Nedavno sam odgledao dokumentarni film o iznimno zanimljivom radu i životu Thomasa Hoepkera, svjetski značajnog fotografa, pa saznadoh da je dotični autor i one znamenite fotografije poznate pod nazivom "9/11", nastale 11. septembra 2001. Podsjetnik, radi se o foto slici koja prikazuje peteročlanu mladu hipstersku ekipu dok opušteno lješkari na ugodnom jutarnjem suncu, a iza njih se, s druge strane rijeke Hudson, uživo odvija apokaliptični prizor njujorških Blizanaca koji gore.
Hoepker se poslom zatekao u New Yorku tih dana. Kada je objavljena vijest o avionskom napadu na simbole američke i svjetske korporativne moći, odmah se pokušao probiti do Manhattana, što se pokazalo nemogućim. Dospio je tek do podnožja mosta Brooklyn i od tamo načinio seriju fotografija. Tvrdi da dok je mahnito okidao foto aparatom nastojeći što bolje uhvatiti plamen zgrada Svjetskog trgovačkog centra, nije pridavao pažnju spomenutoj grupi mladića i cura. Slučajno su mu se našli u kadru.
"Ono nešto" na fotografiji "9/11" prepoznat će netko od urednika jedne od knjiga Hoepkerovih radova tek nakon nekog vremena. Rasprava koja je tada započela do danas nije završila, jer je fotografija unisono stekla status kontroverznog uratka. Povezujuću nit njenih bezbrojnih interpretacija moguće je podvesti pod dijagnozu da se radi o reprezentaciji suvremene društvene patologije, o teško razumljivoj nezainteresiranosti i nepodnošljivoj ravnodušnosti koje se naprosto cijede sa te slike. O svjedočanstvu neshvatljive ležernosti u uvjetima nečeg prema čemu se, zbog ranga važnosti Događaja, nema pravo biti ležeran.
No danas je, nakon što je prošlo već više od dvadeset godina, dotičnu fotografiju moguće ne samo bolje razumjeti već i lakše prihvatiti. Sada je jasno da ona nije tek jedan od simbola-podsjetnika na najveću suvremenu američku tragediju – koja će izazvati dalekosežne posljedice po cijeli svijet – već je riječ o uratku koji je u dobroj mjeri nagovijestio nadolazeći duh vremena 21. stoljeća.
Nisu li se u međuvremenu sveopće agitiranje i svekoliko moralizatorsko zgražanje nad prizorom spontane nezainteresiranosti spram nečeg za što "morate biti zabrinuti" pokazali jadnijim i besmislenijim od svega što je nepoznatim i anonimnim akterima te slike zamjereno i prigovoreno? Nije li poza mladih ljudi sa Hoepkerove fotografije iz 2001. danas postala opće mjesto, nagovještaj i anticipacija svijeta 2024.?
Nismo li svi mi – smješteni u mizanscen bilo užasa genocida u Gazi ili otapanja ledenjaka na Antarktiku, tragedija s kojima je prizor zapaljenih rušećih Blizanaca tek simbolički usporediv – u međuvremenu postali kolektivni akteri što se komotno i bez izuzetka mogu prepoznati u kadru Hoepkerove slike? Gledajući fotografiju "9/11" godine 2024., mi zapravo gledamo sebe u prošlosti naše budućnosti.
