Dušica Radojčić, aktivistkinja inicijative građana Volim Pulu, za Novosti govori o namjeri Grada Pule da privatizira sedam pulskih plaža i o sklonosti IDS-a koruptivnim praksama koje stoje iza ove priče. ‘Građanima treba predstaviti različite modele i načine na koje bi se gradske plaže mogle urediti te im obrazložiti zašto dosadašnji model koncesijskih odobrenja više nije prihvatljiva opcija. Prije nego što svoje najstarije i najposjećenije plaže damo jednom koncesionaru na 20 godina, ne bismo li trebali znati u čemu je opravdanost takvih odluka?’ pita Radojčić, uz osnovanu sumnju da će natječaj za koncesiju imati korupcijski potencijal.
Inicijativa Volim Pulu brzo je reagirala na malverzacije sa sjednice Gradskog vijeća na kojoj se ispod radara javnosti htio provući plan o davanju koncesija na pulske plaže. Kako ste saznali za to i što je sve prethodilo vašem oprezu?
O planovima davanja koncesija na pulske plaže i jednu nautičku luku saznali smo slučajno, čitajući dnevni red sjednice Gradskog vijeća zakazane za 28. studenoga 2018. Ta je tema bila 23. točka dnevnog reda, na njenom samom kraju, nakon iscrpljujućih rasprava o donošenju proračuna za 2019., izmjenama GUP-a, programu javnih potreba i drugim važnim temama. Nekoliko mjeseci prije toga ponovno je pokrenuta Inicijativa građana Volim Pulu, a povod su bili sporazumi koje su u rujnu 2018. potpisali pulski gradonačelnik Boris Miletić u ime Grada Pule i premijer Andrej Plenković u ime Vlade o realizaciji turističko-ugostiteljskih projekata Saccorgiana, Hidrobaza i Muzil – velike površine grada, 230 hektara – koji se planiraju dati u koncesiju na 50 i 99 godina.
Plaža pod koncesijom može imati pravilo da se može koristiti ako platite ležaljku, odnosno morate platiti uslugu ili korištenje izgrađene infrastrukture. To me podsjeća na jednu epizodu iz Alana Forda o plažama za bogate i siromašne. Tada smo se tome smijali
Ljeto 2018. obilježio je niz prosvjeda protiv izgradnje i koncesije od 20 godina na ski-lift koji je upropastio jednu od najljepših pulskih uvala. Radilo se o prvoj tako dugoj koncesiji na dio obale i mora u Puli. Tako da je vijest o odluci da se i najomiljenije pulske plaže Valkane, Stoja, Ambrela, Ferijalni, Saccorgiana i mnoge plaže u turističkim naseljima Splendid-Zlatne stijene i Punta Verudela planiraju dati u koncesiju na deset do 20 godina – pukla kao bomba. Inicijativa Volim Pulu mobilizirala je javnost i organizirala prosvjed ispred vijećnice uoči održavanja sjednice Gradskog vijeća. Tog je dana ta točka skinuta s dnevnog reda jer nije provedeno savjetovanje s javnošću, koje nalaže zakon. Inicijativa Volim Pulu pozvala je Grad da u okviru e-savjetovanja organizira javno izlaganje i da objasni potrebu i učinke tih koncesija, no Grad je to odbio, pa je Inicijativa sama u siječnju organizirala javnu raspravu o koncesijama na plaže. Tijekom rasprave smo javnost najprije informirali o propisima i detaljima predloženih planova, a zatim ukazali na koje sve načine Grad krši propise, na manipulaciju podacima, zatim smo pokušali zajedno odgovoriti na pitanja treba li uopće davati plaže u koncesiju, u čemu je javni interes i koja je društvena i gospodarska korist za zajednicu, što građani time dobivaju. Budući da na pulskim plažama već postoji mogućnost za obavljanje svih mogućih gospodarskih djelatnosti putem koncesijskih odobrenja na rok do pet godina, od prodavanja sladoleda i masaža do ugostiteljskih objekata i vodenih sportova, trebalo bi znati koliki je danas prihod od koncesijskih odobrenja i zašto ih je potrebno zamijeniti koncesijama na tako dugi rok, s obzirom na to da su koncesije na tako dugi rok gotovo pa otuđenje obale.
Ispod radara javnosti
Može li se uopće govoriti o javnoj koristi od davanja javnog dobra u koncesiju? Ili nekada ipak postoji neka vrsta opravdanosti toga?
