Fojbe treba sagledati u kontekstu onog što se zbivalo u prvoj polovici 20. vijeka, složili su se učesnici međunarodnog naučnog skupa "Fojbe – mit i stvarnost", koji je u organizaciji triju antifašističkih organizacija iz Hrvatske, Slovenije i Italije održan 20. januara u Novinarskom domu u Zagrebu. Skup su organizirali Savez antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA RH), Zveza združenj borcev za vrednote NOB Slovenije (ZZB) i Associazione Nazionale Partigiani d’Italia (ANPI).

- Tema fojbi, odnosno jama na kraškom terenu veoma je teška za Hrvate, Talijane i Slovence, jer su sve strane bile prisutne u najcrnjem razdoblju ljudske povijesti, Drugom svjetskom ratu, koji je za sobom ostavio tragične i krvave posljedice - rekao je predsjednik SABA RH Franjo Habulin.

- Fojbe su oživjele s 10. veljačom, datumom koji je u Italiji 2004. izabran kao spomendan, čime je pružena mogućnost redefiniranja talijanskog položaja. Treba ih sagledati u kontekstu onog što se zbivalo u prvoj polovici 20. stoljeća: egzodus Slavena, talijanizacija, promjena imena, Rimski ugovori, Drugi svjetski rat i njegov ishod. Državne politike nikad nisu rekle "Dosta fašizaciji!". Svake godine eskalira retorika neofašističkog revanšizma koji želi revidirati povijest oživljavajući aveti nacionalizma i rasizma protiv Slavena i prisiliti na šutnju sve one koji se ne slažu s njihovim manipulacijama. Nije moguće govoriti o stradanju Talijana, fašista, vojnika ili civila u kraškim jamama, a da se prethodno ne iznesu činjenice o progonima i fizičkim likvidacijama Hrvata i Slovenaca Istre, Rijeke i Dalmacije u doba fašističkog totalitarizma i talijanske okupacije Jugoslavije, pogotovo što nijedan talijanski ratni zločinac nije osuđen zbog ratnih zločina za vrijeme fašističke okupacije - rekao je Habulin, zaključivši da Italija, za razliku od Njemačke, nije prošla proces denacifikacije.

Talijanska politika, a time i mediji, čine sve što mogu da se od krvnika pretvore u naciju žrtava. Naravno da su žrtve, ali ne njemačkog nacizma ili jugoslavenskog komunizma, nego njihovog fašizma, ističe predsjednik slovenskih antifašista Marijan Križman

Kritičan prema tretiranju fojbi, egzodusa Talijana nakon rata i rastućem revizionizmu bio je i predsjednik ZVEZE Marijan Križman.

- Talijanski Dan sjećanja sve se više pamti po planiranom obliku oživljavanja talijanskog "pograničnog" fašizma. Italija nije očistila svoj fašizam kao Njemačka, dijelom zato što Slovenci i Hrvati nisu sposobni biti kao ponosni i ujedinjeni Židovi zbog svoje unutarnje podijeljenosti kako bi svijetu dali do znanja da smo bili prve žrtve fašizma, 18 godina prije nego što su Nijemci organizirali kristalnu noć protiv Židova. Nakon Mussolinijeva poziva na genocid u Puli 1920. ne samo da je gorjela Narodna kuća u Trstu, nego deseci slovenskih i hrvatskih kulturnih domova, sve naše trgovine, tiskare, razni uredi, uništavali su tvrtke, čak i pucali na našu djecu. Više od 100.000 ljudi pobjeglo je u Jugoslaviju i preko mora. Bio je to početak planiranog genocida koji je ubrzan nakon napada na Jugoslaviju - rekao je Križman.

- Talijanski revizionisti sada žele biti žrtve. Oni nisu žrtve, oni su krvnici, a ovih dana ih je na to podsjetila njihova židovska zajednica. Talijanska politika, a time i mediji, čine sve što mogu da se od krvnika pretvore u naciju žrtava. Naravno da su žrtve, ali ne njemačkog nacizma ili jugoslavenskog komunizma, nego njihovog fašizma - naglasio je Križman.

- Talijani ne govore o svojim ratnim zločinima ili vojnicima koji su poginuli na afričkim ratištima i po savezničkim logorima. Čak je i u Trstu 800 ljudi poginulo u savezničkom bombardiranju. Zašto im još nisu postavili ni jednu spomen ploču? - rekao je Križman.

Predsjednik ZVEZE Marijan Križman (Foto: Nenad Jovanović)

Predsjednik ANPI-a Gianfranco Pagliarulo podsjetio je na proces usuglašavanja tri antifašističke organizacije po pitanju borbe protiv revizionizma i negiranja ratnih zločina, uključujući i pitanje fojbi, čemu bi trebali pomoći skupovi u Milanu, Novoj Gorici i Zagrebu.

- Mi imamo Dan sjećanja na stradale u fojbama 1943. i 1945., ali nemamo dan sjećanja na sve žrtve zločina koje su talijanski vojnici počinili po okupiranim zemljama, nemamo dan sjećanja na talijanske vojnike i civile poginule u ratu, nemamo dan sjećanja na 600.000 talijanskih vojnika koji su nakon kapitulacije 1943. završili u njemačkim logorima. Moramo osuditi zločine u fojbama, jer su dijelom i čin osvete nad nevinim ljudima, ali i sve zločine koje je počinila talijanska strana - rekao je i pozvao na normalizaciju odnosa među tri zemlje i prihvaćanje vrijednosti antifašizma.

