U subotu, 2. siječnja 2021. zajedno s arhitektom Markom Sančaninom iz Zagreba boravio sam na području Banije kako bismo stekli najosnovniji uvid o šteti koju je nedavni potres načinio na kulturnim dobrima.
Najprije smo navratili u Sisak, gdje nas je Mirjana Olujić iz sisačkog VSNM-a odvela do mjesnog parohijskog doma gdje je smještena kapela koja služi umjesto crkve. Na parohijskom domu su primjetna oštećenja nastala padom dimnjaka. Zgrada, osim na krovištu, nije pretrpjela veće štete i moći će se obnoviti. Obližnja zgrada u kojoj živi mjesni paroh pretrpjela je vrlo ozbiljna oštećenja i nije u funkciji. Njena obnova je neizvjesna.
Potom smo se zaputili u Petrinju, gdje smo obišli i snimili dva objekta. Zgrada parohijskog doma sagrađena je krajem 18. stoljeća i dio je zaštićene barokne gradske jezgre. Parohijski dom je toliko stradao da će morati biti uklonjen jer ugrožava kretanje dvjema ulicama na kojima se nalazi. Dva sata nakon našeg boravka započelo je uklanjanje dijela zgrade parohijskog doma. Kapela Svetog Nikole na gradskom pravoslavnom groblju sagrađena je 1789. i to je jedina gradska pravoslavna bogomolja na području Banije koja nije rušena u ratovima u prošlom stoljeću, ako izuzmemo parohijsku crkvu u Dvoru na Uni. U Glini je tokom Drugog svjetskog rata porušena čak i grobljanska kapela. I na prvi pogled nije teško ustanoviti da je kapela Svetog Nikole u Petrinji pretrpjela izuzetno velika oštećenja u potresu: zvonik se odlomio i srušio, a zidovi broda crkve su popucali na više mjesta. Vrlo je moguće da će kapela morati biti izgrađena iznova.
Nakon Petrinje zaputili smo se prema Majskim Poljanama, selu neposredno pokraj Gline. U tom selu do potresa nalazila se jedna od dvije drvene pravoslavne crkve koje su preživjele ratove u 20. stoljeću. Druga drvena crkva nalazi se u Donjem Selištu, južno od Gline, i ona nije stradala u potresu. Tu informaciju potvrdio mi je sveštenik Goran Kalamanda iz Gline. Crkva Vaskrsenja Gospodnjeg u Majskim Poljanama, sagrađena 1820. na mjestu starije drvene crkve, u potpunosti je srušena u potresu.
Zatim smo posjetili selo Vlahović, u kojem se nalazi crkva Svetog Ilije sagrađena 1860. godine. Ova crkva je pretrpjela oštećenja na zvoniku i krovištu, te na dva tornjića na pročelju, dok su zidovi u relativno dobrom stanju, makar na prvi pogled. Oštećeni tornjići će se svakako morati ukloniti zbog opasnosti od pada, a što se tiče zvonika, on će se morati dijelom ili u potpunosti ukloniti prilikom buduće restauracije crkve. Od svih crkava koje smo posjetili, ova je u najboljem stanju.
U obližnjem Banskom Grabovcu nalaze se dva spomenika posvećena Narodnooslobodilačkoj borbi i stradanju lokalnog stanovništva. Prvi spomenik (slika 14), posvećen prvoj ustaničkoj akciji na Baniji (23. 7. 1941.) nije pretrpio oštećenja u potresu. Taj spomenik je oštećen 1995. kada su ukradena dva brončana reljefa i pokušano miniranje centralne skulpture (o čemu i danas svjedoči rupa od eksplozije). Drugi spomenik posvećen je žrtvama masovnog zločina u Banskom Grabovcu koji su ustaške vlasti organizirale i sprovele od 24. do 27. 7. 1941. kada je na mjestu gdje je postavljen ubijeno više stotina srpskih muškaraca (procjene se kreću od 500 do 1.200 žrtava). Pokraj spomenika se nalaze dvije ili tri velike masovne grobnice koje su ograđene i vidljivo označene. Grobnice nisu nikad ekshumirane. Ovaj spomenik je pretrpio manja oštećenja i njega neće biti teško sanirati. Ukoliko sanacija izostane doći će do obrušavanja najmanje jednog kamenog stupa. Natpisi na spomeniku su neoštećeni, a jedan od dva reljefa je pretrpio manja oštećenja.
Potom smo se zaputili u Donju Bačugu, gdje su se nalazili ostaci crkve Svetog Arhiđakona Stefana, sagrađene 1846. Ova crkva je zapaljena u Drugom svjetskom ratu i od nje su ostale samo zidine do visine krovišta. Mještani su nakon rata izvršili svojevrsnu konzervaciju ostataka crkve, ali nije obnavljana. Potres je skoro u potpunosti srušio ostatke crkve.
Budući da smo od Siska konstantno zapadali u prometne gužve, naročito u Petrinji i Majskim Poljanama, do mraka nismo uspjeli obići sve planirane lokacije, iako smo iz Zagreba krenuli rano. Nismo posjetili crkve u Joševici (1755.) i Svinici (ostaci crkve iz 1755. spaljene u Drugom svjetskom ratu). U plan putovanja nismo uvrstili crkve na području Hrvatske Kostajnice jer nije bilo realno očekivati da u jednom danu možemo posjetiti i te lokacije. Riječ je o crkvama u Komogovini, Kukuruzarima i Mečenčanima. U Blinji, selu između Siska i Sunje, također postoji pravoslavna crkva koja je preživjela 20. stoljeće. Ove crkve svakako treba obići u drugom navratu. Od spomenika posvećenih događajima iz Drugog svjetskog rata, vrijedilo bi obići spomenik u Slabinji, Mačkovom Selu itd.
