Zločini motivirani nacionalnom mržnjom uglavnom prema Srbima, rastuće antimanjinsko raspoloženje i učestale pojave negiranja zločinačkog karaktera NDH, političko ignoriranje izmjena zakona u svrhu zaštite reproduktivnih prava žena, parcijalnost provedbe obrazovne reforme i demografska kriza koju potiče neorganizirana i loše vođena država… – dio je problema spomenutih u izvješću pučke pravobraniteljice Lore Vidović za 2018. godinu. Izvješće je dostavljeno Saboru prije više od tri mjeseca, no kako Vlada još uvijek nije našla za shodno o njemu dati svoje mišljenje, zastupnici o tom dokumentu na ukupno 297 stranica ne mogu zasad ni raspravljati, a kamoli ga usvojiti. Ne čudi oklijevanje Vlade jer pravobraniteljičino izvješće, sažeto iz 5.082 predmeta u kojima je njezin ured postupao, a čiji širi pregled donosimo u nastavku, govori umnogome o (lošem) radu njezinih ministarstava.
U budućoj saborskoj raspravi o izvješću, kad god se našlo na dnevnom redu, bit će zasigurno povike onih zastupnika kojima se neće militi prezentacija poraznih činjenica o zemlji u koju se zaklinju. Slično je bilo i prilikom rasprave o pravobraniteljičinom izvješću za 2015., koje Sabor većinom glasova nije prihvatio, a nekolicina zastupnika iz vladajuće koalicije tadašnjeg Karamarkovog HDZ-a i Mosta prozvala je pravobraniteljicu za snažnu ideološku obojenost izvješća i zato što je ‘neke pojave kršenja prava potpuno ignorirala’.
U izvješću za lanjsku godinu navode se podaci Ministarstva pravosuđa, čiji su sudovi lani postupali u ukupno 35 predmeta vezanih uz zločine iz mržnje. Zaprimljeno je ukupno petnaest novih predmeta, od čega je osam kaznenih djela bilo motivirano mržnjom temeljem nacionalne pripadnosti žrtve. Sudovi su pak donijeli odluke u devet predmeta, od kojih su u osam donesene osuđujuće presude kojima su počinitelji, zbog uglavnom kaznenih djela prijetnje, osuđeni isključivo na uvjetnu kaznu zatvora ili rad za opće dobro. Pošto nitko od počinitelja nije kažnjen bezuvjetnom kaznom zatvora, nije ni za očekivati da će takve kazne imati odvraćajući učinak.
Takve su se prognoze brzo obistinile, pa nedavni slučaj u Supetru na Braču zorno ilustrira sumrak pravosuđa, na čiji je konto pravobraniteljica lani zaprimila ukupno 281 pritužbu: fizički napad nekolicine nasilnika na četvero sezonskih radnika (od kojih su dvojica srpske nacionalnosti) koji su razgovarali ekavicom, ali i lokalnog vatrogasca koji im je priskočio u pomoć, policija je isprva kvalificirala prekršajno, kao kršenje Zakona o javnom redu i miru i Zakona o suzbijanju diskriminacije. Nakon jačeg javnog pritiska, dvojica napadača iznova su privedena i njihov je čin okvalificiran kao kazneno djelo zločina iz mržnje.
Nikakvog napretka nema po pitanju uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru. Budući da ćirilično pismo u društvu i dalje ima negativnu konotaciju, pučka pravobraniteljica smatra da je potrebno s najviših razina vlasti poslati jasnu poruku o svrsi manjinskih prava
Također, tek treba vidjeti kako će pravosuđe kvalificirati napad na Radoja Petkovića, istaknutog člana srpske zajednice koji je 8. lipnja preminuo od posljedica teških tjelesnih povreda koje mu je 24. travnja ispred kafića u Viškovu zadao Ilija Glavić.
