Naziv Banya (Banova zemlja) navodi se uz toponim Dvor već u 14. stoljeću, točnije 6. listopada 1398., kada mirovni suci između sukobljenih knezova Stjepana Babonića i Pavla Zrinskoga izvješćuju kaptolu zagrebačkom o nagodbi između stranaka (Datum in loco videlicet inter possessiones Banya et Duorch supra dictas). Riječ je o važnom povijesnom izvoru objavljenom u zbirci dokumenata Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, koja obuhvaća razdoblje od 1395. do 1399. godine.
Zbirka dokumenata Građa za historiju Vojne granice – Banska krajina XVII i XVIII veka, otkriva da austrijski lajtnant u Petrinji Sinesperg 13. prosinca 1696. šalje popis knezova i stanovnika iz nekih knežija na prostoru između Kupe i Une sposobnih za vojnu službu, koji broji svega do 2.000 ljudi. U tom važnom izvještaju navodi se toponim u blizini rijeke Sunje, koji se naziva Baniski potok (über den fluss Suina und über den wald auf Baniski potok).
Nakon Bečkog rata (1683 - 1699.) i mira u Srijemskim Karlovcima 1699., utvrđena je nova austrijsko-turska granica i formirana Banska krajina. Upravo na taj ispražnjeni prostor između Kupe i Une austrijske vlasti počinju naseljavati katoličko stanovništvo s posjeda zagrebačkog biskupa i kaptola, i pravoslavno stanovništvo iz Bosne. Tako je u najgrubljim crtama dovršena etnička slika Banske krajine u kojoj je 1745. formirana Prva banska graničarska pukovnija sa sjedištem u Glini i Druga banska graničarska pukovnija sa sjedištem u Petrinji, obje podređene Banskoj generalkomandi u Zagrebu, te Dvorskom ratnom vijeću u Beču.
Banovac 1917. donosi: Hrvatski Zmaj će svečano otkriti spomen-ploču u Mečenčanima na rodnoj kući vojskovodje Borojevića. Banovina se može ponositi sa svojim sinom, pa bi dobro bilo, da kod te zgode buda okupljena cijela Banija
Godine 1863. pojavio se u Zagrebu godišnjak Biser. Niz bisera jugoslavjanskoga, posvećen biskupu Josipu Jurju Strossmayeru, koji je tiskan latiničnim i ćiriličnim pismom. U njemu je objavljena narodna pjesma Mudra djevojka, s podnaslovom Iz Banije, koju je priložila Ljubica Begovićeva. Zatim slijede Zagonetke, ukupno njih šesnaest, također s podnaslovom Iz Banije, koje je priložio Nikola Begović. Nedugo zatim, tiskan je u Zadru Srbsko-dalmatinski magazin. Ljubitelj prosvjete i narodnog jezika za godinu 1866., koji donosi vrijedan etnografski prilog Običaj o krsnom imenu u Baniji Side Paićeve iz sela Slabinje. Također vrijedi spomenuti stihove koje je poslao zagrebački student Kamenko Delić, a objavio novosadski Javor, list za zabavu, pouku i književnost od 10. rujna 1875. (Prevešću te i Unu i Drinu, Prevešću te vodu Kostajnicu, Izvešću te u Baniju ravnu, Pa ti ajde u Baniju ravnu).
