Puno je fragmenata koji bi se dali označiti kao specifični, pa i unikatni, kada je posrijedi medijska konstrukcija ukrajinskog rata koja je na redovitom dnevnom meniju svjetskih medija već mjesecima. Ovom ću prilikom izdvojiti tek jedan takav, svima nam dobro poznat. To je onaj prizor s ekrana u kojem nam se amaterskom autorskom snimkom, napravljenom tzv. pametnim telefonom ili tabletom, obraća ukrajinski predsjednik. Aparat mu je u rukama pozicioniran u tzv. žabljoj perspektivi. Govoreći, skoro nam se unosi u lice. Gleda nas s visine, nadmoćno, s autoritetom. Redovito je obučen u vojničku majicu sivomaslinaste ili crne boje, jer čovjek je ratni vojskovođa. Hrapavim glasom neispavanog čovjeka, ozbiljnim tonom koji diktira delikatna situacija, raportira nam Volodimir Zelenski o najnovijim podvizima i pobjedama ukrajinske vojske, o porazima koje su nanijeli neprijateljskoj strani i o zločinima za koje tvrdi da su ih počinili Rusi. Potom takvi snimci bivaju direktno globalno distribuirani kanalima i mrežama svih relevantnih svjetskih medija. I tako iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec.
Čini se da Zelenski u političkom životu nije odmakao daleko od svog ishodišnog konteksta, a to je lik ne pretjerano talentiranog glumca u televizijskim sapunicama i šou emisijama B-produkcije. Moglo bi se ići i s tezom da u tim trenucima strastvene proizvodnje opisanih video selfi-uradaka u promotivno agitpropovske svrhe Zelenski otvara nove perspektive koncepta simulakruma, ustupajući tada mjesto svome alter egu Vasylu Petrovychu Holoborodku, liku predsjednika kojeg je utjelovio u seriji "Sluga narodu" koju je sam i producirao.
Neuvjerljiva, pa i groteskna je poza Zelenskog. Izaziva osjećaj susramlja; prizor političkog lutka koji visi na koncima koje u rukama drže Amerika i njena sluškinja Evropa, a glumi ozbiljnog državnika od autoriteta. Vođu naroda i države u odsudnom povijesnom trenutku. Nije prvi put u historiji da glumci, odreda ne baš uspješni, uplovljavaju u vode visoke politike. Svi znamo da je kontroverzni Ronald Reagan, američki predsjednički pionir političkog neoliberalizma, u Bijelu kuću ušetao iz Hollywooda. Nije daleko od toga bio ni mišićavi macan imena Arnold Schwarzenegger, bivši guverner Kalifornije, ali ipak poznatiji kao komični filmski lik Terminator.
Zelenski se dijelom uklapa u takvu historijsku agendu, no uloga koju mu je povijest namijenila kroz figuru ukrajinskog ratnog predsjednika nadilazi sve prethodne srodne primjere. Pritom je njegova pompozno patetična potopljenost u tu ulogu, što obilato iskazuje svakim svojim medijskim nastupom – pogotovo u onima u kojima je glavni glumac, režiser i producent – nešto što će zauzeti važno mjesto u medijskim arhivama ukrajinskog rata, a moguće biti i predmetom nekih budućih analiza.
