Turski vlastodržac Recep Tayyip Erdoğan u trodnevni se posjet Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj uputio kako bi intenzivirao odnose sa zemljama regije i olakšao ostvarivanje ovdašnjih vanjskopolitičkih prioriteta Ankare. A ti su prioriteti, uglavnom, jačanje utjecaja putem bliskih odnosa s balkanskim političarima i putem takozvane meke moći – soft power – odnosno isticanja i ulaganja u vjerske, kulturne i povijesne veze sa zemljama s većinskim ili znatnim udjelom islamskog stanovništva. Potom, pozicioniranje kao geopolitičko-sigurnosnog brokera, aktera koji je u stanju posredovati u raznim sukobima – što jača vlastitu važnost i imidž Turske kao snažne sile – kao i jačanje privredne suradnje i otvaranje novih prilika za investicije. Do trenutka zaključenja ovog teksta, u srijedu poslijepodne, Erdoğan je bio u posjetu Sarajevu i Beogradu, a onaj Zagrebu i Sisku zbog otvaranja Islamskog kulturnog centra tek je bio pred njim, pa se samo s relativnom sigurnošću može pisati o ciljevima ove turneje.
Turski je predsjednik u Sarajevo stigao predvodeći jaku delegaciju u kojoj je niz članova vlade: ministri vanjskih poslova, obrane, trgovine, prijevoza i infrastrukture i brojni drugi funkcioneri. Susreo se s članovima predsjedništva BiH – bošnjačkim Šefikom Džaferovićem, srpskim Miloradom Dodikom i nominalno hrvatskim Željkom Komšićem, a potom i sa šefom SDA Bakirom Izetbegovićem. Bliske veze obitelji Izetbegović s turskim vođom su poznate: Bakir je više puta izjavljivao da je njegov otac i ratni predsjednik BiH Alija Izetbegović brigu o Bosni ostavio "u amanet" Erdoğanu, kojeg je Turcima poslao "sam Bog". U Turskoj je 2018. emitirana hagiografska miniserija "Alija" (inače, brojne turske sapunice na ovdašnjim televizijama također su element soft powera), a prošlog je kolovoza Erdoğan bio svjedok na vjenčanju Izetbegovićeve kćeri.
Erdoğan se snažno usprotivio nametanju izmjena Izbornog zakona Visokog predstavnika Christiana Schmidta, za koje se spekulira da bi onemogućile Bošnjacima da izaberu predstavnike Hrvata u Dom naroda Federacije BiH i državno predsjedništvo. "Odluke u vezi izbornog zakona trebaju donijeti ova trojica lidera, ne treba nam intervencija Visokog predstavnika. To se kosi s demokratskim principima", poručio je Erdoğan, dodavši da za izmjene nema vremena jer se izbori održavaju za manje od mjesec dana. Sarajevski analitičari te su riječi nazvali "diplomatskim šamarom" hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću koji se zalagao za posredovanje Hrvatske, Srbije i Turske u postizanju ustavnih i izbornih promjena u BiH. "(Milanović) je vjerovatno namjeravao da ponovo nabaci tu temu, i na sumnjiv i čudan način uključi Tursku u tu priču, kao nekakvu predstavnicu Bošnjaka. (...) Sa ovom porukom predsjednika Turske mi smo dobili uvjerenje da on neće sigurno ulaziti u tu priču", ocijenio je Jahja Muhasilović s Internacionalnog univerziteta, privatne ustanove koja djeluje u okviru turske zaklade Sedef. Takav Erdoğanov stav vjerojatno je razlog zašto ga prilikom posjeta parlamentu nije dočekao šef HDZ-a BiH Dragan Čović, ujedno dopredsjednik Doma naroda, za razliku od drugih parlamentarnih dužnosnika.
Srpski član predsjedništva Milorad Dodik o turskom autokratu govorio je pak biranim riječima, naglasivši da je Erdoğan "veliki državnik" čiji zvanični stavovi iskazuju razumijevanje situacije "svih konstitutivnih naroda i entiteta". Istaknuo je da turski predsjednik dolazi "s paketom pomoći za BiH, a da ništa nije politički uslovljavao. To je nešto što bi moglo biti primjer za mnoge druge, pogotovo one sa Zapada koji ovdje dolaze pomalo bijesni, da nam drže lekcije kako treba da organizujemo naše društvo". U posljednjem se uvelike krije razlog Erdoğanove omiljenosti kod balkanskih lidera: dok zapadni političari barem deklarativno ustraju na principima kao što su pravna država ili borba protiv korupcije – koliko god ti pojmovi bili ofucani – turski predsjednik uvjete ne postavlja.