Brojni su primjeri, piše u izvješću, ukidanja ili ograničavanja pojedinih manjinskih prava, često praćenih tvrdnjama o privilegiranosti manjina i o tome kako se provođenjem manjinske legislative diskriminira većinski narod. Lani je primjerice konzervativna referendumska inicijativa Narod odlučuje tražila smanjenje broja saborskih zastupnika, među njima i broja zastupnika nacionalnih manjina, kao i ograničenje njihova mandata. Osim poticanja antimanjinskog raspoloženja, piše dalje u izvješću, održavaju se i stereotipi, pogotovo prema Romima i Srbima. U grupu eskalirajućih stereotipnih radnji spada i antiromski prosvjed u Čakovcu održan početkom ovog mjeseca pod egidom ‘Želim normalan život’, čime se aludiralo na ‘katastrofalno, neodgovorno, opasno i kriminalno ponašanje (…), pogotovo dijela romske manjine’.
Društvena isključenost Roma ogleda se u njihovoj podzastupljenosti u državnoj upravi i pravosuđu, pa je tek devet pripadnika te manjine zaposleno u ovim tijelima na razini države. Premda im Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina to jamči, država općenito ne ispunjava kvote pri zapošljavanju pripadnika manjina u državnim tijelima. Njihov udio među zaposlenima je tek 3,24 posto, što je znatno niže od udjela u ukupnom stanovništvu od 7,67 posto.
Srpski jezik je u ravnopravnu i službenu upotrebu uvela tek općina Kneževi Vinogradi, a ondje takav status ima i mađarski jezik. Nikakvog napretka, stoji u pravobraniteljičinom izvješću, nema ni po pitanju uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru. Naime, Ustavni sud još nije odlučio o zahtjevu saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina iz 2016. za ocjenu ustavnosti i zakonitosti izmjena statuta Grada Vukovara, donesenih bez prethodno zatraženog mišljenja i suglasnosti s političkim predstavnicima srpske manjine, kojima su priznata samo individualna, ali ne i kolektivna prava na upotrebu srpskog jezika i ćiriličnog pisma. A dvojezični su znakovi s imenima naseljenih mjesta u naseljima sa značajnim udjelom srpske manjine postavljeni jedino u općini Donji Lapac. S obzirom na to da ćirilično pismo u društvu i dalje ima negativnu konotaciju, pučka pravobraniteljica smatra da je potrebno s najviših razina vlasti poslati jasnu poruku o svrsi manjinskih prava.
Policija pokreće prekršajne postupke protiv posjetitelja Thompsonovih koncerata, ali ne i protiv Thompsona. Od 37 prvostupanjskih presuda za pozdrav ‘Za dom spremni’, u 27 predmeta donesene su osuđujuće, u osam oslobađajuće presude, dok je u dva nastupila zastara progona
Prisutna je i getoizacija manjinskih sadržaja u programu javne televizije u dvije tjedne emisije te je vrlo slaba zastupljenost manjinskih tema u emisijama općeg programa. Pravobraniteljica upozorava i na sadržaje u programu javne televizije kojima se šire stereotipi i predrasude prema pripadnicima manjina, što može dovesti do mržnje i nasilja, posebno ističući kako im se obraćaju pripadnici romske, srpske i židovske manjine zabrinuti zbog revizije događaja iz razdoblja Drugog svjetskog rata, naročito vezanih uz logor Jasenovac.
Godinama se u javnom prostoru često pojavljuju eksplicitni ustaški ili nacistički simboli te oni koji asociraju na ustaški pokret; tiskaju su knjige, objavljuju članci i intervjui, održavaju tribine, snimaju dokumentarni filmovi i emitiraju televizijske emisije u kojima se negira ili umanjuje zločinački karakter NDH. Ovakvi su stavovi iznošeni i u službenom glasilu Katoličke crkve i na javnoj televiziji, a reakcije vlasti bile su nekonzistentne ili su posve izostale. U Uredu pučke pravobraniteljice prikupili su pak ukupno 37 prvostupanjskih presuda o javnoj upotrebi pozdrava ‘Za dom spremni’, donesenih od 2010. do 2018. u postupcima koje je najčešće pokrenula policija. U 27 predmeta donesene su osuđujuće, u osam oslobađajuće presude, dok je u dva predmeta nastupila zastara progona. Apsurdno je pritom da policija ne inicira prekršajne postupke protiv Marka Perkovića Thompsona, koji izvodeći pjesmu ‘Bojna Čavoglave’ izvikuje pozdrav ‘Za dom spremni’, no pokreće ih protiv posjetitelja njegovih koncerata koji nose majice ili zastave s tim pozdravom. Europski je parlament također lanjskog listopada u Rezoluciji o porastu neofašističkog nasilja u Europi izrazio zabrinutost zbog porasta desničarskog ekstremizma i neofašizma u Hrvatskoj.