Historičar Davor Mandić, čija je knjiga "Fojbe: mit i stvarnost" predstavljena u decembru 2022., govorio je o objavljenim i zaboravljenim istinama, podsjetivši da su partizani 1943. formirali organe vlasti i uredili snabdijevanje hranom, promet, čak i rad banaka kako bi ljudi mogli uzeti novac za hranu.

Moramo osuditi zločine u fojbama, jer su dijelom i čin osvete nad nevinim ljudima, ali i sve zločine koje je počinila talijanska strana, rekao je predsjednik ANPI-a Gianfranco Pagliarulo

- U tom procesu dolazilo je do upotrebe sile, a slijedom toga i zločina. Onima koji su se priključili ustaničkom pokretu, nakon iskustva 23-godišnjeg fašističkog terora, prisilne denacionalizacije i asimilacije, zatvora i deportacija ili pljenidbi imanja, otvorena je mogućnost iskazivanja bijesa, ali ne prema talijanskom narodu, nego prema nositeljima talijanske politike. Dostupni osobni dosjei većine stradalnika i žrtava, objavljene istine i osmrtnice, potvrđuju da se nije dogodio obračun hrvatskih nacionalista s pripadnicima talijanskoga naroda, već s fašistima i suradnicima okupatora - rekao je Mandić, ali i dodao da događaji ukazuju da je u tim presudama presudno bilo usmeno svjedočenje pojedinca, da se iskazi nisu mogli provjeriti, da je bilo i denuncijacija iz zavisti, osvete, bijesa i mržnje, da je sudbina uhićenika ovisila o procjenama i saznanjima istražitelja, da je bilo i krivih procjena, ali i neodgovornih pojedinaca.

- Fojbe i egzodusi povijesna su baština hrvatskog, slovenskog i talijanskog naroda i zato je vrijeme za pomirbu, za traženje oprosta za obiteljske tragedije, zločine i bezumne odmazde počinjene na istarskom poluotoku u proteklom stoljeću. Vrijeme je za promicanje kulture tolerancije i okupljanja, a ne razdvajanja naroda na tromeđi Hrvatske, Slovenije i Italije -zaključio je Mandić.

Slovenska historičarka Nevenka Troha govorila je o hapšenjima, deportacijama i pogubljenjima u Julijskoj krajini u maju 1945.

- Iako su se talijanske lijeve stranke u ratu udružile sa slovenskim oslobodilačkim pokretom, suradnju s drugim snagama otpora otežavali su uglavnom kontradiktorni zahtjevi za granicama, a ne antikomunizam, jer je talijanska komunistička partija bila najmoćnija stranka u koaliciji Talijanski nacionalni oslobodilački odbor. Na kraju rata svaka je strana očekivala svog osloboditelja, angloameričke snage ili Jugoslavensku armiju, a na drugoj je prepoznala novog okupatora. Nakon što su to područje oslobodile jugoslavenske snage s jedne i 8. britanska armija s druge strane, slijedila je 40-dnevna dvostruka okupacija u okviru koje su jugoslavenske vlasti sve do povlačenja iz Trsta i Gorice provodile upravu koju je tamošnje stanovništvo različito prihvaćalo, po liniji fašizam – antifašizam, a tako je postupala i policija. Iako se tih godina pričalo o preko 2.400 žrtava, prema podacima o nestalima u što spadaju i ubijeni, ustanovljeno je da nedostaje 601 osoba sa stalnim boravkom na području današnje provincije Trst, 901 osoba s prebivalištem na području tadašnje Goriške, dok je s područja Istre nestalo manje od sto ljudi. Za nestale koji na području Trsta i Gorice nisu imali stalno prebivalište ili one koji su nestali na područjima u sastavu Hrvatske nema podataka – kazala je Troha.

Slovenska historičarka Nevenka Troha (Foto: Nenad Jovanović)

- Iz strukture tih 1.600 nestalih osoba, za koje imamo točne podatke, vidimo da su oni u velikoj mjeri bili suradnici fašizma i okupatora, uključujući pripadnike vojnih, paravojnih, domoljubnih i policijskih jedinica koje su simbolizirale fašističku državu, od kojih mnogi nisu počinili zločine. Među nestalima su i neki suradnici talijanskog oslobodilačkog pokreta ili oni koji su pogubljeni zbog osobne odmazde. Malo je žena i nekoliko maloljetnika. Većina su Talijani, ali su tu i Slovenci i predstavnici drugih naroda. To je bilo razdoblje rješavanja računa, ne s Talijanima kao nacijom, jer s njima već dvije godine postoji suradnja na liniji oslobođenja, već s fašizmom i nacizmom - zaključuje Troha.

Federico Tenca Montini usporedio je procese revizionizma u zemljama regije, počevši od 1943. kad je nakon ekshumacije Talijana koje su pobili partizani organiziran takozvani Dan sjećanja.

- Nakon rata i u vrijeme tršćanske krize fojbe su bile vrlo popularne, da bi se nakon normalizacije odnosa Jugoslavije sa Zapadom to smirilo, a ponovo dobilo na intenzitetu krajem 80-ih godina prošlog vijeka - rekao je Montini i spomenuo revizionizam vezan za Jasenovac i Holokausta u Hrvatskoj te rehabilitaciju Draže Mihajlovića i četnika u Srbiji.

Na konferenciji, kojoj su prisustvovali i izaslanici predsjednika RH, ministarstava vanjskih poslova i kulture i nevladinih organizacija, za kraj januara najavljeno je donošenje zajedničke Deklaracije o fojbama, a za septembar trilateralno obilježavanje 80. godišnjice oslobođenja konclogora Kampor na Rabu.