Ne samo zato što smo duboko korumpirano društvo, nego i zdrav razum nalaže da je prije svake odluke o davanju dijela javnog dobra u koncesiju nužno javnosti pružiti dobre argumente, objasniti opravdanost takvog prijedloga. Temeljno pravilo prilikom dodjeljivanja dugogodišnje koncesije trebalo bi biti da se u koncesiju daje nešto što je zajednici potrebno, a ne može se javnim novcem izgraditi ili održavati. Ne isključujem mogućnost da se nešto može dati u koncesiju, ako je nama kao društvu ili zajednici to potrebno, a to si ne možemo priuštiti svojim novcem. Ono što u posljednje vrijeme imamo priliku vidjeti u pravilu nema taj cilj i nema takvu argumentaciju. Ovo što se radi nije u javnom interesu i zbog toga se odluke nastoje provući ispod radara javnosti. Kada neki važni prijedlog izazove velike prijepore, trebao bi na lokalni referendum, koji se u Puli nikada nije dogodio. To nije čudno, ova vlast zna da ne donosi odluke u javnom interesu i da zato njihovi prijedlozi ne bi prošli sud javnosti.
Na koje sve načine koncesionari mogu manipulirati, što je s problematičnim potkoncesijama?
To je posebna priča. Planom upravljanja pomorskim dobrom za 2018. godinu Grad Pula je omogućio da se na plažama u gradu izda 113 koncesijskih odobrenja. Kako su korupcija i klijentelizam ugrađeni u sustav upravljanja gradom, više je koncesijskih odobrenja u rukama stranačkih igrača, ali svejedno, koncesijska odobrenja omogućavaju velikom broju poduzetnika da od toga žive. Za razliku od toga, koncesija se daje jednoj osobi po plaži, tako da umjesto npr. 15 poduzetnika po plaži koncesiju za obavljanje svih tih djelatnosti dobiva samo jedan. Nakon što dobije koncesiju, koncesionar može za sve djelatnosti na plaži sklapati ugovor o potkoncesiji s trećim osobama! Tako je u izvještaju o obavljenom nadzoru nad upravljanjem pomorskim dobrom u Istarskoj županiji Državni ured za reviziju našao niz nepravilnost u slučajevima potkoncesija, kao slučaj u kojem koncesionar plaća stalni dio naknade za pomorsko dobro na kojem se nalazi ugostiteljski objekt u iznosu od 6,60 kuna po kvadratnom metru, a temeljem ugovora o potkoncesiji to isto naplaćuje potkoncesionaru 218 kuna po kvadratnom metru. To nije u skladu sa Zakonom o koncesijama.
Programska deklaracija ids-a, u kojoj se zalažu za povećanje udjela privatnog vlasništva odnosno za privatizaciju javnih dobara, javnosti je malo poznata. Oni koji glasaju za njih uglavnom ne znaju da je bitan dio političkog programa te stranke privatizacija
Dogradonačelnik Robert Cvek ponavlja da će plaže i dalje biti otvorene za građane – objasnite nam zašto to neće biti moguće ako dođe do dodjele koncesije?
Prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, davanjem pomorskog dobra u koncesiju na gospodarsko korištenje, citiram, ‘’mogu se druge osobe djelomično ili potpuno isključiti od upotrebe ili korištenja”. Tako na primjer plaža pod koncesijom može imati pravilo da se može koristiti ako platite ležaljku, odnosno morate platiti uslugu ili korištenje izgrađene infrastrukture. To me podsjeća na jednu epizodu iz Alana Forda o plažama za bogate i siromašne. Tada smo se tome smijali. Budući da nadležne inspekcije uopće ne rade svoj posao, već danas, iako to nije dozvoljeno, imate ograde na pomorskom dobru. Zamislite tek što će se dogoditi kada neki dobiju koncesiju na plažu na 20 godina. Loše primjere imate na cijelom Jadranu, ljudima se onemogućava dolazak na plažu čak i u slučajevima koncesijskog odobrenja, gdje su koncesionari na razne maštovite načine zabranili ljudima da slobodno koriste plaže. Zakon o pomorskom dobru je sada u fazi izmjene i uopće nemam nikakve dvojbe da će nova rješenja ići u korist velikih turističkih tvrtki, poput najavljene izmjene da će se hotelima i kampovima plaže u koncesiju davati bez natječaja. Donedavno privatizacija obale nije bila moguća, onda smo dobili propise o pomorskom dobru i koncesijama u kojima se putem koncesija na dugi rok našao način da se ta privatizacija u praksi ipak dogodi.
Zašto je Cvek isturen od Grada da se bavi ovom temom i još bitnije, je li stručan za to?