Godine 1881. nestalo je Vojne krajine, koja je priključena Banskoj Hrvatskoj. Potom je u listu Srbobran iz Zagreba od 23. prosinca 1884. objavljen članak Iz Banije, koji detaljno govori o školskom zakonu i tamošnjem školstvu, a ulazi i u pitanje međunacionalnih i međukonfesionalnih odnosa na tom području. Članak apelira na članove Srpskog kluba u Hrvatskom saboru da nešto poduzmu, a čita se i apel Srbima zastupnicima da brane crkveno-školsku autonomiju. Zatim je naredne 1885. u Zagrebu objavljena vrijedna zbirka Srpske narodne pjesme iz Like i Banije, koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, pravoslavni sveštenik, poznati etnograf i sakupljač usmenog blaga. Proslava sv. Save u Glini i Baniji, naslov je članka u zagrebačkim Narodnim novinama od 6. veljače 1888. U tom članku ističu se zasluge crkvene opštine glinske i glinskog prote Danila Price, koji je u hramu Božijem priredio crkvenu svetkovinu, a zatim u Narodnoj gostioni narodnu besedu o velikom srpskom prosvjetitelju. Od 4. kolovoza 1888. u Petrinji izlazi list Banovac, koji se bavi uglavnom društvenim problemima i koji u svojim izvještajima ravnopravno koristi termine Banija i Banovina. No s vremenom se razvila polemika između Banovca i Srbobrana povodom ćiriličnog natpisa kovačke radnje jednog poznatog glinskog obrtnika. Tako u članku Glas iz Banije u Srbobranu od 16. rujna 1893. piše: Mi Srbi glinski dovikujemo onijem, – koji neimajući šta izgubiti, potežu teški buzdovan na Srbe i tijem se pokroviteljima lažnijem dodvaraju i udvaraju, – da Srbi ljube ovu grudu zemlje, u koju im pradjedovi dođoše s nožem i sabljom braneći je od osmanlijske sile i natapajući je stopu po stopu krvlju svojom. Mi Srbi glinski, ako ne nadmašujemo, sigurno ne izostajemo u ljubavi ove domovine iza braće Hrvata, čijim se imenom ona nazivlje.
U Banovcu od 4. kolovoza 1900. objavljen je članak Žalostne komunikacije u Baniji od jednog čitaoca koja je tih dana boravio u kupalištu Topusko.
- Prošao sam u mom životu svu Hrvatsku, što no riječ, uzduž i popreko, no nisam se vozio hrdjavijom cestom, nego li je cesta iz Siska u Karlovac. (…) Banija nema željeznice, a narod se mora patiti po ovakovoj cesti – u istinu je žalostno – piše u članku. Nova iskra, ilustrovani list iz Beograda, u rujnu 1907. donijela je fotografiju u čijem potpisu piše Imućnija srpska seljačka kuća u Baniji, a naredne 1908. tiskana je u Sisku romansirana kronika protumađarskog pokreta Buna u Banovini u Klasniću god. 1883., koju je napisao Gjorgje A. Petrović.
- Dne 8. ovog mjeseca zadesio je Petrinju, kao i ostalu Baniju vrlo jak potres, javlja petrinjski Banovac od 9. listopada 1909. U 11 sati prije podne začula se je tutnjava sa užasnom trešnjom, koja je mogla trajati kakvih 5-10 sekunda. Na zato kratko vrijeme je malo ostalo kuća, koje nijesu bile oštećene - piše Banovac. Od 4. lipnja 1914. u Petrinji izlazi list Glas Banije, kojeg tiskaju pristalice Hrvatsko-srpske koalicije. List je tiskan latinicom i ćirilicom, izlazi jednom tjedno, no nastupom Prvog svjetskog rata je zabranjen. Međutim, u Petrinji i dalje izlazi list Banovac koji 27. listopada 1917. donosi zanimljivu obavijest: Hrvatski Zmaj iz Zagreba javlja, da će dne 28. o. mj. svečano otkriti spomen-ploču u Mečenčanima na rodnoj kući vojskovodje Borojevića, koji svojim umjećem i znanjem već treću godinu, brani monarhiju od nasrtljivih i nevjernih Talijana. Banovina se može ponositi sa svojim sinom, pa bi dobro bilo, da kod te zgode buda okupljena cijela Banija.
Nakon sloma Austrougarske monarhije i stvaranja Kraljevstva SHS, u Petrinji 1919. počinje izlazi tjednik Jedinstvo, političko i prosvjetno glasilo jug. demokratske stranke za Baniju, kojem od 1921. parira Hrvatska Banovina, glasilo petrinjskog HRSS-a, koje se međutim ubrzo gasi. Također treba spomenuti da je u Petrinji 1921. Joco M. Martinović objavio knjigu Ispod Zrinske i Petrove gore. Niz pripovijedaka iz društvenog i narodnog života u Baniji, da bi naredne 1922. u Beogradu Joco Popović objavio stručnu knjižicu Kako ćemo uvesti naprednije obrađivanje zemlje u Baniji?
