Dan uoči 32. godišnjice najtežeg artiljerijskog napada na Dubrovnik 6. decembra 1991., iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću predstavili su nadopunjene podatke istraživanja ljudskih gubitaka na području Dubrovačko-neretvanske županije od 1991. do 1995. Tom prilikom najavili su i početak crowdfunding kampanje "Pamtimo sve žrtve" u kojoj Documenta do 31. januara 2024. prikuplja dodatna sredstva za nastavak terenskog istraživanja ubijenih i nestalih u ratu u Hrvatskoj. Tokom kampanje bit će prezentirani i revidirani podaci o ubijenima i nestalima u Osječko-baranjskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji.

- Preliminarne podatke o ubijenima i nestalima na području Dubrovačko-neretvanske županije objavili smo u 2021. godini, a sada donosimo revidirane i nadopunjene podatke - rekao je aktivist Nikola Mokrović.

- Postoje podaci o 597 stradalih osoba koji su prebivale na području te županije ili stradale na tom području, s tim da su za 573 osobe podaci kompletni, a za dio još tražimo neke od podataka - kaže.

Podsjetio je da su ratna zbivanja bila dobro dokumentirana, a podaci o ljudskim gubicima na području Dubrovačko-neretvanske županije objavljeni u više izvora, uključujući i one s haškog suđenja visokim oficirima JNA odgovornim za napad na Dubrovnik te suđenja za zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima u logoru Morinj. S obzirom na veliku mogućnost provjerljivosti podataka istraživanje je bilo relativno lako provesti, pa su se u Documenti bavili sintetiziranjem informacija. Osim toga, snimljeno je oko 30 intervjua sa svjedocima s tog područja, među kojima su bili branitelji, civili, djeca, osobe različitih nacionalnih pripadnosti i različitih zanimanja, ukratko svih koji su u Dubrovniku i okolici preživjeli ratne događaje, a bili su voljni podijeliti svoja sjećanja o tom vremenu s Documentinim istraživačkim timom.

- Zbog naravi ratnih aktivnosti za potrebe istraživanja uključili smo i susjedne općine iz BiH. Kako su se razvijala ratna djelovanja i pojas borbi širio, stradavanja su se dešavala i s druge strane, ali to možemo smatrati cjelinom ratnih događaja - rekao je Mokrović i istaknuo da su podaci prikupljani za općine Dubrovnik, Metković, Ploče, Trebinje i Neum.

- Za rat na tom području karakteristično je da većinu stradalih čini domicilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti. Statistika govori o 572 muškarca i 45 žena, najviše s područja Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske županije te iz Zagreba. Stradalo je 488 vojnika, 127 civila i 32 policajca. Po nacionalnosti 520 su bili Hrvati, 16 Srbi, 11 Bošnjaci, dok je za 41 osobu nacionalnost nepoznata. Što se tiče okolnosti stradavanja, od ukupnog broja 184 osoba je poginulo u borbama, 154 od artiljerijske paljbe, 82 osobe ubijene su nenamjerno, a 39 namjerno - ukazao je Mokrović.

Za pripadnike JNA i osobe koje su prebivala na području SRJ istraživanje je obavio Fond za humanitarno pravo iz Beograda, a radi se o 115 osoba.

O tome zašto je važno nastaviti istraživanje govorila je voditeljica Documente Vesna Teršelič.

- Ni nakon više od trideset godina od početka rata 1991. u Hrvatskoj ne postoji jedinstven i javno dostupan popis ubijenih i nestalih građana Hrvatske. Radi se o civilizacijskoj obavezi kojom se odaje počast žrtvama, a ujedno se pokušava stvoriti realan i činjenično utemeljen pregled njihovih stradanja - istaknula je podsjetivši da su istraživački timovi Documente od 2009. na terenu i prikupljaju sve moguće informacije o stradalima.

Otada su objavili podatke o ljudskim gubicima u nekim županijama, ali još uvijek ima dvojbi i problema.

- Analiziramo podatke o ljudskim gubicima od 1991. i očekujemo popis s imenima i prezimenima te okolnostima stradanja svih ubijenih i nestalih - rekla je i ukazala na važnost podrške kampanji "Pamtimo sve žrtve".

- Tokom istraživanja obavili smo preko 7.000 intervjua sa svjedocima, a u našoj bazi imamo podatke za 21.300 osoba, s tim da smo ranijih godina objavljivali brojke i popise ubijenih i nestalih po pojedinim županijama. Te podatke treba dodatno provjeriti i zato tražimo dodatne izvore i pozivamo sve koji, kao i mi, prikupljaju podatke poput Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, da prikupljene podatke analiziraju i objave kako bismo ih mogli usporediti. Oni imaju lakši pristup državnim institucijama, a mi imamo dugogodišnje terensko istraživanje, ti su podaci komplementarni i treba ih povezati. Važno nam je da svi koji su poznavali žrtve, koji nešto znaju, oni koji imaju neki od dokumenata te oni koji su samo čuli što se dogodilo daju svoj doprinos - kazala je Teršelič.

- A to je bitno kako ne bi dolazilo do manipulacija žrtvama kao u Vukovaru ili Škabrnji, kao ni njihovog dijeljenja po nacionalnosti. Moramo pamtiti sve žrtve, ali ove godine nije bilo mogućnosti da SNV i SDSS komemoriraju žrtve kako su to htjeli učiniti. Pamćenje i komemoriranje svih žrtava rata naša je civilizacijska obaveza, ali i osnova za dijalog i suočavanje s prošlošću. Osim toga, objavu konačnih službenih popisa onemogućavale su greške u sudskim dokumentima, pa je tako na suđenju za likvidacije na Ovčari u optužnici naveden 18. umjesto 20. studeni 1991. - rekla je voditeljica Documente.

S obzirom na to da je tokom kampanje predviđeno i objavljivanje revidiranih podataka o ubijenima i nestalima s područja Osječko-baranjske županije, zapadne Slavonije i Sisačko-moslavačke županije, podsjećamo na dosad objavljene podatke Documente.

Prema stanju s početka 2021. godine na području Osječko-baranjske županije stradalo je ili nestalo najmanje 2.119 državljana Hrvatske i još 141 građanin Savezne Republike Jugoslavije, s tim da su se u vremenu objavljivanja podaci mogli smatrati kompletiranima za 1.391 osobu, ali je sada broj veći.

Prema riječima Nikole Mokrovića, za glavninu dotad popisanih žrtava analiziranih na temelju nekoliko izvora i prebivališta, najviše stradalih bilo je iz Osijeka, a potom iz Belog Manastira, Našica, Valpova, Vukovara i Zagreba, pri čemu je za više od 400 osoba mjesto prebivališta bilo nepoznato. Na tom popisu najviše je bilo Hrvata, potom Srba, Mađara i Roma uz preko 600 osoba nepoznate nacionalne pripadnosti, a skoro 90 posto stradalih i nestalih činili su muškarci, dok je odnos vojnika i civila bio približan jednak uz nešto više vojnika.

Na osnovu istraživanja koje su Documenta i partnerske nevladine organizacije provodile od 2009. objavljeni su podaci za 4.113 žrtava na području zapadne Slavonije i Sisačko-moslavačke županije, dok je prema tadašnjim podacima na području Vukovarsko-srijemske županije stradalo 3.673 osoba.