Antifašističke organizacije Hrvatske, Slovenije i Italije u četvrtak su prihvatile Deklaraciju o fojbama u okviru borbe protiv povijesnog revizionizma i nacionalizma desnih snaga u Italiji.
Deklaracija je usaglašena na osnovu rasprava s međunarodnog naučnog skupa "Fojbe – mit i stvarnost" koji su 20. januara u Zagrebu organizirali Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, Zveza združenj borcev za vrednote NOB Slovenije i Associazione Nazionale Partigiani d’Italia, a potpisali su je predsjednici udruženja Franjo Habulin, Marijan Križman i Gianfranco Pagliarulo.
Učesnici tog skupa usuglasili su se da bi temu fojbi, odnosno kraških jama u koje su od 1943. do 1945. bacane žrtve, trebalo sagledati u kontekstu onog što se zbivalo u prvoj polovici 20. vijeka: egzodus Slavena, talijanizacija, promjena imena, Rimski ugovori, Drugi svjetski rat i njegov ishod.
"Državne politike nikad nisu rekle 'Dosta fašizaciji!'. Svake godine eskalira retorika neofašističkog revanšizma koji želi revidirati povijest oživljavajući aveti nacionalizma i rasizma protiv Slavena i prisiliti na šutnju sve one koji se ne slažu s njihovim manipulacijama. Nije moguće govoriti o stradanju Talijana, fašista, vojnika ili civila u kraškim jamama, a da se prethodno ne iznesu činjenice o progonima i fizičkim likvidacijama Hrvata i Slovenaca Istre, Rijeke i Dalmacije u doba fašističkog totalitarizma i talijanske okupacije Jugoslavije, pogotovo što nijedan talijanski ratni zločinac nije osuđen zbog ratnih zločina za vrijeme fašističke okupacije", ističe se u uvodu Deklaracije, uz poticanje na jačanje suradnje triju naroda i država.
U Deklaraciji se naglašava da su odmah nakon kraja Drugog svjetskog rata, ali još snažnije od 1990-ih, neke talijanske političke snage koristile tragediju fojbi i egzodusa u političke svrhe, prikrivajući zločine fašizma i vojne okupacije i to usprkos izvještaju talijansko-slovenske komisije krajem 20. vijeka u kojem se predlagalo zajedničko interpretiranje tih dramatičnih događaja, a koji su talijanske vlasti ignorirale. Naročito se od stupanja na snagu zakona o Danu sjećanja 2004. promovira jednostrani javni diskurs usmjeren na diskreditaciju talijanskog i jugoslavenskog otpora.
Stradanja u fojbama bila su povezana s Narodno-oslobodilačkom borbom jugoslavenskih naroda. Stradali su pritom mnogi počinioci zločina, ali i nevini ljudi, pa i neki suradnici NOP-a. U nekim slučajevima stradanja su bila posljedica želje za osvetom.
"Osuđujemo pogubljenja provedena bez sudskog procesa i poštujemo tragediju egzodusa koja je pogodila mnoge Talijane koji su živjeli u Istri i Dalmaciji. Također, priznajemo da povijesna istraživanja pokazuju da je bilo, i još uvijek ima, teških pretjerivanja i iskorištavanja usmjerenih ne na utvrđivanje povijesne istine, već na izgradnju simboličkih oblika političkog i nacionalnog identiteta na tim tragedijama. Osuđujemo sramotnu šutnju o zločinima i deportacijama koje su počinile talijanske okupacijske snage, o odnarođivanju Hrvata i Slovenaca, o nekažnjavanju talijanskih ratnih zločinaca i o potpori Italije zločinačkom režimu Ante Pavelića u Hrvatskoj", ističe se i podsjeća da i u drugim zemljama postoji tendencija poticanja snaga koje rade na umanjivanju pobjede antifašističke koalicije.
U tumačenju i rekonstrukciji tih dramatičnih događaja potrebno je izbjeći svako tumačenje povijesti isključivo sa stajališta jedne nacije. Mora prevladati nadnacionalna, a time i objektivna vizija, naglašava se uz zaključak da fojbe i egzodus predstavljaju zajedničku prošlost triju naroda.
"U ime razumijevanja golemog stradanja stanovništva Istre, Slovenske Primorske i svih područja Slovenije i Hrvatske koja je okupirala Italija, kao i stradalih žrtava u fojbama i egzodusu, vrijeme je za promicanje kulture poštovanja, tolerancije i integracije", kaže se u Deklaraciji.
Granice između Hrvatske, Slovenije i Italije ne smiju se shvatiti kao barijere među narodima, već kao vrata namijenjena međusobnoj suradnji zbog čega se predlaže da se državne i javne institucije strogo pridržavaju povijesne istine o razdoblju Drugog svjetskog rata te da se utemeljenim istraživanjima stručnjaka razjasne razlozi i odgovornosti koji su doveli do fojbi i egzodusa.
Protive se korištenju stradanja u političke svrhe ili za propagiranje lažnih i revizionističkih ideologija. Dodaju da treba nastaviti težiti slobodnom povijesnom istraživanju kako bi se političkoj, medijskoj i akademskoj zajednici sugeriralo istinsko sjećanje na fašizam i nacizam i snažno suprotstavilo povijesnom revizionizmu i stvaranju poveznica između povijesne istine i političke moći.
