Obilježavanje Svetog Save, zadnje januarske nedjelje, u nedavno završenoj crkvi Sv. Spiridona Čudotvorca u Petrinji, bilo je prilika da se još jednom pokaže solidarnost prema stanovništvu potresom razorenog grada, ali i pošalje poruka "Ostajemo ovdje jer volimo svoj dom". Događanje su svojim nastupom uveličale članice zagrebačkog zbora Domaćigosti pod vodstvom Jovane Lukić i učesnice predstave "Ježeva kućica", članice Biblioteke Zaharije Orfelin Srpskog kulturnog centra Vukovar, koje su došle iz Vukovara na inicijativu saborske zastupnice Dragane Jeckov. Događaju prilikom kojeg je izveden i prigodni svetosavski recital uz podjelu paketića okupljenoj djeci, prisustvovalo je dosta mještana Petrinje i okolnih sela kojima je nova crkva duhovni dom.
Jedan od njih je Jovan Jovančević, kako kaže, rođeni Petrinjac koji je i pored svega ostao u svom stanu sa urušenim zidovima.
- Narod je ostao na svojim ognjištima, pogotovo mlađi ljudi po selima. Nastojimo da se zahvalimo ljudima koji su nam pomogli u vreme kad je bilo najteže. Izgleda da će oko obnove biti jako teško, između ostalog zbog zakonskih prepreka i dugog provođenja. Ali tako je bilo i prije potresa, kaže Jovančević i dodaje da se život barem u nekoj mjeri vratio u normalu.
Potrebe su puno veće nego ranije. Sad hrane toliko ne nedostaje, koliko nedostaje materijala i svega ostalog, kaže paroh petrinjski Saša Umićević
- Tko radi, ide na posao. Djeca idu u školu, ali druženja je jako malo, pogotovo u centru koji je pust i razrušen. Zato nam ovakva društvena dešavanja kao što su dječje predstave i nastupi horova, mnogo znače. Hvala svima koji su nam došli jer je to duhovno bogatstvo – rekao je Jovan. Njegov prijatelj Zoran Polimac iz Banskog Grabovca, udaljenog 15 kilometara od Petrinje, gdje ima svoj OPG, ni ne pomišlja na iseljavanje.
- Uzgajam svinje, goveda, ovce i konje. Proizvodnja ide svojim tokom, a nema problema ni oko plasmana jer imam zaključene ugovore. Ali kuća je srušena i s porodicom - ženom, djecom i majkom, nas šestoro - živim u kontejneru. Prošlu zimu proveo sam popravljajući oštećene objekte i stavljajući ih u funkciju. Ljudi kažu da sam lud što u njima držim životinje, što i sam u njih ulazim, ali da bih napravio novu kuću ne smijem stati s proizvodnjom. Velika pomoć koju smo dobili nakon potresa i koja se ogleda u ovakvim događanjima daje nam do znanja da u ovoj katastrofi nismo sami - ističe Polimac čija su djeca također pokazala svoje recitatorske sposobnosti u crkvi.
Zoran Polimac i Jovan Jovančević
Razgovarali smo i s domaćinom, petrinjskim parohom Sašom Umićevićem koji obavlja svoju crkvenu i humanitarnu dužnost u ovim otežanim okolnostima.
- Sad nemamo ni parohijski dom koji je teško oštećen, ali i neki veći prostor u kojem bi mogli skladištiti robu i raspoređivati je po terenu. Ne mogu kao ranije posećivati bolesne i štićenike doma za starije pre svega što su ti objekti toliko oštećeni da su štićenici ili pacijenti izmešteni. Veliki starački dom u Petrinji više ne postoji, a svi korisnici raspoređeni su u domove po čitavoj Hrvatskoj. Pacijenti sa psihičkim teškoćama su u Popovači, a u preostale bolničke kapacitete se ne odobrava ulaz zbog sigurnosti pacijenata – govori paroh.
- Dakle, sve na šta smo navikli i što smo provodili u vreme Božića i Vaskrsa, sad nismo u mogućnosti iz opravdanih razloga. Potres je učinio svoje i potrebe su puno veće nego ranije kada se pomoć delila u vidu hrane i higijene, ali nije bilo potrebe za građevinskim materijalom i smještajem. Sad hrane toliko ne nedostaje, koliko nedostaje materijala i svega ostalog. Crkva je od prvog trenutka prisutna na terenu i tako će biti dokle god Banija ne stane na noge. Preko Crkve smo dopremali kontejnere, građu i drugu pomoć, a patrijarh Porfirije koji ne može biti stalno prisutan na Baniji i u Hrvatskoj, često se raspituje o situaciji. Pomoć stiže preko sveštenstva Mitropolije zagrebačko -ljubljanske, a pomaže i naša Gornjokarlovačka eparhija – priča u jednom dahu Umićević.
