Što je zajedničko Josipu Šariću, Ivani Dragičević, Robertu Zuberu, Mislavu Bagi, Anki Bilić Keserović, Petru Štefaniću, Sandri Križanec, Lamiji Alečković, Petri Pajdaković, Ivani Petrović, Martini Kiseljak, Nensi Brlek i Domagoju Novokmetu? Svi su novinari, svi su u najplodnijim profesionalnim godinama i svi su, iz raznih razloga, napustili HRT. Pratila ih je četa mlađih novinarki i novinara, koji su popunili redove komercijalnih televizija. Nije sporno da ljudi odlaze za boljim radnim uvjetima, višim plaćama i novim izazovima, problem je u tome što se s HRT-a zapravo ne odlazi. S HRT-a se bježi.
Na hrt-u se uspješno implementira Karamarkova maksima da će građani u svoja četiri zida moći misliti i govoriti što hoće, ali će se u javnom prostoru moći zalagati samo za vrijednosti koje je on tada definirao, a koje su zapravo totalitarna paradigma – govori Goran Beus Richembergh
Prema riječima jedne novinarke zaposlene na javnom servisu, koja je zbog terora i zabrane javnih istupanja poželjela ostati anonimna, većina njenih kolega pobjegla bi s HRT-a kada bi imala kamo, jer za sve nema mjesta u konkurentskim kućama.
Slučaj gašenja emisije ‘Hrvatska uživo’ odličan je primjer razloga zbog kojih sve što misli svojom, a ne partijskom glavom razmišlja o odlasku s HRT-a. ‘Hrvatska uživo’ je emisija kroz koju je prošla cijela Hrvatska. Sve političke opcije, sve udruge, tisuće pojedinaca koji su tražili pomoć, obespravljeni radnici, učenici i studenti, mladi na odlasku iz zemlje, profesori, liječnici, čistačice i direktori, ukratko svi koji su ikada u redakciju poslali mail, nazvali telefonom ili su novinari sami doznali za njihov problem. HUŽ je bio ogledalo Hrvatske, prikazivao je stanje onakvim kakvo zaista jest i logično, kao takav, užasno je nervirao sve političke opcije. Saborski zastupnik GLAS-a Goran Beus Richembergh do prije dva mjeseca bio je član saborskog Odbora za informiranje. ‘Hrvatsku uživo’ je smatrao jedinom informativnom emisijom kojom je HRT ispunjavao ulogu javnog servisa.
- Velika je sramota što je ‘Hrvatska uživo’ postala jedina emisija u kojoj je HRT ispunjavao ulogu javnog servisa u punoj mjeri, kako je to predviđeno ugovorom HRT-a s Vladom RH. Kada je programsko vodstvo nasrnulo na emisiju odlukom da ukida taj format, ogolila se istina do točke u kojoj je postalo jasno da iza toga ne ostaje ništa. Činjenica je da programsko vodstvo ima pravo kod definiranja programske sheme mijenjati, pokretati i ukidati određene formate, ali je i činjenica da ovoga puta nije osiguralo ama baš nikakav zamjenski format koji bi popunio prazninu nastalu ukidanjem HUŽ-a. To je na televiziji bio jedini medij koji je vodio računa da javni servis treba stalno pratiti i valorizirati stanje u onim segmentima društva koje komercijalni programi ne pokrivaju, jer za njih nisu zainteresirani. Zato je ta emisija, neovisno o tome koji tim je radio koju, bila iznimno važna, jer je faktički bila jedini prozor u svijet onih društvenih problema koje televizija pod partijskim diktatom želi prešutjeti. Zato je i počela smetati i zato je i ukinuta. HRT pokušava pogađati misli i ukus onih koji su na vlasti, a to im nije teško jer HRT vode ljudi vrlo sličnih ne samo svjetonazora, nego i političkih taktika - navodi Richembergh.
‘Hrvatska uživo’ emitirala se 13 sezona. Više puta su je razni urednici, a zapravo marionete u rukama političkih moćnika, pokušavali ukinuti. Godinama su urednici poput profesora Baltazara tražili način da se riješe urednika i novinara koji se usuđuju misliti svojom glavom i konačno su se dosjetili. Kafkijansko objašnjenje pod kojim je emisija ukinuta ušlo je u legendu čim je izgovoreno. Dakle emisija se ukida jer su gledatelji, putem Službe gledatelja, često prigovarali tražeći ležernije formate u tom terminu. Kao, bilo im je dosta politike. Zar to nije genijalno? Raja traže veselo, ko će slušat tuđu muku, pjevao je nekada Nele Karajlić, a besmrtne stihove iz pjesme ‘Ibro dirka’ HRT-ove glavešine pretvorili su u stvarnost. Problem je što bi onda HRT mogao ukinuti i Dnevnik, koji često gleda tek malo više od sto tisuća gledatelja.
HND je povodom gašenja ‘Hrvatske uživo’ organizirao prosvjed ispred Sabora. Predsjednik HND-a Saša Leković smatra da je gašenje emisije još jedan u nizu napada na javni servis, odnosno na to kakav bi javni servis zapravo trebao biti.
