Čuvena izreka o ponavljanju historije u formi tragedije i farse mogla bi se ove i narednih godina manifestirati kroz sudbinu Fortenova grupe. Tvrtki koja je pod drugim imenom prvi put posrnula zbog prevelikog zaduženja za vrijeme Ivice Todorića u rujnu ove godine prijeti ozbiljna perspektiva kolapsa. Treba vratiti više od milijardu eura kojih nema, u okolnostima u kojima predstavlja nemali rizik za eventualne nove izvore prijeko potrebnog novca. Nazire se pritom i inkarnacija novog Ivice Todorića u obliku Pavla Vujnovca, koji je preuzeo primat najvećeg hrvatskog poduzetnika dok polagano ide u smjeru jednake moći u bivšoj kompaniji svoga prethodnika. Izvršna politika u istoj je historijskoj paraleli više nego očita; kako je vlada desetljećima provodila politike koje su se preklapale s interesima posrnulog tajkuna iz Kulmerovih dvora, tako u zadnje vrijeme kreira okolnosti u kojima se osigurava Vujnovčeva vodeća tržišna pozicija u većini ključnih privrednih sektora. Donošenjem Lex Agrokora uvela je pojam trgovačkog društva od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku. S obzirom na događaje koji su se počeli odvijati prošle godine, nazire se takoreći investitor od sistemskog značaja.
Vujnovčeva trenutna pozicija takva je da u razmjerno kratkom roku po gospodarskom utjecaju i prilikama za širenje dosadašnjeg imperija može nadjačati i jednog Todorića. Uz određeni uvjet: da se riješe enormna zaduženja
Prije tri tjedna Vujnovac je stvarnom učinio upravljačku moć nad Fortenovom. Premda 30-postotni vlasnik udjela u koncernu, dobio je priliku da s drugim članovima uprave definitivno ovlada ključnim procesima poslovne grupe. Na skupštini koja je održana sredinom siječnja donesen je set odluka koji anulira mogućnost glasanja najvećeg dioničara, kompanije SBK ART, koja drži 42 posto vlasništva u Fortenovi, a koju je od ruskog Sberbanka navodno kupio Saif Alketbi, investitor iz Arapskih Emirata. Budući da je navodno novce pribavio kreditom ruske Gazprombanke, pa je postojala sumnja da je paravan za prethodne vlasnike, pod sankcije je stavljena sama tvrtka SBK ART. Nakon nekoliko skupština u kojima se nastojalo zaobići moć odlučivanja ove kompanije u donošenju odluka, posljednja je to i parafirala.
Enormnom većinom tamo su izglasane sve odluke kojima je omogućeno upravljanje Fortenovom bez upliva najvećeg pojedinačnog vlasnika, Rusa ili šeika, svejedno. Aktualni upravljači sada mogu odlučivati neometani najvećim vlasnicima. Prodavati imovinu do 500 milijuna eura u tekućoj godini, pokušati rješavati nadolazeći dug i provoditi druge najvažnije poslove. U upravljačkom smislu, Pavao Vujnovac, drugi najveći vlasnik, u suradnji s ostalim članovima uprave, postao je primarni donositelj odluka. Na toj skupštini on je imenovan u Upravni odbor na novi, sada produženi, šestogodišnji mandat. Izglasani su pritom i drugi članovi: Fabris Peruško, Damir Spudić, Maksim Poletaev i Vsevolod Rozanov. U rujnu 2022. mandat je obnovljen Ivici Mudriniću kojeg je izabralo Radničko vijeće Fortenove.
