljnji razvoj Kasine zaustavio je raspad Jugoslavije, ali i privremeni raspad Hrvatske 1991. godine. Nedugo nakon što je završena vojna akcija Oluja, koja je simbolizirala reintegraciju teritorija ali ne i ljudi, uklonjene su sve četiri spomen-ploče sa zgrade hotela Kasina, koji je kao kulturni spomenik prepušten propadanju. "Oronula zgrada čeka zaboravne obnovitelje", pisao je Sisački tjednik od 12. prosinca 1996., da bi sličan apel uputila i Matica glinska u ožujku 2001. Iako je hotel u međuvremenu privatiziran i donekle obnovljen te preimenovan u "Hotel Cassina", spomen-ploče nisu vraćene sve do današnjih dana. Stoga se nameće pitanje, što bi lokalne vlasti trebale učiniti po pitanju obnove i zaštite kulturne baštine? Za potpisnika ovih redova dilema nema: povratkom spomen-ploča na zgradu Kasine u Glini lokalne vlasti pokazale bi svoju privrženost slobodarstvu, ustavnom patriotizmu i antifašizmu u Republici Hrvatskoj, čime bi doprinijele i njenom međunarodnom ugledu.
