Što je pokazalo znanstveno istraživanje "Medijske reprezentacije migracija: Diskurzivne konstrukcije migranata, izbjeglica i tražitelja azila u hrvatskim medijima" koje ste proveli s kolegama Helenom Popović i Krunom Kardovom?
Istraživanje je provedeno u sklopu projekta "INCLuDE – Međuresorna suradnja u osnaživanju državljana trećih zemalja" Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, a sufinancirano je iz AMIF fonda EU-a. Njime smo analizirali dominantne teme medijskog izvještavanja na temu migracija/azila/izbjeglištva kod medija s nacionalnim dosegom, ali i u regionalnim i lokalnim medijima, posebice onim koji su pratili proces dolaska, prihvata i rane integracije izbjeglica, onih koji su dolazili od 2017. do 2019. godine uz pomoć programa preseljenja u lokalne zajednice unutar osam županija. Istraživanje je provedeno na svrsishodnom uzorku iščitavanjem tj. kvantitativnom i kvalitativnom analizom sadržaja 3044 medijska članka objavljena u periodu 2018. i 2019. godine.
S obzirom na to da mediji imaju velik utjecaj na kreiranje javnog mnijenja, koje su to ključne teme koje se pojavljuju u njima vezano uz migracije?
Najzastupljenija tema je sigurnost koja se u svojim izvedenicama pojavljuje u čak trećini članaka. Potom su tu tema politika (30 posto članaka), međunarodni odnosi (15 posto), migrantska ruta (7 posto) i integracija (7 posto), dok teme vezane uz medije i društvene mreže, pravosuđe i humanitarne aktivnosti pojedinačno imaju relativno malu zastupljenost, manju od 2,5 posto. Unutar većine tema, osim integracije i humanitarnih aktivnosti, dominira uglavnom negativna diskurzivna konstrukcija fenomena migracija u kojoj su migranti dominantno reprezentirani kao populacija koja izaziva prijepore i predstavlja ozbiljan društveno-politički, sigurnosni i financijski problem za državu te do neke mjere prijetnju za društvo.
Kolika je važnost istraživanja s obzirom na migrantsku krizu i masovne prolaske ljudi kroz balkanski humanitarni koridor kojim su 2015./16. tražili prolaz iz kampova u Turskoj do zapadne Europe?
Ono na jednom mjestu donosi i pregled dosadašnjih istraživanja na temu migracija u medijima, naročito onih koji su tijekom i nakon Balkanskog koridora obrađivali zaokret dotadašnjih uglavnom humanitarnih pristupa tijekom koridora, ka onim otvoreno sekuritizacijskim po njegovom završetku. Dakle, sami mediji ali i postojeća istraživanja uključujući i ovo naše, kritički pristupaju analizi medijskog izvještavanja o ljudima u pokretu od kojih mnogi u potrebi za međunarodnom zaštitom zapinju na hrvatskim granicama jer im se preko leđa lome rigidne i prijeporne EU politike odvraćanja i prisilnih povrataka na vanjskoj granici Schengena. Sukladno tomu imamo čitanje medijskog izvještavanja o migracijama u ključu kriminaliteta, neregularnosti, nezakonitosti i devijantnosti. Stoga možda i ne čudi naš istraživački nalaz da mjesta za pozitivno izvještavanje o fenomenu migracija naposljetku ostaje tek količinski manjem broju članaka, pri čemu je ono nedovoljno sustavno, sporadično, i uvelike u humanitarizirajućoj optici prikaza.
Kakve preporuke dajete za buduća medijska izvještavanja o migrantima i izbjeglicama?
Brojne su, no izdvajamo neke: oslanjati se na različite izvore i voditi računa o vjerodostojnosti izvora; poticati i njegovati izražavanja u analitičkim formama kao rezultatu istraživačkih novinarskih praksi; oslanjati se na vlastitu medijsku proizvodnju umjesto nekritičkog copy/paste preuzimanja sadržaja od drugih medija ili od službenih PR izvješća; osim rizika, izvještavanje treba uključiti teme o prilikama koje migracije predstavljaju za migrante i za društva useljavanja.
