Prošlo je 500 godina od pojave protestantizma koji je u Evropi potaknuo pitanje vjerskih manjina i gotovo 400 godina od početka Tridesetogodišnjeg rata koji je svojim ishodom stvorio uslove za stvaranje modernih država, ali i za početak suživota i definiranje odnosa vlasti prema pripadnicima vjerskih manjina, koje se do tada nerijetko ubijalo, preobraćalo, proganjalo i zakonski ograničavalo. Za sve to vrijeme vjerske manjine, pogotovo na našim prostorima, nisu do kraja stekle slobodu vjerovanja i djelovanja u svojim zajednicama, a u mnogim sredinama nema posebnog zakona koji bi regulirao njihov status i prava. Na području bivše Jugoslavije često se (zlo)namjerno brkaju nacionalne i vjerske manjine. Stvari se ipak kreću nabolje, smatraju predstavnici vjerskih manjina, no ističu da bi taj proces mogao biti brži. Pitanjem prava vjerskih zajednica i njihovom borbom protiv diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao i odgovorom na nove izazove vezane uz masovnu migraciju iz sukobima zahvaćenih afričkih i azijskih zemalja, bavi se Konferencija evropskih crkava (KEC). O tome za ‘Novosti’ govori njen generalni sekretar, pravoslavni sveštenik iz Finske Heiki Hutunen.

- Naša organizacija ima članove u 40 zemalja, kako u EU-u tako i izvan Unije. Može se reći da je situacija vrlo različita, od Kanarskih otoka do Sibira. Na nivou legislative religijskim manjinama osiguravaju se prava, ali na nivou primjene zakona postoji mnogo izazova. Prednost je crkava i vjerskih zajednica što mogu doći do ljudi u svim situacijama i saznati njihove probleme, čak i kad im lokalne vlasti nisu dostupne ili ne pokazuju interes da ih rješavaju. Naša je uloga da osiguramo vidljivost i glas ljudima koji se inače ne mogu čuti - kaže Hutunen.

Biti katolik u Srbiji nije toliko teško koliko je teško nacionalno se izjasniti, jer katolici su Hrvati, Mađari, određen broj Slovaka i pripadnici nekih drugih manjina – govori Mario Vrselja iz Hrvatskog nacionalnog vijeća

Mnogima je slabo poznato da je pravoslavna zajednica u Finskoj, u kojoj je 73 posto protestanata, druga po brojnosti.

- Finska pravoslavna zajednica je mala, obuhvaća samo 1,5 posto stanovnika, ali je njen rad prepoznat još od 1918., kad je uspostavljena nezavisnost Finske. Sve pravoslavne crkve poštuju kanonsku autonomiju naše crkve, s tim da u Helsinkiju imamo i dvije parohije Moskovske patrijaršije. Broj vjernika raste jer se mnogi imigranti uključuju u život naše crkve koja, iako je finski njen službeni jezik, postaje multijezična u nastojanju da odgovori na potrebe novih članova iz Rumunjske, Rusije, Ukrajine, Grčke, a u manjem broju i s područja bivše Jugoslavije. Finski govori najviše sveštenika, ali mnoge parohije koriste i druge jezike. Srećom, dosta je mladih sveštenika koji su također imigranti i znaju te jezike, pa se obredi mogu održavati - govori Hutunen.

Finska pučka pravobraniteljica Pirko Makinen ističe veliko razumijevanje finskih vlasti za vjerske i druge zajednice, ali i izazove koje donose događaji unazad petnaestak godina.

- Protiv terorizma ne možemo se i ne smijemo boriti zatvaranjem u svoje zidove, već otvaranjem i dijalogom prema onima koji dolaze kako bi u Evropi ostvarili sigurnost i bolji život - kaže pučka pravobraniteljica.

- Iako 65 posto stanovništva Švedske čine protestanti, moglo bi se reći da smo najpravoslavnija zemlja jer kod nas djeluje 13 pravoslavnih crkava - kaže za ‘Novosti’ Goran Guner iz Švedske crkve, ističući da sve vjerske organizacije mogu nesmetano djelovati, a mogu se i odlučiti hoće li njihovi članovi plaćati crkveni porez, koji je oko jedan posto prihoda, s tim da pojedine parohije taj procenat, ako se svi slože, mogu i povećati. Plaćanjem crkvenog porez stječu se i uslovi da švedska država pomaže te vjerske zajednice.

