Kako komentirate predizbornu antimigrantsku retoriku?
Tema migracija je u ovom izbornom ciklusu zasigurno jedna od tri glavne teme. I tu nisu više samo podteme iseljavanja i posljedične depopulacije, nego se učestalo raspravlja o ekonomskim potrebama i prednostima useljavanja te posebice prisustvu stranih radnika, o pitanju njihove integracije, a nastavlja se govoriti i o nezakonitim migracijama, sigurnosti granica i državnog teritorija. U kampanjama je bilo vidljivo sljedeće: stranke desnice i desnog centra naglašavale su potrebu za prevencijom i zaustavljanjem "ilegalnih migracija", putem zaštite granica te sankcioniranja migranata i krijumčara, ako je potrebno i slanjem vojske na granicu, postavljanjem žilet-žice i slično. Nije izostalo i "samohvaljenje" Vlade o tome koliko se učinkovito štiti teritorij i koliko se revno obavlja uloga graničnog policajca za EU.
Ljevica je naglašavala da su "neregularne migracije" jednako štetne i opasne za državu kao i za same migrante zato što ugrožavaju ljudske živote, a u našem domaćem kontekstu mogu voditi stradanjima, prekarnim i nehumanim uvjetima stanovanja i rada za one u zoni sive ekonomije. Dojma sam da su lijeve opcije više promislile potencijalne alternative kao što su eventualno omogućavanje zakonitih načina dolaska i rada, reguliranje sustava radnih dozvola i ulogu sindikata, te npr. potrebu za regionalnim pristupom upravljanju migracijama i za revizijom Dublinskog režima u svrhu pravednijeg sustava azila.
Most je tražio da se na istočne granice rasporedi vojska, a Domovinski pokret je prijetio antimigrantskim referendumom. Tvrde da se provodi "zamjena stanovništva". O čemu je riječ?
"Zamjena stanovništva" je stara teza europske desnice, iako izvorni pojam zapravo označava obnovu nedostajućih kontingenata stanovništva zbog depopulacije. Korištenje te sintagme uočio sam i kod nekih kandidata lijevih političkih opcija u izbornim jedinicama u Slavoniji. Promocija tih teorija je opasna kada se na temelju njih razviju diskriminirajuće, nasilne i militaristički nastrojene migracijske politike i prakse, koje u domaćem kontekstu ne zastupaju samo političari, nego i neki demografi.
Pritom, na ljevici je bilo antimigrantske retorike u vidu socio-liberalnog šovinizma i argumenata o migrantima koji uzimaju poslove, ili ruše cijenu rada za domaće radnike, ili pak o migrantima kao iskorištavateljima sustava socijalne pomoći, što smo u kampanji čuli čak i od predsjednika. Sve u svemu, već viđeni scenariji iz brojnih europskih primjera, iako u mnogome, još uvijek vrlo prizemna javna i predizborna rasprava o potencijalnim i stvarnim posljedicama migracijskih procesa za gospodarsku, političku, kulturnu i demografsku sliku hrvatskog društva.
Iako službeni podaci ne potkrepljuju tezu o velikom broju kaznenih djela koje su počinili migranti, mnogi političari i dalje inzistiraju na širenju neistina?
Strah od migranata se potencira zato što se tema izrazito politizirala, odnosno radikalizira se i standardni je dio političkog folklora desnice, centra, a sve više i ljevice, na kojem svi nastoje ušićariti neke političke bodove. No istovremeno je i "vrući krumpir" koji mnogi političari izbjegavaju jer je zapravo prekompleksan sklop tema bez jednostavnih rješenja. Nažalost, strah, neprijateljstvo i ostrašćenost je uvijek jače mobilizacijsko sredstvo za razvijanje stavova, a zapravo nerijetko predrasuda, ksenofobije i islamofobije, nego na činjenicama utemeljena i argumentirana rasprava.