- Dobro nam došao! Među nas, u našu siromašnu Baniju došao je naš dični vodja Svetozar Pribićević - javlja petrinjsko Jedinstvo od 12. srpnja 1927., koje donosi Raspored zborovanja g. S. Pribićevića u Baniji, i to za naredna tri dana (Glina, Obljaj, Dvor, Petrinja, Gradusa, Blinja, Blinjski Kut i Sisak). Nakon proglašenja Šestojanuarske diktature 1929., kralj Aleksandar posjetio je Zagreb i Savsku banovinu, a 7. lipnja 1931. posjetio je Sisak, Petrinju i Glinu, gdje mu je priređen spektakularan doček, o kojem piše beogradska Politika u izvještaju Banija oduševljeno dočekuje NJ. V. Kralja od 8. lipnja 1931.
Udruženje Ličana i Banovaca u Beogradu, na čelu kojega se nalazi kao predsjednik poznati karikaturista Pjer Križanić i ove je godine odjenulo 45 siromašne školske djece iz Like, Banovine i Korduna, piše Lički glasnik iz Gospića od 1. siječnja 1938. Nedugo zatim, u kolovozu 1939. privremeno je riješena unutrašnja državna kriza i formirana autonomna hrvatska jedinica unutar Kraljevine Jugoslavije – Banovina Hrvatska. Također vrijedi spomenuti pisanje Hrvatskog dnevnika iz Zagreba od 29. ožujka 1941., koji izvještava o društvenim zbivanjima u članku Banija i Kordun na putu k uredjenju i napretku.
Međutim, splet povijesnih okolnosti doveo je do sloma Kraljevine Jugoslavije i stvaranja ustaške Nezavisne Države Hrvatske, koja je ideološki i politički bila dio "novog evropskog poretka" pod dominacijom nacističke Njemačke. Ubrzo otpočinje ustaški teror u glinskom kotaru, koji kulminira masovnom ustaškom likvidacijom oko 400 Srba muškaraca iz Gline u noći s 12. na 13. svibnja 1941. Nedugo zatim, u Glini je 1. lipnja 1941. održan veliki narodni zbor na kojem je govorio predratni glinski odvjetnik i organizator ilegalnog ustaškog pokreta u Glini te ministar pravosuđa u Vladi NDH i nalogodavac masovnih ustaških zločina u glinskom kotaru, dr. Mirko Puk. Njegov trijumfalni govor prenio je list Hrvatski narod iz Zagreba od 3. lipnja 1941., pod naslovom Hrvatski Kordun i Banija iz žarišta ustaške misli Gline kliču: Poglavniče, Ti zapovijedaj, a mi ćemo slušati!
Izazov ustaškog terora 1941. potaknuo je otpor, a onda i oružani ustanak u kojem je važnu ulogu imao Banijski partizanski odred iz kojeg u rujnu 1942. nastaju Sedma, Osma i Šesnaesta banijska brigada, koje će činiti okosnicu Sedme banijske divizije u teškim bitkama na Neretvi i Sutjesci 1943. Istovremeno, štampaju se listovi Banijski partizanski vijesnik, Glas slobodoljubive Banije, Banovka, Banijska mladost i Banijske vijesti. Nakon oslobođenja Gline 1944., nastaju crteži Ede Murtića Ranjeni dječak u Glini i Pionir s Banije, dok Zlatko Prica radi scenografiju za Banijsku kazališnu družinu pri ZAVNOH-u.
Nakon oslobođenja Hrvatske i konačnog oslobođenja Jugoslavije 1945., u Sisku izlazi tjednik Jedinstvo, organ Narodnog fronta Banije. Zatim u Spomenici župe Glina dugogodišnji glinski župnik Slovenac Franc Žužek piše: Dana 27. srpnja 1952. posjetio je Glinu predsjednik F.N.R.J. maršal Josip Broz Tito, koji je održao dulji govor u starom parku Obrstarija. Bilo je sakupljenoga na tisuće naroda sa sviju strana Banije. Od srpnja 1955. u Zagrebu izlazi mjesečni časopis Problemi, u čijem podnaslovu piše Revija za Baniju, Kordun i Liku.