Za vjersku zajednicu iz koje dolazim najjača odrednica našeg identiteta je to da smo kršćani. Čini mi se da je ponekad kod crkava nacionalni identitet iznad kršćanskog ili u istoj razini, što stvara probleme – kaže Željko Mraz, generalni sekretar baptističkih zajednica u Hrvatskoj

Iskustva evropskih država su raznovrsna: mnoge bilježe porast broja islamskih vjernika, neke, poput Belgije, obilježava sekularizacija (pri čemu se broj katoličkih vjernika, koji su činili preko 90 posto, smanjuje za jedan posto godišnje), a neke, kao Španjolska, imaju dugotrajne procese za ostvarenje prava na socijalno i penziono osiguranje članova protestantskih i pravoslavnih zajednica. A kako je na Balkanu?

- U Srbiji crkve i verske zajednice nastoje da usaglašenim i zajedničkim nastupanjem prema organima države i društva poboljšaju svoj položaj. Zajedničkim radom donekle se uspelo u restituciji oduzete imovine, vraćanju verske nastave u osnovne i srednje škole, uspostavljanju svešteničke službe u Vojsci Srbije i zajedničkim emisijama na javnim radiodifuznim servisima - govori episkop bački Irinej.

- Udžbenike, planove i programe verske nastave međusobno odobrava svih sedam crkava i verskih zajednica. Svakodnevno se u sklopu emisije ‘Verski kalendar’ prikazuju svetitelji koje toga dana slave SPC i Katolička crkva, kao i praznici i učenja islamske i jevrejske zajednice, a jednom nedeljno prikazuje se emisija ‘Verski mozaik Srbije’ u koju su povremeno uključene i tri protestantske crkve, vodeći računa o načelu pozitivne diskriminacije. Sredstva za ove medijske projekte obezbedio je SPC, a braća iz drugih crkava i verskih zajednica samostalno određuju teme koje će biti prikazane - dodaje episkop.

- U mnogo čemu nisam zadovoljan postignutim, ali mislim da je reč o dobronamernom zajedničkom pristupu međuverskoj saradnji, pri čemu niko nije koristio termine ‘manjina’ i ‘većina’ nego su svi bili za sve - ističe episkop bački.

Međuvjerskom suradnjom u Srbiji zadovoljan je i Mario Vrselja iz Hrvatskog nacionalnog vijeća.

- Od popisa stanovništva 2011. može se videti da u Srbiji postoji velik broj katolika – oko pet posto ukupnog stanovništva. Biti katolik u Srbiji nije toliko teško koliko je teško nacionalno se izjasniti, jer katolici su Hrvati, Mađari, određen broj Slovaka i pripadnici nekih drugih manjina - kaže Vrselja za ‘Novosti’.

- Postoje druženja hrvatske ili mađarska katoličke mladeži, ali su odvojena. Bolje bi bilo da se sastajemo zajednički, ali i s drugim verama, jer ovako dokazi do podvajanja i getoizacije. Katolička crkva dosta pomaže manjinske zajednice, a preko nje mladi čuvaju svoj nacionalni identitet. Kroz veronauk u školama i crkvenim prostorijama mladi mogu da sačuvaju svoj katolički identitet i prenesu ga na naredne generacije - dodaje.

- Žao mi je što mediji ne izveštavaju više o izvrsnoj saradnji katoličkog i pravoslavnog klera. Tu se ponekad umeša i politika, što je bilo vidljivo nekoliko prethodnih meseci kad se osetilo zahlađenje odnosa, ali kad god je neka velika crkvena proslava, pravoslavci su cenjeni i viđeni gosti, a komunikacija ide sjajno i u suprotnom smeru - zaključuje Vrselja.

U Hrvatskoj se zakoni i praksa prilično razlikuju, a ljudi kao što je pučka pravobraniteljica Lora Vidović trude se da se isprave nepravde i diskriminacija pripadnika vjerskih manjina.

- Preporučili smo da se male vjerske zajednice oslobode poreza prilikom kupovina kuća i stanova za obavljanje vjerske djelatnosti. Poreza su se oslobađale kad su objekti već građeni kao vjerski, čime su male vjerske zajednice u nejednakom položaju - ističe pravobraniteljica.

- Obratila nam se i nekolicina pripadnica islamske vjerske zajednice jer se nisu mogle snimati za vozačku dozvolu s maramom, iako je ona omogućavala njihovu identifikaciju. MUP je usvojilo preporuku i omogućio da se na fotografiranju nose pokrivala za glavu - kaže Lora Vidović.

Ističe da njen ured dobiva malo pritužbi zato što su građani općenito nevoljki u prijavljivanju slučajeva nasilja i diskriminacije, što je specifično i za druge evropske zemlje. Spomenula nam je pritužbu jednog građanina židovske vjeroispovijesti koga je susjed godinama vrijeđao i prijetio mu zbog vjere, pa su MUP i DORH pokrenuli postupak i podnesena je optužnica zbog kaznenog djela prijetnje.