Visokog gosta slično je dočekao i Aleksandar Vučić, s kojim je Erdoğan izgradio bliske odnose, baš kao i s premijerom Albanije Edijem Ramom ili bivšim predsjednikom Kosova Hashimom Thaçijem. Predsjednik Srbije je "dragog prijatelja" – koji njegovu zemlju posjećuje treći put u pet godina – dočekao još na aerodromu, a ispred Palate Srbija upriličena je počasna artiljerijska paljba. Vučić je često isticao kako želi najbolje moguće ekonomske i svake druge odnose s Turskom, koji su "garant sigurnosti i stabilnosti na zapadnom Balkanu". Kao i s BiH, i sa Srbijom je postignut dogovor o putovanjima građana samo s ličnom kartom, spomenuta je kupnja ubojitih turskih bespilotnih letjelica Bayraktar, a gost je iskazao spremnost da posreduje u odnosima Srbije i Kosova.
- Ovo je rutinski posjet s ciljem intenziviranja odnosa u ekonomskoj, političkoj i kulturnoj dimenziji. Balkan je prilično važan Turskoj, koja je u regiji cijenjena. Turska želi zauzeti ulogu međunarodnog posrednika, primjerice među akterima unutar BiH, u odnosima BiH sa Srbijom ili između Srbije i Kosova. Turska nastoji posredovati između Ukrajine i Rusije, angažirala se na Bliskom istoku kroz mirovni proces u Astani, potom u Libiji, nastojala je igrati ulogu u Afganistanu. Imidž zemlje kao važnog međunarodnog igrača koji poštuju sve zajednice, ne samo islamske, dobro se prodaje i unutar Turske. Takva se politika vodi barem dvadesetak godina, a taj trend nije počeo, ali se intenzivirao s dolaskom AKP-a na vlast - govori za Novosti Ekrem Eddy Güzeldere, stručnjak za tursku politiku iz grčke zaklade Eliamep.
U sve tri zemlje zakazani su poslovni forumi. Ekonomska razmjena sa zapadnim Balkanom ubrzano raste, doduše počela je s vrlo niske razine: 2002. ukupan obujam trgovine iznosio je 435 milijuna, dok je 2019. premašio 10 milijardi dolara. U Srbiji je 2015. bilo 130 turskih tvrtki, danas ih je više od 800, dok su se investicije u Srbiju tijekom desetak godina popele s manje od milijun na više od 170 milijuna eura. U Crnoj Gori je približno 29 posto svih stranih tvrtki u turskom vlasništvu. Naročito je snažan angažman Ankare u infrastrukturnim projektima: Turska igra ključnu ulogu u izgradnji autoceste Sarajevo – Beograd i u Moravskom koridoru, u Sjevernoj Makedoniji tvrtka TAV ima koncesije na aerodromima u Skoplju i Ohridu, dok je u Hrvatskoj tvrtka Cengiz Insaat dobila posao rekonstrukcije željezničke pruge Koprivnica – Križevci – Mađarska vrijedan 321 milijun eura. Unatoč percepciji o bliskosti, Turska razmjerno malo investira u BiH, gdje nije ni među prvih deset zemalja.
