Članice Europske unije suglasile su se da je Srbija nakon dvogodišnjeg mrtvila u pristupnim pregovorima ispunila uvjete za otvaranje Klastera 4 koji se odnosi na Zelenu agendu i održivu povezanost. Srbija će otvaranjem tog klastera otvoriti četiri nova pregovaračka poglavlja (transportna politika, energetika, transeuropske mreže te životna sredina i klimatske promjene). To znači da srpska premijerka Ana Brnabić i ministrica eurointegracija Jadranka Joksimović mogu spremiti prtljagu za put u Bruxelles gdje će se 14. prosinca održati Međuvladina konferencija EU-Srbija na kojoj će Srbija otvoriti upravo taj pregovarački klaster. Članice EU-a do daljnjega su odgodile otvaranje Klastera 3 o porezima i poreznoj politici, iako srpske vlasti tvrde da su ispunile sve uvjete i za njegovo otvaranje. No kako se odužio proces ustavnih promjena koje bi trebale omogućiti dodatne reforme u pravosuđu, a Srbija kasni i s primjenom nove medijske strategije, Europska unija je pritegla uzde i odlučila se na otvaranje jednog od dva pripremljena pregovaračka klastera.
Otvaranje pregovaračkog klastera koji se odnosi na Zelenu agendu i održivu povezanost u Srbiji je, međutim, odjeknulo snažnije od svih ranijih otvaranja pregovaračkih poglavlja. I to ne samo zbog toga što se ono događa nakon dvogodišnjeg zastoja, nego mnogo više zato što se poklopilo s održavanjem masovnih ekoloških prosvjeda koje organiziraju brojne ekološke udruge, a podržale su ih i skoro sve opozicijske stranke, ugradivši ih pritom u svoje izborne kampanje za predsjedničke, parlamentarne i beogradske gradske izbore koji će se održati u travnju sljedeće godine. Prosvjede je na leđa srpskim vlastima natovarila jedna od najvećih svjetskih multinacionalnih rudarskih kompanija Rio Tinto. Od 2001. godine, kad je u Srbiji registrirala svoju tvrtku-kćer Rio Sava, Rio Tinto je uglavnom u tišini tragao za nalazištima litija koja bi bila isplativa za rudarenje "sirovine budućnosti". Nakon što je Rio Tinto intenzivirao pripremne radove za otvaranje rudnika u javnosti su sve glasniji postali protivnici njegovih planova i radova koje izvodi, pa je i Rio Tinto krenuo u propagandnu kampanju. Agresivnija kampanja izazvala i je agresivniju reakciju njegovih protivnika.
Masovne prosvjede i blokiranje prometnica koji su u protekla dva vikenda održani diljem Srbije zapravo je zakuhao Rio Tintov propagandni televizijski spot. Nakon njegova emitiranja, eko-udruga "Kreni-promeni" odlučila je snimiti svoj kontra-spot koji je RTS odbio emitirati, pa su zbog privilegiranja Rio Tinta ekološki aktivisti najavili da će organizirati protestno blokiranje prometnica. Pripreme za blokadu cesta dodatni su zamah dobile vladinim puštanjem u parlamentarnu proceduru prijedloga izmjena dva zakona, o eksproprijaciji i referendumu, kojima se olakšava i ubrzava eksproprijacija pri realizaciji projekata od javnog interesa te ukida 50-postotna izlaznost svih upisanih birača kao uvjet za priznavanje valjanosti referenduma. Uzalud su vlasti tvrdile da te zakonske promjene nemaju veze s Rio Tintom i njegovim investicijskim planovima jer se o njima neće odlučivati barem još godinu i kusur dana. Prosvjedi su dobili dodatno pogonsko gorivo što je na ulice izvelo tisuće građana koje je razljutio sve omraženiji Rio Tinto, ali i najtvrđu jezgru oporbenih birača koji su odlučni i prije izbora na ulici rušiti vlast Vučićevih naprednjaka.
Prosvjedna ofanziva ekoloških aktivista i oporbenjaka zasad je rezultirala povlačenjem već usvojenog Zakona o eksproprijaciji, ali i sveopćom raspravom o Rio Tintu i štetama i koristima koje eksploatacija litija može donijeti Srbiji. Agresivna blokada prometnica u prvi je mah stvorila dojam da je Rio Tinto preko noći pao s neba u Srbiju i počeo bušiti njezine planine u potrazi za litijem. Međutim, britansko-australska kompanija u Srbiji je već okruglih dvadeset godina i za litijem traga na osnovu sporazuma koje je potpisivala sa srpskim vlastima koje su u ta dva desetljeća u različitim koalicijskim varijantama upravljale zemljom. Bivši srpski predsjednik Boris Tadić ovih je dana potvrdio da je pregovore s Rio Tintom započela prva postmiloševićevska vlada premijera Zorana Đinđića. Prvi je sporazum s Rio Tintom potpisala 2004. godine prva koalicijska vlada premijera Vojislava Koštunice u kojoj je stožernu ulogu imala Demokratska stranka tadašnjeg predsjednika države Borisa Tadića. I sljedeća tri sporazuma s Rio Tintom (2005., 2007. i 2008. godine) potpisivale su Koštuničine koalicijske vlade, a potom su palicu preuzela koalicijske vlade Demokratske stranke i Socijalističke partije Srbije premijera Mirka Cvetkovića. Njegova vlada je 2008. godine potpisala sporazum s Rio Tintom, a potom još dva 2009. godine. Svim tim sporazumima odobravala su se istraživanja Ria Tinta i određivale lokacije na kojima će se ona provoditi.