O tome kako je nacionalno biti većina a vjerski manjina za ‘Novosti’ govori Željko Mraz, generalni sekretar baptističkih zajednica u Hrvatskoj.

- Za vjersku zajednicu iz koje dolazim najjača odrednica našeg identiteta je to da smo kršćani. Ostali identiteti su na drugom mjestu i promatraju se kroz prizmu kršćanskog. Čini mi se da je ponekad kod crkava nacionalni identitet iznad kršćanskog ili u istoj razini, što stvara probleme - kaže Mraz.

- Po popisu stanovništva iz 2011., u Hrvatskoj je 0,6 posto protestanata. Ali u odnosu na popise iz 1991. i 2001. u blagom smo porastu, barem zajednice slobodnog tipa kao što su baptisti ili pentekostalci - dodaje.

- Baptisti, koji potiču iz radikalnog krila reformacije, bili su progonjeni od većinskih vjerskih zajednica gdje god da su se pojavili. Zbog tih progona napredovali su u Novom svijetu, gdje je bila prigoda da sve vjerske zajednice startaju iz iste pozicije. Iskustvo progonstva je dovelo do toga da kod nas svatko ima slobodu savjesti, to je stvar pojedinca, a u odnosima između osobe i Boga vlast nema pravo arbitrirati. Baštinici smo prava da vjerujemo, da ne vjerujemo ili da izmijenimo svoja uvjerenja. Ljudi koji dolaze u zajednicu mogu i ne moraju biti tu, ne postoji nikakvo sredstvo prisile koje će ih zadržati ovdje, pogotovo u današnjem svijetu - ističe Mraz.

On smatra da pripadnici vjerskih zajednica imaju dovoljno prostora u društvu.

- Pitanje je je li medijski prostor najvažniji, za nas je to prostor u kome kao zajednica imamo priliku da ispunjavamo svoje poslanje. Nije bitno je li to medijski primijećeno ili ne, jer to ne radimo zbog medija, već je dio našeg poslanja da ljubimo Boga i bližnjeg svog kao samog sebe, bez obzira na to je li iz naše ili neke druge vjerske zajednice ili možda ne vjeruje. Nije na meni da nekog preobraćam, već da pokušam biti čovjek i svjedok svoje vjere, bez obzira na to s kim ulazim u dijalog - kaže Željko Mraz.

Dvodnevni skup u Zagrebu

Pitanje odnosa vlasti prema vjerskim manjinama bilo je tema dvodnevnog skupa koji su nedavno u Zagrebu organizirali Konferencija evropskih crkava (KEC), Radna grupa Evropskog parlamenta za antirasizam i različitosti, Vjerska komisija za migrante u Evropi i Mitropolija zagrebačko-ljubljanska, uz učešće eksperata iz brojnih evropskih zemalja. Učesnici su naglasili da iako međunarodno i nacionalna zakonodavstva reguliraju odnos država i vjerskih i etničkih manjina, one su često izložene nejednakom tretmanu u evropskim društvima.

- Svedoci smo da i u najrazvijenijim državama problemi vezani uz inkluziju verskih manjina ponekad dobivaju i tragične razmere - naglasio je mitropolit Porfirije.

Podsjetio je na kulturnu baštinu koju su generacije Srba vjekovima stvarale na ovdašnjim prostorima, što i većinu i manjinu motivira da rade na unapređenju potencijala Hrvatske.

Bilo je riječi o stanju većinskih i manjinskih vjerskih zajednica u njihovim zemljama, uz završnu izjavu kao smjernicu u daljnjim aktivnostima KEC-a i njegovih partnera. ‘Svjesni uloge koju je religija imala i koju i dalje ima u konfliktnim situacijama, ali svjesni i naše odgovornosti koju imamo kao crkve prema mirnom suživotu različitih zajednica u našim društvima, stručnjaci na skupu traže od evropskih institucija i njihovih članica i pridruženih država da preuzmu obavezu i odgovornost za sprečavanje i kažnjavanje zločina iz mržnje i prekidanje ciklusa nasilja… Tražimo i osiguravanje uslova koji će omogućiti pojedincima i grupama suživot u različitosti te stvaranje pozitivne atmosfere za izražavanje pluraliteta, tolerancije i poštovanja kao temeljnih stupova demokratskih društava, kao i promoviranje kontinuiranog dijaloga među pripadnicima većina i manjina kako bi se stvorili zajednički ideali i vrijednosti za suživot u našim pluralnim i različitim društvima’, navodi se u izjavi.

Što se regionalne komponente tiče, učesnici su istaknuli potrebu jačanja dijaloga između mladih Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije, kao i da se omoguće susreti kršćanske i muslimanske omladine.