Svjetsko nogometno prvenstvo 1950. godine bilo je četvrto izdanje toga natjecanja, a održalo se u Brazilu. Prvo je prvenstvo održano nakon dvanaest godina duge stanke prouzrokovane Drugim svjetskim ratom. Prosječan broj gledatelja po utakmici bio je rekordnih 61.000, pri čemu su uvelike pomogle utakmice odigrane na novoizgrađenoj Maracani, stadionu koji je mogao primiti 200.000 gledatelja.
Stadion je građen godinama, na njemu je na žegi Rio de Janeira radilo više od 10.000 radnika, počevši od 1948. godine. Iako je upotrebljen na Svjetskom prvenstvu, za što je i primarno sagrađen, čitav je zapravo dovršen tek 1965. godine. Kamo su pošli zidari one večeri kad je dovršen, upitao bi Bertolt Brecht. Na to pitanje odgovor ne znamo. Ne zna se ni gdje je onih 75 posto radnika novoizgrađene Maracane, koji su u jednom šutu otpušteni osam mjeseci prije početka Olimpijskih igara 2016. godine.
Povijest Maracane pisala se iz drugog kuta. Pamtit će se da je 1950. godine ondje igrana prva utakmica SP-a (Brazil protiv Meksika), kao i završna (Brazil protiv Urugvaja, kojom je prvenstvo osvojio Urugvaj). Protiv Brazila je na Maracani toga ljeta zaigrala i Jugoslavija, koja je bila u grupi s domaćinima, Meksikom i Švicarskom. Suhe trave, tvrdog terena, disanja na škrge i igre pred 142.000 ljudi reprezentativac Jugoslavije Željko Čajkovski jasno će se sjećati i pola stoljeća kasnije.
Kada je 1963. godine otvoren novi stadion Crvene zvezde, navijači su ga brzo prozvali Marakanom – grandioznost stadiona iz Rio de Janeira još je svima ostala u glavama. Na prvoj je utakmici na beogradskoj Marakani prisustvovalo 55.000 gledatelja, a sljedeće godine, nakon što je stadion potpuno završen, kapacitet je dignut na 110.000.
Nije samo Beograd dobio svoju Marakanu. Prijenosi utakmica iz Brazila 1950. godine su opčinili i stanovnike i stanovnice Gospića, gradića usred Ličkog polja. U godini Svjetskog prvenstva u obližnjem Ličkom Osiku osnovana je tvornica "Ivan Gošnjak", uz koju je građeno novo plansko naselje. U samome Gospiću, u kvartu danas najpoznatijem po autobusnom kolodvoru, lokalni amaterski nogometaši prozvali su svoj kvart Marakanom, a sebe "momcima s Marakane". Na Marakani se tada redovno održavao i veliki stočni sajam. Sajam je opstao do današnjeg dana, održava se svakog petka pokraj autobusnog kolodvora, ali u mnogo skromnijoj varijanti.
Uz sajamski plato nalazi se stanica na kojoj je oslikan legendarni mural "Marakana Gospić 1958", a uz stanicu na travi stoički duraju i mali golovi. Ako vam je autobus ikad stao u Gospiću, vidjeli ste taj prizor. Službeni malonogometni turniri na gospićkoj su se Marakani počeli održavati 1958. godine, a Marakana je i danas jedini kvart u gradu koji je besprekidno održao tradiciju igranja malog nogometa na istom lokalitetu i u kontinuitetu, više od šest desetljeća. I ovoga decembra na malonogometnom turniru "Marakana gori" u Gospiću je sudjelovalo deset ekipa. Iako je na Marakani najveći hit i dalje mali nogomet, u ovom se kvartu za različite dobne uzraste organiziraju i turniri u košarci, boćanju, itd. Na ovoj Marakani nikad neće ostati zabilježena rekordna posjećenost, nikakve tisuće da odzvanjaju kroz stoljeće, ali u Gospiću se čini da osjećaj Marakane zbog toga nije ništa manje grande.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