Ured pučke pravobraniteljice uputio je Vladi i nadležnim ministarstvima preporuku da izrade prijedloge potrebnih izmjena kojima bi se jasnije normativno regulirala zabranjena obilježja mržnje, posebno proizašlih iz NDH, a jedinicama lokalne samouprave da žurno uklanjaju grafite i natpise s obilježjima ustaškog i nacističkog režima, ali i višeznačenjska obilježja komunizma, ako se njima očito provocira i potiče na nasilje, mržnju ili nesnošljivost. Iako je, domeće se u pravobraniteljičinom izvješću, komunistički režim počinio teške zločine, provodio likvidacije, uhićenja i progone političkih protivnika, što je kompromitiralo antifašizam, njegove vrijednosti, u osnovi demokratske i suprotstavljene nacionalnoj i rasnoj isključivosti fašista, i danas treba očuvati.
Odjekuje podatak iz Ministarstva zdravstva po kojem je u bolničkim zdravstvenim ustanovama u djelatnosti ginekologije i opstetricije priziv savjesti izrazilo čak 188 specijalista i zamalo 120 medicinskih sestara i tehničara odnosno primalja, što govori o diskriminaciji u tom dijelu zdravstvene zaštite. Prema preliminarnim rezultatima istraživanja pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za prošlu godinu, više od polovice zdravstvenih radnika koji su stručni za obavljanje pobačaja tu zdravstvenu uslugu ne pruža zbog priziva savjesti. Čini se da i državni vrh igra na kartu priziva savjesti: iako je Ustavni sud u veljači 2017. donio odluku kojom je od Sabora zatražio da u roku dvije godine izmijeni Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, a na temelju podnesenih prijedloga za ocjenu njegove suglasnosti s Ustavom, to još nije učinjeno. Prema nedavno predstavljenom prijedlogu zakona neovisne skupine stručnjaka, svrha izmijenjenog zakona trebala bi biti zaštita reproduktivnog zdravlja, autonomije i dostojanstva žene koja traži prekid trudnoće (…). Propisala bi se i obaveza osiguravanja odgovarajućeg broja i rasprostranjenosti liječnika koji provode postupak prekida trudnoće, kao i zabrana institucionalnog isticanja priziva savjesti.
Dok čekamo da se nešto na tom polju pokrene, negodovanje je dosad izazvala provedba cjelovite kurikularne reforme: kritiku rada ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak nalazimo i u ovom izvješću. Već spomenuta parcijalnost provedbe obrazovne reforme, piše u tom dokumentu, ogleda se kroz implementaciju projekta ‘Škola za život’, koji je 2018. započeo uz nedovoljnu pripremnu edukaciju nastavnika, zbog čega su oni iznosili niz kritika. I ne samo to: Ministarstvo nije usvojilo krovni dokument Cjelovite kurikularne reforme – Okvir nacionalnog kurikuluma (ONK), izrađen 2016., koji predstavlja osnovu za donošenje ostalih dokumenata (…). Treba reći da Ministarstvo nije usvojilo ni lanjsku preporuku pravobraniteljice da se građanski odgoj i obrazovanje u osnovnim i srednjim školama, umjesto kao međupredmetna tema, uvrsti kao samostalni predmet.
Dok se to ne dogodi, mnogi će još otići iz ove zemlje: u posljednjih dvadeset godina broj stanovnika u Hrvatskoj se smanjio za oko 500 hiljada, pa u državi trenutno živi manje od četiri milijuna stanovnika. Građani kao najčešće razloge za odlazak navode neorganiziranu i loše vođenu državu, korupciju i zapošljavanje podobnih, stranačkih ljudi, osjećaj beznađa i besperspektivnost. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, samo se tijekom 2017. iselilo 47.000 ljudi, odnosno 129 osoba dnevno, najvećim dijelom u dobi od 20 do 39 godina, a mnogi su otišli s obiteljima, što ukazuje i na mogući trajni karakter odlaska.
U tom slučaju, na ovakav način ustrojena država više nikome neće trebati.