Sada kada je plan ostvaren, valja se kratko osvrnuti na razdoblje koje je dovelo do trenutnih odnosa moći. Nemali obol dala je upravo izvršna politika. U pokušaju da anuliraju ruski kapital, od početka su upregnuli regulatorno-obavještajnu zajednicu i druge državne mehanizme. Nusprodukt ili ciljana namjera bila je jačanje pozicije postojećih poduzetnika u izvršnoj strukturi Fortenove, poput Vujnovca. Nakon što je Allianzov mirovinski fond odustao od namjere da s još tri fonda dokapitalizira Fortenovu i preuzme udio Sberbanke, Andrej Plenković uputio im je žestoke kritike. Sumnjalo se valjda da njihovo oklijevanje proizlazi iz želje da se ne naruši poslovanje s Rusima u drugim sektorima, premda je izvjesnija opcija da su ustuknuli shvativši kako se radi o kompaniji rizičnoj za ulaganje. Na izravan mig politike javila se Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) i pokrenula nadzor nad Allianzom "zbog načina donošenja odluke o ulaganju u Fortenova grupu na sjednici nadzornog odbora spomenutog društva".
Što se na koncu desilo s nadzorom nije poznato. Hanfa, naime, do danas nije javila rezultate, a premijer je odavno prestao spominjati tu temu. Zna se, međutim, da Hanfa nije mrdnula kada su kompanije u vlasništvu mirovinskih fondova nešto ranije sudjelovale u kupoprodaji turističkih nekretnina od Vujnovca i njegovih partnera. Još prije toga, nisu se pretrgnuli kada su fondovi izgubili stotine milijuna ulaganjima u Agrokor. Sada su odlučili reagirati na rijetko suvislu odluku fondova, koji ne bi trebali ulaziti u rizična ulaganja nego brinuti o radničkoj štednji.
Po bonitetu, bilanci i izostanku financija za servisiranje obaveza Fortenova ponešto asocira na Agrokor. Prihod u 2021. godini bio je 31,4 milijardi kuna, a ukupni dugovi, odnosno obaveze nešto manji od 33 milijarde kuna
Regulator je tako u oba slučaja išao na ruku kapitalu upravljača Agrokora i Fortenove: i kada nije djelovao i sada, kada je odlučio reagirati. Da su fondovi ušli u priču, nema sumnje da bi to odgovaralo i Vladi i Vujnovcu. Fondovi, među ostalim, ne bi ulazili u procese upravljanja tvrtkom, kao što bi to sigurno činili nepoznati kupci koji nisu povezani s ljudima bliskima političkim i ekonomskim nositeljima moći u Hrvatskoj.
Dva dana nakon što je 2. studenog prošle godine spomenuti arapski poduzetnik Alketbi objavio da je kupio udio Sberbanke u Fortenovi, SOA je izdala mišljenje prema kojem član Upravnog odbora, ruski predstavnik Roman Goltsov, predstavlja "opasnost za nacionalnu sigurnost". Na temelju te procjene desetak dana kasnije zagrebačka policija ga je protjerala, odbijajući mu izdati daljnju dozvolu za boravak i rad u Hrvatskoj. U medijima je tada izašla informacija da ga se sumnjiči za aktivno sudjelovanje u rusko-arapskoj kupoprodaji koja je ocijenjena neregularnom. Isti sigurnosni problem hrvatskim službama nije predstavljao drugi ruski predstavnik u upravi, Maksim Poletaev. Dapače, prije pola mjeseca izglasan mu je novi šestogodišnji mandat u Upravnom odboru Fortenove. Jedan od razloga vjerojatno je i podrška koju pruža ostatku uprave pri donošenju odluka. Slično se može reći i za druge članove, poput Damira Spudića, Vujnovčevog dugogodišnjeg poslovnog partnera te Fabrisa Peruška. Reizabran da zastupa radničke interese, Ivica Mudrinić je prije desetak godina bio predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca. Čak i ako se ne spominje hodogram njegova poslovnog života, u kojem je zastupao multinacionalne korporacije i gospodarske politike Franje Tuđmana, njegovo vodstvo u HUP-u moglo bi predstavljati diskvalifikaciju za aktualnu poziciju koju obnaša. Odgovor na pitanje kako je moguće da Mudrinić predstavlja radnike ponajvećeg koncerna u državi ponuđen je u mehanizmu njegova odabira. Nisu ga, naime, odabrali emisari radnika svih vezanih kompanija, nego samo oni koji rade u pravnom subjektu Fortenova. Tamo pak radi oko 130 zaposlenika, pretežno visoka i niska menadžerija i njihova administracija.