Vjesnik iz Zagreba od 24. studenog 1960. piše o velikom narodnom zboru u selu Klasniću kraj Gline, gdje je otkriven spomenik palim borcima Sedme banijske divizije.
- Pa ipak, to je još uvijek vrlo siromašan kraj. Nagovještaj promjena bilo je usvajanje dokumenta Banijska koncepcija, što je bila prva ozbiljnija politika regionalnog razvoja, koju zajedno provode općine Sisak, Petrinja, Kostajnica, Glina i Dvor - piše u članku Usvojene koncepcije razvoja Banije u sisačkom Jedinstvu od 15. veljače 1964. Rezultat je bila izgradnja privredne i neprivredne infrastrukture – asfaltiranje cesta, izgradnja vodovoda, elektrifikacija naselja, uvođenje PTT linija, otvaranje novih osnovnih i srednjih škola, kao i zdravstvenih objekata. Nosioci razvoja postali su Željezara, Rafinerija i Gavrilović, pa se tako na selu počinje razvijati kooperacija, a u općinskim središtima graditi mali industrijski pogoni. Dana 7. listopada 1967. predsjednik Jugoslavije obišao je Glinu, Petrinju, Kostajnicu i Dvor, nakon čega nastaje prigodna publikacija i dokumentarni film Tito na Baniji 1967.
Narednih godina izdano je i nekoliko vrijednih knjiga. Prvo je objavljen zbornik radova Sisak i Banija u revolucionarnom radničkom pokretu i ustanku 1941 (1974.), zatim crkvena povijest Milana Radeke Gornja Krajina ili Karlovačko vladičanstvo: Lika, Krbava, Gacka, Kapelsko, Kordun i Banija (1975) te istraživanje lingviste i dijalektologa Dragoljuba Petrovića, Govor Banije i Korduna (1978). Zatim je 1985. objavljeno vrijedno istraživanje Vojina Dabića, Banska krajina 1688-1751. Prilog istoriji srpskog i hrvatskog naroda i krajiškog uređenja u Baniji.
Značajan doprinos folklorističkoj literaturi dao je Ivan Ivančan u knjizi Narodni plesni običaji Banije i Pounja 1986., dok je naredne 1987. Televizija Zagreb adaptirala poznati putopis književnika Matka Peića Ljubav na putu. Od Drave do Jadrana i producirala nagrađeni dokumentarni film redateljice Višnje Laste Ljubav na putu. Skitnje po Gorskom kotaru, Lici i Baniji. Također je vrijedna gramofonska ploča u izdanju zagrebačkog Jugotona: Narodne pjesme i plesovi iz Banije iz 1988.
Početkom 1990. Banija je razvijenija nego ikada, međutim, njen daljnji razvoj zaustavio je raspad Jugoslavije, ali i privremeni raspad Hrvatske 1991. O tim tragičnim i traumatičnim zbivanjima izvještavala je novinarka HTV-a Heni Erceg i o tome ostavila vrijedan memoarski zapis Između triju zastava. Banija, srpanj 1991. Potom se 18. kolovoza 1991. pojavio i dokumentarni snimak tragično stradalog snimatelja HTV-a Gordana Lederera Banijska ratna praskozorja. Nedugo zatim, Jedinstvo od 29. kolovoza 1991. donosi izvještaj pod naslovom Tuđman na Baniji.
U kolovozu 1995. završena je vojna akcija Oluja, koja je simbolizirala reintegraciju teritorija, ali ne i ljudi. No ona je ujedno označila i početak hrvatskog nacionalnog konotiranja pojma "Banovina", kao navodno starijeg i politički ispravnijeg. Ovakva organizirana politika bit će prisutna u javnom prostoru Hrvatske sve do tragičnog potresa 29. prosinca 2020., koji će paradoksalno stvoriti prostor slobode i tako otkriti mnoštvo argumenata koji obesmišljavaju nametanje pojma "Banovina" i potiskivanje pojma "Banija".
