Koliko su pripadnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj upoznati sa zakonima i međunarodnim konvencijama kojima su uređena i štite se njihova prava? Jesu li izvješća pučke pravobraniteljice, kao i ona međunarodna, poznata manjincima? Na koji način glas o kršenju ljudskih prava i prava nacionalnih manjina stiže do tijela javne vlasti te da li broj prijavljenih slučajeva koji završavaju u takvim izvješćima odgovara realnom stanju na terenu? Zašto je važan tjednik Novosti?
Sve su to pitanja i teme o kojima se razgovaralo na ovogodišnjim Lipovljanskim susretima na stručnoj raspravi "Zagovarački alati za osnaživanje prava pripadnika nacionalnih manjina", održanoj u subotu 28. augusta. U Narodnoj knjižnici i čitaonici u Lipovljanima, uz moderaciju Melite Linečke, svoje priloge ovoj raspravi dale su Antonija Petričušić s Katedre za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu, Tatjana Vlašić, zamjenica pučke pravobraniteljice i Natalija Havelka, direktorica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka. Sudionici stručne rasprave bili su članovi mađarske, češke, slovačke, ukrajinske, ruske nacionalne manjine i lokalni politički predstavnici.
Antonija Petričušić je cilj rasprave navela podjelu znanja i alata kojima mogu biti osnažena prava pripadnika nacionalnih manjina, manjinskih udruga i udruga građana koje zagovaraju ljudska prava, uz savjete i pomoć stručnjakinja s dokazanom praksom i rezultatima.
- Lista manjinskih prava je raznolika i poprilično dugačka. Iz moje perspektive istraživačice manjinskih prava, čini mi se da većina manjinskih udruga i političara zadržavaju status quo koji je osvojen i ne traže više, ne zagovaraju jače ostvarenje svojih prava, što se posebno odnosi na manje manjinske zajednice. Velika manjinska zajednica, kao što su Srbi, ima značajnu logistiku i infrastrukturu u Zagrebu, na izvoru su moći i informacija. Puno rade u modernizaciji pristupa očuvanja manjinskog identiteta zanimljivim projektima i promjenom koncepta komuniciranja, ne samo sa vlastitom zajednicom, nego sa cjelokupnim društvom. To je primjer tjednika Novosti koji čitaju i oni koji nisu Srbi. To je važan politički tjednik i na taj način su uspjeli zakoračiti u medijski mainstream. Koliko god ih neki osporavaju, tvrdeći da trebaju biti manjinsko glasilo jer su financirani javnim novcem, oni su razbili tu predrasudu i izišli iz manjinskoga geta - kazala je Petričušić. Smatra da se najnovijom medijskom kampanjom srpskih organizacija "Budi e-Srbin" manjinska zajednica degetoizira prema društvu te je to primjer kako druge društvene skupine uključiti u probleme manjinaca.
Petričušić smatra da glasovi ljudi koji ne žive u gradovima rijetko dopiru do institucija u Zagrebu, jer kanal komuniciranja nije kvalitetno uspostavljen. Navela je da postoje zagovarački alati, zakoni, međunarodne konvencije, preporuke Ureda pučke pravobraniteljice i različite nacionalne strategije, no sve to nije dovoljno promovirano niti u manjinskoj javnosti, kamoli u široj.
Ured pučke pravobraniteljice objavljuje godišnja izvješća u kojima svake godine postoji posebno poglavlje koje se tiče kršenja ljudskih prava i prava nacionalnih manjina. Ured zatim daje preporuke tijelima javne vlasti što činiti kako ne bi opet došlo do povrede prava. Ured prati u kolikoj mjeri tijela javne vlasti postupaju zakonito ili nezakonito u odnosu na prava građana. Istovremeno, Ured pučke pravobraniteljice je i središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije, jer može postupati ne samo prema javnoj vlasti već prema privatnim osobama i poslodavcima. I u tom dijelu pravobraniteljica zaprima pritužbe o diskriminaciji pripadnika nacionalnih manjina na temelju etniciteta.
- Mi kao ključne alate imamo upozorenja, prijedloge, mišljenja i preporuke tijelima javne vlasti. Kada imamo pritužbe u pogledu pristupa vodi ili struji i tu se javljaju kršenja prava nacionalnih manjina. Dajemo stotinjak preporuka različitim ministarstvima te jedinicama lokalne i regionalne samouprave koje su usmjerene na ispravljanje sustavnih grešaka. U zadnjem izvješću smo dali desetak preporuka u okviru prava nacionalnih manjina. Nakon toga krećemo u dijalog s nadležnim tijelima, pokušavajući doći do toga da budu provedene u praksi. Neke preporuke godinama ponavljamo. Kada Vlada predloži određena rješenja, mi pokušavamo inkorporirati naše preporuke u ta rješenja i javnu politiku. Bez podrške na terenu i zagovaranja preporuka je teže, važno je da te preporuke budu prepoznate i od onih na koje se odnose - objasnila je zamjenica pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić.
Na pitanje koliko preporuke pravobraniteljice stižu do jedinica lokalne i regionalne samouprave, Vlašić je odgovorila da u ministarstvima postoje osobe zadužene za suradnju s pravobraniteljicom i to čak na dvije razine – državnih tajnika i državnih službenika za operativni dio. Pravobraniteljica i suradnice redovito prate put datih preporuka.
Direktorica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka Natalija Havelka ispričala je da je udruga nastala 1992. usred rata, kada su Osječani srpske nacionalnosti bili protjerivani iz stanova. Misija Centra je izgradnja društva na temeljima kulture mira, a među prvima su počeli pružati podršku građanima kroz sustav besplatne pravne pomoći u godinama kada ta vrsta pomoći nije bila uređena zakonom. Tek je 2009. Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći stupio na snagu. O modalitetu korištenja zagovaračkih alata za osnaživanje prava manjina, Havelka je naglasila da se suradnici Centra neprestano neformalno educiraju, a da im je ključno partnerstvo s drugim udrugama.
Sudionici su na kraju rasprave opisali osobna iskustva i uvide u manjinsku problematiku sredina u kojima žive. Neki od njih smatraju da slučajevi kršenja njihovih prava zabilježeni u izvješćima pravobraniteljice ne odražavaju stvarno stanje stvari. Procjenjuju da do Zagreba stižu mali postoci pritužbi, ako ne čak i promili, kako je naveo jedan sudionik iz redova ukrajinske manjine. "Koliko ima Srba koji ne smiju zucnuti, koji se boje, koliko ima Ukrajinaca koji ne idu u svoju crkvu?", zaključena je rasprava retoričkim pitanjem.