Ne znam zašto je on glasnogovornik Grada. Gradonačelnik Pule Boris Miletić uopće ne reagira i ne komunicira s javnošću o bitnim temama u posljednje vrijeme. Na javnu raspravu je nenajavljen došao dogradonačelnik Cvek, gdje je pokazao da nije dorastao zadatku komunikacije s građanima. Uvrijedio ih je izjavivši da su neka pitanja besmislena, optužujući Inicijativu da ju je netko potplatio. Takvim se napadima koriste oni koji nemaju pravih argumenata kojima bi branili odluke o privatizaciji plaža. Građani su mu odgovorili glasnim negodovanjem i zviždanjem. Kada su nesposobni ljudi na ključnim pozicijama u gradskoj upravi i javnim poduzećima, kojima je jedina referenca pripadnost vladajućoj stranci, ne može se riješiti nijedan ozbiljan problem u gradu.
Korupcijski potencijal
Što je Pula s Istrom dobila, odnosno izgubila otkada je IDS na vlasti?
IDS je napravio veliku štetu i nastavlja je činiti. Mi u Istri znamo da se posao u javnoj upravi ne može dobiti bez stranačke iskaznice, natječaji za posao se stalno namještaju, na važne pozicije dolaze nekompetentni ljudi i tako umjesto napretka imamo na stotine krivih odluka koje nas stalno vraćaju unazad. Među sobom se, stranački i rođački, dijele povlaštene informacije o prilikama za unosne poslove. U izopačenom vrijednosnom sustavu takva je vrsta beskrupuloznosti poželjan oblik ponašanja. U stranku se učlanjuje zbog poslovnih prilika. Posljedica je shvaćanje da znanje i trud ovdje ne vrijede, apatija, ali i strah da će se javnom osudom korupcije i klijentelizma izgubiti prilika za posao. Zbog nemogućnosti da znanjem i sposobnostima dobiju posao, ali i opće negativne klime koja se na opisani način stvorila, mnogi mladi i sposobni odlaze u inozemstvo. Takvo je stanje sramota za civilizirano društvo, a ovdje nikoga nije stid, štoviše, bahate se svojom nezasluženim pozicijama i moći.
Mislite li da je problem i u činjenici da IDS u svom stranačkom programu nema ideju socijaldemokracije na koju bi bilo dobro pozvati se? Oni zastupaju neoliberalni kapitalizam.
IDS je regionalna stranka i ljudi za nju glasaju prije svega zbog regionalne pripadnosti. U pravu ste, oni nisu socijaldemokrati nego liberali, koji drže da tržište mora preuzeti dobar dio funkcija koje ima država. Njihova Programska deklaracija, u kojoj stoji da se zalažu za povećanje udjela privatnog vlasništva odnosno za privatizaciju javnih dobara, javnosti je malo poznata. Tako da oni koji glasaju za njih uglavnom ne znaju da je bitan dio političkog programa te stranke privatizacija. Ona je, kao i u drugim dijelovima Hrvatske, i u Istri bila pljačkaška i IDS s takvom politikom nastavlja. Prostor je posljednje društveno materijalno bogatstvo koje nam je ostalo, a IDS i onaj prostor gdje živimo, putem projekata poput Muzila, Saccorgiane, Hidrobaze i pulskih plaža, želi privatizirati.
Kako su građani Pule reagirali na pokušaj privatizacije plaža?
Prošli smo bolan proces pljačkaške privatizacije tijekom koje smo kao društvo osiromašeni, a trenutno postoje planovi za privatizaciju velikog dijela pulskog priobalja putem turističko-ugostiteljskih projekata Muzil, Saccorgiana i Hidrobaza. Zato je ovaj pokušaj praktične privatizacije velikog broja plaža u Puli, a radi se o oko 17 plaža, izazvao veliki revolt kod građana. Navikli smo na slobodno korištenje plaža i ne želimo doći u situaciju da na njima nismo dobrodošli jer nismo dovoljno bogati. Pulska javnost se u velikom broju uključila u iznuđeno savjetovanje o koncesijama na plaže: ukupno je zaprimljeno 427 primjedbi od kojih je 189 kopija poslano i na adresu Inicijative i u svima se ljudi protive koncesijama.
Imate li saznanja da li se natječaj za koncesije priprema za nekog posebno?
Zasad postoje samo nagađanja. Dogradonačelnik je izjavio da će se natječaji za pojedine koncesije objavljivati kada im se obrati zainteresirani investitor, znači na zahtjev. Na temelju njegovog prijedloga bit će oblikovan natječaj. To ostavlja malo mjesta za ravnopravno tržišno natjecanje. U tome i jest velika opasnost i korupcijski potencijal.
Jeste li, pored svega, optimistični?
Ja sam uvijek optimistična, bez obzira na to što je borba teška, dugotrajna i traži puno napora. Uvijek se nadam da će teme poput dugotrajnih koncesija na plaže otvoriti ljudima oči i nagnati ih da se aktiviraju za svoja prava i budućnost, koje im pred nosom otimaju. Građani mogu biti moćni ako se udruže. Nadam da će bitka za gradske plaže proizvesti baš taj učinak.