Tamo se dešavaju protuustavne stvari, jer ti ljudima ne možeš zabraniti da iznose svoje mišljenje. Dakle ako si zaposlenik hrt-a, ne smiješ reći ni što kuhaš preko vikenda. To je robovlasnički odnos – kaže Saša Leković
- To nije prvi slučaj, ali ovo je vrlo drastično jer je HUŽ bio gotovo jedino mjesto na javnom servisu gdje su se mogli čuti i drugačiji glasovi od onih koji se čuju u vijestima i glavnim informativnim emisijama. Ta emisija je prikazivala Hrvatsku kakva ona zapravo jeste, a ne onakva kakvu je vladajući pokušavaju prikazati. U toj emisiji su priloge objavljivali razni ljudi koji su bili prognani iz drugih emisija i koji su se tamo bavili temama iz ranije ukinutih emisija. Napravili smo prosvjed pred Saborom u trenutku kada je počelo jesensko zasjedanje jer mislimo da su zastupnici i politika veliki krivci za stanje na HRT-u. Od promjene Zakona o HRT-u, što se dogodilo za prethodne vlasti, gdje je zakon promijenjen tako da je politika dobila još veće ovlasti u upravljanju HRT-om na način da je bila potrebna još manja većina nego ranije da bi se instalirao glavni ravnatelj, a onda dalje ide sve po sistemu domina, po tom naopakom kriteriju se onda postavljaju i programski čelnici i tako naniže. Druga stvar je što je za vrijeme one Karamarko-Hasanbegović-Kovačić revolucije više od 70 urednika i novinara zamijenjeno drugim ljudima, ali ne po profesionalnim kriterijima, nego bez ikakvog objašnjenja. Uglavnom svi ti ljudi koji su došli na njihova mjesta, uz male izmjene, tu su i dalje i zato je program takav kakav je. Treće je da Sabor bira četvero od petero članova NO-a i vidjeli smo da je Sabor ta četiri člana smijenio negdje na pola mandata, nakon što je NO izišao s izvještajem o mnogim nepravilnostima i nezakonitostima - kaže Leković.
Jedan od članova smijenjenog nadzornog odbora je Miroslav Grgić, koji će se, na užas vladajućih, ponovno kandidirati za članstvo u tom tijelu i sva je prilika da će se tamo ponovno naći, jer ga navodno podržava SDP. Grgić podržava glasine prema kojima bi na HRT-u trebalo provesti Upravni nadzor, iako sumnja da će ga Ministarstvo kulture odobriti, jer je slične inicijative i prije odbijalo.
- Ima nekoliko općih akata zbog kojih bi trebalo provesti upravni nadzor. Tu je Opći akt o društvenim mrežama, zato što u Statutu piše da opći akti koje donosi ravnatelj ili ravnateljica prije nego stupe na snagu moraju biti dostavljeni na znanje Nadzornom odboru, a Nadzornog odbora nema. Ti akti su doneseni i stupili na snagu, a to je suprotno odredbi statuta. Onda imate Opći akt o sistematizaciji i organizaciji rada. Mi smo na zadnjoj ili predzadnjoj sjednici, a oni ne žele objaviti zaključke tih sjednica razriješenog NO-a na web-stranicama, iako su to dužni obaviti, mi smo ih pitali jesu li napravili procjenu učinaka pravilnika o sistematizaciji na financijsko poslovanje HRT-a i jesu li napravili utjecaj sistematizacije na procese rada, osobito na procese rada u proizvodnji programskog sadržaja. Ostali smo šokirani kada su nam rekli da nisu - navodi Grgić.
Dok se na HRT-u bave ukidanjem emisija, prebacivanjem jedinog istraživačkog informativnog magazina, kakav je ‘Labirint’, s Prvog na Četvrti program i zastrašivanjem zaposlenika opomenama pred otkaz, o temeljnim aktima koji se odnose na poslovanje ne vode baš računa. Grgić tvrdi da se tamo godinama izbjegava napraviti studija produkcijske izvedivosti programske sheme, što bi trebalo biti sastavnim dijelom godišnjeg programa rada, jer je proizvodnja programa osnovna djelatnost HRT-a.
- Programska shema nije samo raspored pojedinih emisija po danima, tjednima i mjesecima, nego mora sadržavati studiju produkcijske izvedivosti. Ona nam govori što nam je za jednu emisiju potrebno. Od kadrova, scenografije, vanjskih suradnika, publike itd. To propisuje Zakon o HRT-u. Da bi se znalo točno koliko će koja emisija koštati, odnosno koliko će koštati svaka sekunda bilo koje emisije. U bilo kojem trenutku vi morate znati koliko to košta. Nažalost, to nije radio ni Goran Radman, kasnije to nije radio ni Siniša Kovačić. Kada je došao Blago Markota, nešto se počelo raditi na generičkoj shemi, ali je ni on nije uspio napraviti - dodaje Grgić.
