Samo da znaš, molim te, kad budeš pisao o današnjem danu u Krstinji, nemoj slučajno navesti da mi obilježavamo nekadašnji Dan borca, praznik ustanka naroda i narodnosti Jugoslavije protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu. Ovaj dan za nas nije nekadašnji, on je prošli, sadašnji i budući.
I kada u selu ostane posljednji stanovnik, budite sigurni da će četvrtoga jula doći pod ovaj spomenik i položiti cvijeće. Previše je ljudi u ovom kraju izgubilo živote, koliko boraca toliko civila, da bi mi te strašne događaje tek tako zaboravili - rekao nam je odmah pri prvom susretu protekle nedjelje, Đorđe Martinović, predsjednik Mjesnog odbora Krstinja.
Koliko se njeguju tradicije Narodnooslobodilačke vojske i partizanskog pokreta i koliko je još uvijek živo sjećanje na žrtve ustaškog terora 1941. u Krstinji, selu na jugozapadnim obroncima Petrove gore, najrječitije govori podatak da se na polaganju vijenca na spomenik stradalim mještanima i obilježavanju Dana borca, 4. jula, premda u selu trenutno živi, slovima i brojem, jedva dvadesetak mještana, okupilo više od 200 ljudi iz Krstinje, okolnih sela i gradova, pa i iz inozemstva.
Nikad ih nećemo zaboraviti - Đorđe Martinović (Foto: Vladimir Jurišić)
Kako i ne bi, kad su se, te davne i krvave 1941. godine, početkom jula, na poziv Komunističke partije Jugoslavije na pružanje oružanog otpora neprijatelju, odazvali gotovo svi punoljetni, za borbu sposobni mještani Krstinje i okoline. Cijena te odluke skupo je plaćena. Tome svjedoči spomenik žrtvama fašističkog terora, podignut usred sela, prije više od 60 godina. Granitni monument svjedoči o 302 poginula borca ovog ustaničkog kraja te čak 759 žena, djece i staraca koje su ustaše poklali u znak odmazde.
Dušan Pavić (68) iz obližnje Kusaje, od dana kad je 1958. usred Krstinje podignut spomenik žrtvama fašizma, a on bio tek trogodišnjak kojega su roditelji poveli na otvaranje spomenika, redovito, svakog 4. jula posjećuje ovo mjesto.
- Ovaj dan i ovaj spomenik naše su svetinje. U selima pod Petrovom gorom nije bilo kuće iz koje bar jedan član nije bio u partizanima. Moja tri strica - Đuro, Mile i Dušan - izgubila su živote boreći se protiv fašizma.
Na Tjentištu, na čuvenom spomeniku stradalima u bici na Sutjesci, uklesano je sedam imena poginulih boraca iz općine Vojnić, među njima i moga strica Đure Pavića. Vidite li ovdje ovih više od 200 ljudi koji su se skupili iz svih krajeva? Svatko od njih ima nekoga svoga čije se ime nalazi na spomeniku u Krstinji ili na spomenicima širom nekadašnje Jugoslavije. Velike su to stvari, moj sinko - kaže nam Dušan Pavić.
Velike su to stvari - Dušan Pavić (Foto: Vladimir Jurišić)
U Općini Vojnić imaju puno razumijevanja za obilježavanje događaja te pijetet prema stradalom stanovništvu Krstinje i okolnih sela. O tome svjedoče redovite posjeta općinskog načelnika Nebojše Andrića na Dan borca, ali i odriješena blagajna Općine iz koje je osiguran dio sredstava za okupljanje kod spomenika u Krstinji, koje se ponovo održava još od 2005. godine.
- Ovaj kraj dao je veliki broj žrtava u Drugom svjetskom ratu. Nema sela niti kuće koja te zloslutne 1941. nije zavijena u crno. Dužnost mi je o tome voditi računa kako te žrtve ne bi bile zaboravljene. Raduje me što svake godine ovdje vidim sve više ljudi različitih nacija i vjera. Različite registarske tablice njihovih automobile svjedoče da su stigli sa svih strana, pa i izdaleka. To me ispunjava ponosom - rekao nam je Nebojša Andrić.
Danas u Krstinji živi, bolje rečeno, preživljava, jedva dvadesetak vremešnih mještana. Prije posljednjeg rata, Krstinja je bilo poznato općinsko središte koje se, iz dana u dan sve više razvijalo. Trećina stanovnika, njih više od 100, bila je zaposlena u pogonu tvornice trikotaže Beti Metlika. Ostali su se bavili poljoprivredom, pa u mjestu gotovo da i nije bilo nezaposlenih.
Jedinstveni u pijetetu - Milan Bajić (Foto: Vladimir Jurišić)
Osnovna škola koju su pohađali učenici i iz okolnih sela brojila je više od 300 đaka. U selu je bilo nekoliko trgovina, pošta, ambulanta, zubar, benzinska crpka i veterinar, svi oni svakodnevno na usluzi mještanima. Autobusnim linijama stanovnici Krstinje i okolice bili su izvrsno povezani s Vojnićem, Karlovcem i Zagrebom. Od svega spomenutog, danas ni traga ni glasa. Ovogodišnjem obilježavanju Dana Borca u Krstinji prisustvovao je i Rade Kosanović, predsjednik Zajednice udruženja antifašista i boraca Karlovačke županije.
- U Statutu Općine Vojnić 4. juli je ujedno Dan mjesnog odbora Krstinja pa je to dvostruki razlog za okupljanje velikog broja stanovnika ovog kraja i njihovih gostiju. Malo je područja na tako malom prostoru koja su dala toliko velik broj žrtava za slobodu u Drugom Svjetskom ratu, kao što je ovo područje oko Petrove gore, o čemu svjedoče brojni spomenici i grobišta, označeni i neoznačeni, kojima se ne zna ni broja - rekao nam je Kosanović.
- Dvadeset godina radio sam u trgovini usred Krstinje. Odavno sam u penziji ali dobro pamtim poslijeratnu povijest ovog sela. Svake godine sam angažiran oko obilježavanja Dana Borca i Dana mjesnog odbora i evo, već tri dana se pripremamo za današnji događaj. Ima tu i tamo nekakvih sitnih nesuglasica među mještanima oko važnih i manje važnih pitanja kao uostalom i svugdje, ali kad je u pitanju ovo obilježavanje Dana borca i odavanje pijeteta žrtvama fašističkog terora, tu smo jedinstveni - rekao nam je Milan Bajić (76) iz Krstinje.
Nakon polaganja vijenaca podno spomenika i govora nekolicine uzvanika, pripremljen je zajednički ručak za sve sudionike, a druženje se, uz živu glazbu, protegnulo do kasnog poslijepodneva.