Cvetkovićeva vlada je, međutim, pri kraju svog mandata, početkom 2012. godine, potpisala sporazum kojim je Rio Tintu dala "odobrenje za izvođenje radova po projektu dobijanja uzoraka rude bora i litijuma za tehnološka ispitivanja u poluindustrijskom obliku metodom bušenja bušotina na velikom prečniku Fi 500 mm iz ležišta Jadar kod Loznice". I Rio Tinto je počeo intenzivnije bušiti u dolini Jadra, povremeno najavljujući otvaranje rudnika i eksploataciju litija i bora. Sve te najave o otvaranju rudnika i eksploataciji litija koja će Srbiju pretvoriti u zemlju "sirovine budućnosti" u javnosti su imale znanstveno-fantastični prizvuk sve dok 2017. godine Vlada Ane Brnabić nije s Rio Tintom potpisala "Memorandum o razumevanju o projektu razvoja ležišta litijuma i borata 'Jadar' u blizini Loznice". I premda je definirano da Memorandum ni za srpske vlasti ni za Rio Tinto nije obvezujući dokument i da će se o dozvoli za otvaranje rudnika odlučivati tek nakon što britansko-australska kompanija vlastima i javnosti predoči studiju procjene utjecaja na životnu sredinu o kojoj će se građani izjasniti na referendumu, rasprave o eksploataciji litija počele su se iz znanstveno-fantastične sfere spuštati na zemlju.
Zamah im je lani dala SANU svojim cjelodnevnim znanstvenim skupom na kojem su argumente sučelili zagovornici i protivnici rudarenja litija u Srbiji. Nakon rasprave u SANU, skupina akademika nastavila je javno ukazivati na ključne probleme koje ona može donijeti Srbiji, ali i na netransparentnost i "muljanja" koja Rio Tinto podvaljuje srpskoj javnosti. U prvi su plan gurnuli činjenicu da Rio Tinto još uvijek nigdje u svijetu nema odobrenu patentiranu dozvolu za ekološki sigurnu tehnologiju eksploatacije litija, iako u svojom propagandnim brošurama tvrdi da je ima samo na osnovu toga što je podnio prijavu za odobrenje patenta. Akademici tvrde i da je odlagalište rudnog otpada, koje Rio Tinto planira izgraditi u blizini budućeg rudnika, potencijalna ekološka bomba koja može zatrovati i uništiti rijeke iz lokalnog i regionalnog riječnog sliva, ali i Drinu, Savu i Dunav. Otvaranjem rudnika i odlagalištem rudnog otpada, Rio Tinto će ugroziti i opstanak 145 zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta, tvrde akademici na osnovu pokusnog istraživanja koje su proveli u dolini Jadra. Popis potencijalne štete puno je duži i stalno raste jer se na njega sada dopisuju i političke, socijalne i sve druge negativne posljedice koje su nikle u krilu novih podjela, koje je u već raskoljenom srpskom društvu izazvao spor oko Rio Tinta.
Unatoč zaglušujućoj buci i galami koja dopire s uličnih demonstracija u javnost su se počele probijati i tvrdnje o koristi koje eksploatacija litija može donijeti Srbiji i njezinim građanima. Već nakon prve vikend-blokade prometnica javila se i Europska komisija poručivši da je "projekat Jadar kompanije Rio Tinto veoma dobra prilika za socioekonomski razvoj Srbije, pod uslovom da poštuje najviše ekološke standarde". Iz Bruxellesa dodaju i da "EU podržava Srbiju u njenim naporima da privuče partnere iz Evropske unije i investicije, u cilju stvaranja održivih i integrisanih lanaca vrednosti sirovina i baterija" te da "pažljivo prate projekat kompanije Rio Tinto".
Srpske vlasti su pak izračunale, a predsjednik Vučić objavio koje bi efekte eksploatacija litija imala na srpski BDP. Dnevnik Kurir je prenio da "ukoliko se bude radilo samo iskopavanje litijum karbonata, onda se ostvaruje jedan odsto BDP-a Srbije, to jest 454 miliona evra. Sa investicijom u katode, ovaj udeo bi porastao na 2,5 odsto BDP-a, to jest 1,2 milijarde evra. Treći scenario bi uključivao i proizvodnju baterija, i to bi bilo 4,3 odsto BDP-a ili dve milijarde evra, a kada bi se ovaj niz nastavio i do pravljenja električnih automobila, brojke bi porasle na neverovatna 22,2 odsto BDP-a – 10,3 milijarde evra".