Urednica ‘Hrvatske uživo’ Maja Sever za sada ostaje na HRT-u. Angažirao ju je Aleksandar Stanković, za čiju će emisiju ‘Nedjeljom u dva’ raditi reportaže. Što će biti s ostalim urednicima i novinarima HUŽ-a, ne zna se. Većina je neraspoređena. Zato je u njihovom terminu druga emisija i to iz vanjske produkcije, koja vjerojatno košta više. Beus Richembergh kritički gleda na proces rastakanja HRT-a.
- Na HRT-u se uspješno implementira Karamarkova maksima da će građani u svoja četiri zida moći misliti i govoriti što hoće, ali će u javnom prostoru moći govoriti i zalagati se samo za neke vrijednosti koje je on tada definirao, a koje su zapravo jedna totalitarna i konzervativna politička paradigma. HRT će, očito je, do kraja ispuniti taj politički zahtjev, pa će sam svojim primjerom pokazati što bi desnica u Hrvatskoj htjela da se dogodi u javnom prostoru i što bi građani trebali misliti i govoriti. Očito je da su shvatili HRT kao sjajan odgojni medij, pa će sigurno pokazivati na konkretnim primjerima kako se mogu kazniti oni koji misle svojom glavom, a usput im pada na pamet da je to što misle vjerojatno javni interes. U tom smislu postoje samo dvije opcije: ili da oni koji su slobodnomisleći na HRT-u prestanu raditi bilo što, iako bi htjeli, ili će s HRT-a morati otići. Znači, ostat će okljaštrena televizija, definitivno kadrovski osiromašena, do te mjere da će svi oni programi po kojima bi se ona trebala razlikovati od komercijalnih televizija atrofirati do negledljivosti, a sutra i do nepostojanja - kaže Richembergh.
Novosti su od Maje Sever tražile intervju. Odgovorila nam je da za njega nije dobila dozvolu Pravne službe, a da joj je urednik rekao kako joj intervju ne može zabraniti, ali joj ga ne preporuča. Prije tri mjeseca Pravna služba joj je uručila otkaz jer je dala intervju N1 televiziji, ali ga je bila prisiljena povući kada im je Sever pokazala pisanu dozvolu, koju je potpisala urednica Informativnog medijskog servisa Katarina Periša-Čakarun. Strahu zaposlenika HRT-a od otkaza svakodnevno svjedoči i Saša Leković, kojem se brojni zaposlenici obraćaju zbog mobinga i opomena pred otkaz, omiljenog sredstva vladara HRT-a za tjeranje straha u kosti radnika.
- Meni se već mjesecima svakodnevno javljaju ljudi s HRT-a, iz centara i iz Zagreba. Neki mi šalju anonimne informacije, a neki se potpisuju, ali ne žele s time izlaziti u javnost. Pričaju kako su šikanirani na razne načine, mi o tome prikupljamo dokumentaciju, ali bez njihovog odobrenja ne možemo o tome javno govoriti. Mnogi ljudi danas pozdravljaju odlaske i kažu neka se raspadne HRT, ali je stvar u tome da građani i dalje plaćaju pretplatu i da HRT društvu treba. Ideja je da moramo imati jak javni servis, a nije ideja da se kaže – to ne valja, neka propadne. Mi smo reagirali kada je u pitanju novi pravilnik o društvenim mrežama. Tamo se dešavaju protuustavne stvari, jer ti ljudima ne možeš zabraniti da iznose svoje mišljenje, jasno je da se može sankcionirati zaposlenike koji odaju poslovnu tajnu, ali ovdje se radi o tome da oni zabranjuju zaposlenicima da uopće javno istupaju. Dakle ako si zaposlenik HRT-a, ne smiješ reći ni što kuhaš preko vikenda. To je robovlasnički odnos. Problem je u tome što nitko na to ne obraća pažnju, a na HRT-u se mogu ignorantski ponašati prema kritikama, jer se tako ponaša i politika o kojoj oni ovise. Kada ste čuli, od premijera naniže, da je netko osudio napad na novinare? Oni ignoriraju i zaključke međunarodnih organizacija. Nikada se nitko na njih nije udostojao odgovoriti. Tako da razumijem kolegice i kolege koji se ne žele javno eksponirati. Međutim, ako ćemo svi o tome šutjeti, onda je bolje da ugasimo HND i javni servis i da se više nitko ne bavi novinarstvom - smatra Leković.
U ovom trenutku javna televizija u Hrvatskoj ne postoji. HRT nema normalnu informativnu emisiju u jutarnjem programu, njihov informativni kanal ima katastrofalnu gledanost, nema informativnih magazina ni ozbiljnih političkih emisija, osim ‘Otvorenog’, Dnevnik je davno prestao biti relevantan. Zato tamo cvjetaju apatija, strah od otkaza, profesionalni diletantizam i politika netalasanja, kako bi gazde na Markovom trgu bile zadovoljne. Nema veze, još uvijek ima prostora za nazadovanje. Izgleda da ćemo taj program gledati i dalje.