Bivši ambasador u Turskoj Hajrudin Somun svojevremeno je rekao da Turska "nama daje ljubav, a Srbiji investicije". S druge strane, Ankara je putem vladine agencije TIKA i drugih organizacija u BiH tijekom 25 godina uložila približno 400 milijuna eura u razvojne projekte te u vjerske, kulturne, obrazovne i druge objekte. Turska se pri investicijama, naravno, vodi pragmom: logično je da se više ulaže u Srbiju jer je bitno veće i funkcionalnije tržište. Inače, 80 posto turskih investicija na Balkanu otpada na pravoslavne članice Europske unije – Grčku, Rumunjsku i Bugarsku. Vidljiva je itekakva ekonomska nadmoć Turske, jer sve zapadnobalkanske zemlje bilježe velike deficite. Prema podacima Al Jazeere, srpski uvoz iz Turske bio je 2019. preko tri puta veći od izvoza, BiH bilježi milijardu eura deficita, dok je uvoz na Kosovo vrijedio 431 milijun, a izvoz iz Kosova svega osam milijuna eura. Unatoč tome, Ankara ipak bitno zaostaje za vodećim igračima: 2019. od čitavog uvoza regije 61 posto je otpadalo na zemlje EU-a, deset posto na Kinu, dok je Turska na trećem mjestu sa sedam posto, ispred Rusije.
Erdoğan sada jest zauzeo stav protivan nastojanjima službenog Zagreba oko Izbornog zakona u BiH. Međutim, Milanović – na čiji poziv turski vođa i dolazi u Hrvatsku – i premijer Andrej Plenković gotovo će sigurno iskoristiti priliku da susret, osim za ekonomske razgovore s pratećom delegacijom, iskoriste barem u svrhu objašnjavanja hrvatske pozicije u slučaju eventualnih budućih pregovora o tom pitanju.
- Između Hrvatske i Turske postoje određene veze i svojevrsno razumijevanje. Svojevremeno je Kolinda Grabar-Kitarović odlazila u posjet Erdoğanu, a on je već dolazio u Zagreb. Svaki put kad je na Balkanu gužva pojavljuje se turski predsjednik u ulozi spasitelja krhkog mira i pritom posjeti i Zagreb, što nije slučajno. Vjerojatno se računa da pronalaženje zajedničkog jezika s Hrvatskom ima vrijednost, jer je riječ o članici EU-a. Svakako će se razgovarati o BiH - govori Vedran Obućina, pročelnik Odjela za Tursku i Bliski istok splitsko-zagrebačkog Instituta za europske i globalizacijske studije.
Sugovornik Novosti ističe da utjecaj Turske ne treba preuveličavati. Erdoğan na Balkanu igra određenu, pa i konstruktivnu ulogu, međutim ona se više sastoji u sprječavanju pogoršavanja postojećih odnosa nego što je Ankara u stanju oblikovati rješenja ovdašnjih problema.
- To nije realno, jer ovdje postoje interesi daleko jačih sila, prije svega Sjedinjenih Država i EU-a, pa i Rusije. Turska organizira diplomatske konferencije na kojima se donose odluke koje se tiču Središnje Azije ili Bliskog istoka, ali ne i Balkana - dodaje Obućina.
Güzeldere ističe da turska agenda na zapadnom Balkanu nije suprotstavljena namjerama EU-a. Prvo, upravo je EU svojom nesposobnošću i nevoljkošću da integrira ovdašnje zemlje otvorila prostor Ankari i drugim akterima, poput Rusije i Kine. Drugo, integracija regije u EU zapravo je u interesu Turske. Odnosi Ankare s ovdašnjim zemljama regije su bolji nego sa starim članicama Unije, pa bi njihov ulazak u EU povećao broj Turskoj naklonjenih članica koje bi mogle lobirati za turske interese. Svojevrsni zajednički interes Turske i EU-a oko Balkana otvara prostor za suradnju, naročito u doba geopolitičkih turbulencija. S naše strane možemo dodati kako, baš kao što Erdoğanu ne smeta stanje ljudskih prava u zemljama Balkana, gotovo sigurno nitko od njegovih ovdašnjih sugovornika neće problematizirati represiju nad političkim protivnicima, predstavnicima Kurda, novinarima i aktivistima u Turskoj. Inicijativa Dobrodošli tako je povodom Erdoğanovog dolaska upozorila kako je "prema statističkim pokazateljima MUP-a, u prvih šest mjeseci 2022. godine Turska bila druga zemlja po brojnosti osoba koje su u RH zatražile azil", dok Radio Slobodna Evropa piše da turski disidenti u Srbiji poput Ecevita Piroğlua, koji čekaju odluku o izručenju, "strepe od Erdoğanove posjete". Prioritet ovdašnjih političara nisu njihove sudbine, nego kako od sultana s Bospora izmoliti usluge i investicije.