Vladika valjevski Isihije je donirao 200 humanitarnih paketa: stotinu za Petrinju, a sto za Glinu. Pakete su podijelili po kućama koje imaju crvenu oznaku; mislili su da se njihov broj smanjio, ali se nažalost povećao, pa je broj paketa bio dovoljan da pokrije pola potreba, a da se ne govori o kućama sa žutim oznakama. Kako navodi paroh, po Bogojavljenju je počelo osvećenje kuća, a to će biti idealna prilika da obiđe svaku kuću i da vidi da li se šta promijenilo, kolike su potrebe i kako se može svakom pomoći. Kad uđe u svaku kuću i popriča sa svakim ukućanom onda vidi stvarno stanje; da li su domaćini kuću odlučili nanovo graditi ili otići.
Mara Vilus
U crkvu kako kaže, dolazi barem 15 do 20 vjernika, iako još nisu završeni svi radovi pa je u njoj zbog vlage veliki osjećaj hladnoće. Stvoreni su minimalni uslovi za bogoslužbeni život; preostaje postavljanje podnih pločica, završno krečenje i opremanja crkve, kao i uređenje fasade i okoliša crkve koju će onda osveštati.
Kad je Ministarstvo kulture otvorilo natječaj za sredstva iz fonda solidarnosti, Umićević je predao zahtjeve za obnovu parohijskog doma, crkve Sv. Nikole na pravoslavnom groblju i za crkvu Sv. Ilije u Blinji jer su to kulturna dobra i zaštićeni spomenici kulture. Nada se da će biti odobrena sredstva za konstrukcijsku, a onda i cjelovitu obnovu. Dok se brine za druge, on sam s porodicom, ženom i troje predškolske djece, živi u podstanarstvu. I nije mu žao što se vratio na Baniju. S obzirom da su sve crkve i parohijski dom bile teško oštećene, a nova crkva još nije sagrađena, razmišljalo se o ukidanju parohije, a on je bio "prekomandovan" u rodno selo u Sremu.
- Srem jeste moj rodni kraj i srce mi je bilo ispunjeno kad sam došao tamo, ali mi je u isti čas bilo i prazno kad sam otišao s Banije, pogotovo što sam otišao u teškome momentu, a parohiji je trebao sveštenik koji ima iskustva s narodom. Za dva meseca koliko sam bio tamo, primio sam dosta poruka od vernika koji su želeli otići s Banije i pitali ima li tamo u Sremu neka kuća na prodaju. Otkako sam se vratio, takvih poruka nema i niko ne želi otići, naglašava petrinjski paroh. A potreba za sveštenikom ima – parohija je prostrana, a uz sam grad tu je i 55 naselja s ukupno 1.700 vernika čiji se broj smanjuje, pa u mnogim selima živi po jedan, dva ili tri mještana. Samo tokom decembra bilo je 20 sahrana, a krštenja je jako malo. Ipak, situaciju koliko-toliko popravljaju oni mladi koji su ostali, pa će tako, nada se, opstati i zajednica.
U kontejneru sa sanitarnim čvorom živi i predsjednica petrinjskog pododbora SKD Prosvjeta Mara Vilus kojoj je srušena kuća.
- Nastup hora Domaći gosti i predstava "Ježeva kućica" nam mnogo znače, daju nam snagu i volju za život. Svima kažemo; želimo nastaviti živjeti ovdje, bez obzira na sve ruševine nastale potresom. Ali želimo da se naša Petrinja obnovi i da živimo kao svi ostali. Duhovno se obnavljamo u našem obnovljenom hramu i nastojimo da drugi ljudi pomognu u obnovi grada, materijalno, duhovno i kulturno. Tome je doprinijela i dan ranije održana modna revija u kojoj su manekenke bile Petrinjke. Kao pododbor planiramo dosta likovnih aktivnosti, uključujući radionice kao lani u kontejnerskom naselju da ljudi osjete da nisu zaboravljeni, pa da se pokrenu i priključe aktivnostima, zaključuje Vilus.