Nedugo nakon početka prvog Mudrinićevog mandata javno je o tome govorio Denis Paradiš, predsjednik Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske (PPDIV). "Stav je sindikata da nije u redu da Radničko vijeće, koje će predstavljati više od 30 tisuća ljudi, bira samo 105 zaposlenika grupe, pa i manje, jer nemaju svi pravo birati, a među njima nema nijednog člana sindikata. Vijeće je formirano samo kao krinka pod kojom bi se izabrao predstavnik radnika kojeg su izabrali sami poslodavci. S obzirom na način na koji je izabran, ne možemo reći da imamo svog predstavnika u Upravnom odboru Fortenova grupe", poručio je tada Paradiš, čiji je sindikat otvoreno izražavao nezadovoljstvo i strepnju da će za predstavnika radnika biti predložena osoba bliska čelništvu tvrtke "kako bi se u odboru direktora dobila još jedna ruka za glasovanje, a ne zaštitnik interesa radnika". U više su navrata na to direktno upozoravali i Fortenovu, ali su se oni očigledno oglušili na njihove primjedbe i, Paradiševim riječima, preko "radnika" dobili "još jednu ruku za glasanje". Premda ga ne biraju svi radnici, on po definiciji suodlučuje o sudbini svih.
Na djelu je, ukratko, harmonija u donošenju odluka, na čelu s najmoćnijim među njima, Pavlom Vujnovcem. Njegova trenutna pozicija takva je da u razmjerno kratkom roku po gospodarskom utjecaju i prilikama za širenje dosadašnjeg imperija – zahvaljujući Fortenova grupi i suradnji s drugim njegovim kompanijama – može nadjačati i jednog Todorića. Uz određeni uvjet: da se riješe ona enormna zaduženja s početka priče.
Jer, po bonitetu, bilanci i izostanku financija za servisiranje tih obaveza Fortenova ponešto asocira na Agrokor. Prihod u 2021. godini bio je 31,4 milijardi kuna, a ukupni dugovi, odnosno obaveze nešto manji od 33 milijarde kuna. Za prošlu godinu očekuju se veći prihodi, uzrokovani i dobrom turističkom sezonom te inflacijom. Fortenova je, međutim, prezadužena kompanija koja uz istovremenu prodaju vrijednih dijelova sustava (Ledo) ne investira kao što je Todorić mogao. Na dug pritom plaća izuzetno visoku kamatu.
S takvim rezultatima Vujnovca i ekipu dočekuje 1,1 milijardi eura koje moraju vratiti u rujnu ove godine na ime obveznica koje su izdali 2019. preko američkog fonda HPS Investment Partners u suradnji s ruskom VTB bankom, koja je ujedno i vlasnik 7,5 posto udjela u Fortenovi. Imovina Fortenove založena je kao osiguranje za izdanu obveznicu. Oni koji su preuzeli obveznice i prije rujanskog roka imaju pravo tražiti prijevremenu otplatu ili pokrenuti ovrhu, što dosad nisu učinili. Stabilnost vlasničke strukture izrazito je pritom važna za pronalazak novca. Premda je skupština uspjela zaobići ruski utjecaj u budućem odlučivanju, pitanje je koliko će s takvim nesigurnim stanjem u kompaniji privući ozbiljnije kreditore za servisiranje tih obaveza. Osporavanjem prodaje ruskog udjela, situacija je u tom kontekstu završila u svojevrsnom limbu. Prijeti dakle ozbiljna katastrofa. No s obzirom na iskustva iz recentnije prošlosti, nije preuzetno pretpostaviti da će u tom scenariju, ako do njega dođe, Plenkovićeva Vlada nanovo intervenirati.