Već desetljećima pratimo takve trendove u brojnim gradovima deindustrijalizirane Evrope i Sjeverne Amerike: naglašenu transformaciju cijelih kvartova i gradskih zona koji su u relativno kratkom historijskom periodu, u svega jednoj generaciji, ostali ispražnjeni od radno-proizvodnih i klasičnih socijalnih sadržaja. Pa se potom – po dobro uhodanoj kapitalističkoj, ekonomsko-političkoj i društvenoj matrici koju značenjski pokriva konceptualni pojam gentrifikacija – pristupilo profitno-kalkulativnoj reanimaciji i rehabilitaciji takvih područja.
Tijesno je to interesno povezalo građevinsko-investitorski sektor, bankare financijaše i političare. Locirana je, kreirana i targetirana urbana populacija u statusu nove srednje klase, sa zadovoljavajućom razinom "kreditno-dužničkog potencijala". Njoj se uz stambeno "gnijezdo" isporučuje i pripadajuća paleta usluga, roba i sadržaja koji definiraju njen društveno-statusni profil. Na lokacijama nekadašnjih tvorničkih postrojenja, starih ruiniranih zgrada koje se raspadaju i na ledinama, niču poslovno-stambeni kompleksi, prostrane i luksuzne apartmanske konde u brižno koncipiranom okruženju kultiviranog zelenila, urbanizirane prirodnosti. Njih u stopu prate konzumeristički prostori kojima je servisiran prikladan asortiman životno-stilskih obrazaca karakterističnih za takav klasni imaginarij: mali OPG dućani zdrave prehrane; kozmetički saloni i studiji za uljepšavanja; fitness, joga i drugi srodni rekreacijski centri; trgovine sportske opreme; lunch barovi i fusion food restorančići. Odnosno, svi oni elementi koji iznutra tvore i grade ideologiju "zdravog, aktivnog i ispunjenog života".
Ubrzano i vidljivo se mijenja populacija koja nastanjuje takve kvartove. Ostarjelu radničku klasu, konzervativne buržuje, tradicionalne intelektualce i kulturnjake, intenzivno zamjenjuju IT inženjeri, menadžeri, start-up inovatori, odvjetnici, dizajneri, arhitekti i kreativno-kulturni djelatnici. Zagrebačke urbane zone koje su već godinama aktualna poprišta opisanih trendova jesu recimo dijelovi Trešnjevke i Črnomerca. Ovim procesima u Zagrebu premrežen je cijeli jedan veliki, kružni geografski prostor koji bismo mogli široko mapirati od Ilice na sjeveru, Savske ulice na istoku, Zagrebačke avenije na jugu i okretišta Črnomerec na zapadu, ali prisutni su i drugdje, u Središću na primjer.
Proces je dinamičan, ali i ambivalentan, nerijetko i kontradiktoran, a izgrađen je na fragilnim temeljima financijaliziranog kapitalizma koji svoju paradigmu bazira na dugu, napuhavanju kreditnih balona i beskonačnom rastu. Usputno ga prate pripadajuće socijalno-kulturne manifestacije. Još uvijek postojeće sivilo napuštenih i zapuštenih javnih i privatnih prostora tek prividno krpa koloritna živost i kreativnost sadržaja kakav je primjerice Projekt Ilica: Q'ART.
