Sluškinja (Ah-ga-ssi), Chan-wook Park: Narativna složenost koja odražava složenost ljubavnih osjećaja i odnosa, impresivnost vizualnog prosedea, fascinantnost erotskih prizora dviju krasnih mladih glumica, prikaz (erotskih) međuljudskih odnosa kao konstantne igre skrivenih značenja te afirmacija ljubavi kao onog što pročišćuje sve divni su sastojci još jednog filmskog briljanta južnokorejskog genija Chan-wook Parka.
2. Frantz, François Ozon: Afirmacijom iluzije kao vrjednije od stvarnosti, propitivanjem neuhvatljivosti osjećaja, propusnošću granice između prijateljstva i ljubavi bavi se daleko najbolji film razvikanog francuskog sineasta koji je napokon uspio polučiti doista vrhunsko djelo. Sjajni glumci, motiv tajne i queer sugestije dodatni su začini ovog nesvakidašnjeg ostvarenja.
3. La La Land, Damien Chazelle: Fascinantan rad mladog Chazellea veličanstven je povratak mjuzikla u kreativno superiornoj izvedbi, na tragu nezaboravnog Demyjeva klasika ‘Šerburski kišobrani’. Ryan Gosling i Emma Stone divni su u dirljivoj priči o nastanku i nestanku jedne ljubavi koja nikad neće sasvim zgasnuti.
4. Ubojstvo svetog jelena (The Killing of a Sacred Deer), Yorgos Lanthimos: Od reduciranih dijaloga izgovaranih bez emocionalnog učešća do ostranjene seksualne prakse, od smrtne ozbiljnosti do humornih prizvuka, ovo je prepoznatljivo film prvaka čudnog grčkog vala Yorgosa Lanthimosa, osvježen krasnom scenom kćerina pjevanja mladiću kao poetskim iskorakom. Po svemu sudeći, Lanthimosa čeka velika anglofona karijera.
5. Voli ne voli (Love Me Not), Alexandros Avranas: Još jedan prvak nove grčke kinematografije, Avranas poetiku čudnog vala lucidno spaja s elementima film noira kreiravši rijetko svjež primjerak neonoira obilato natopljen sadomazohističkim preljevom i ekstremno mizantropskim pogledom na ljude i njihov svijet. Jedan od najopakijih uradaka viđenih zadnjih godina.
6. Štakori s plaže (Beach Rats), Eliza Hittman: Američka nezavisna autorica s velikom predanošću mekim lećama slika tijela mladih ljudi i uvjerljivo prikazuje kaotično psihičko stanje protagonista koji ni sam ne zna što mu se točno događa dok se suočava s najintimnijim dijelom vlastita identiteta. Dojmljiv film o strašnoj usamljenosti usred vlastite emotivne pustoši.
7. Manchester by the Sea, Kenneth Lonergan: Film koji se iskreno bavi raznim vrstama ljubavi, silnom složenošću ljudskih odnosa, duševnom opustošenošću, moralnom odgovornošću, s nezaboravnim Caseyjem Affleckom u antologijskoj ulozi čovjeka čiji je život zbog strašne tragedije i nepojmljive duševne patnje odavno završio, ali ne može ‘živ pod zemlju’.
8. Sve ili ništa (Hell or High Water), David Mackenzie: Drugi film u nizu, nakon ‘Sicarija’, kojim je Taylor Sheridan postao vodeći scenarist aktualnog američkog kina. Izuzetan spoj krimića, društvenog uvida i tzv. studije karaktera, s nizom snažnih likova i opipljivom atmosferom (za što zasluge idu režiseru Mackenzieju), ‘Sve ili ništa’ jedno je od otkrića godine.
9. Dunkirk, Christopher Nolan: Nakon što je prodao dušu Hollywoodu groznom trilogijom o Batmanu i obarao s nogu naivne pretencioznim i dosadnim ‘Početkom’, Nolan je napokon polučio nešto vrijedno – stvarni art film koji prije djeluje po principima poezije nego holivudskih kanona, a pod krinkom visokobudžetnog ratnog spektakla. Iskupljenje izdajnika.
10. Mizandristice (The Misandrists), Bruce La Bruce: Kanadski queer provokator La Bruce urnebesno je zabavio sebe i publiku ovom seksi parodijom na (lezbijski) feministički radikalizam, istovremeno se veselo i zastrašujuće poigravajući tzv. rodnom ideologijom, odnosno idejom da je i spol, a ne samo rod, kulturna a ne prirodna kategorija.
