Predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić nije uzviknula "Rio Tinto, marš iz Srbije", kao što su to radili prosvjednici koji su proteklih mjeseci posvuda po Srbiji blokirali ceste tražeći zabranu realizacije Rio Tintova projekta Jadar, ali je objavljujući odluku svoje vlade o poništavanju prostornog plana kojim je definirano područje na kojem se on trebao realizirati potvrdila da su istovremeno ukinute i sve dozvole, rješenja i odluke dane Rio Tintu pa se ta kompanija može spakirati i napustiti Srbiju. "Ovim je, što se tiče projekta Jadar, i Rio Tinta, sve završeno", izjavila je premijerka Brnabić dodavši: "Stavili smo tačku na Rio Tinto".
Australsko-britanska kompanija Rio Tinto je skoro dva desetljeća pripremala realizaciju projekta eksploatacije i prerade minerala jadarit u dolini rijeke Jadar. Uz blagoslov svih srpskih vlasti Rio Tinto je priveo kraju pripreme za otvaranje rudnika, ne hajući pritom previše za interese stanovništva i lokalnih zajednica na čijim je kućnim pragovima i zemljištu namjeravao eksploatirati litij i bor, "zlato" 21. stoljeća. A onda se Rio Tintu i aktualnim srpskim vlastima koncem prošle godine dogodio narod i prosvjedi na kojima se tražilo protjerivanje ozloglašene kompanije koja će eksploatacijom litija i bora i u Srbiji za sobom ostaviti ekološku pustoš, kao što je to u svojoj stogodišnjoj povijesti radila i drugdje po svijetu.
Veliki proljetni izbori itekako su utjecali na odluku Vlade da digne ruke od Rio Tinta. Vladajući ništa ne bi dobili, a puno bi izgubili vezivanjem svoje izborne sudbinu uz Rio Tinto, koji skoro ništa nije učinio da pokaže da je njegov projekat Jadar ekološki održiv
Kako su se ekološki prosvjedi počeli preklapati s početkom izborne kampanje za proljetne predsjedničke, parlamentarne i beogradske gradske izbore, Vučićeva naprednjačka vlast odlučila je presjeći njihovo povezivanje s izborima i poslati Rio Tinto natrag u Australiju. Pojedini britanski mediji ističu da je srpska vlada protjerivanjem Rio Tinta uzvratila istom mjerom australskoj vladi koja je također zbog izbora poništila već izdanu vizu Novaku Đokoviću i vratila ga sa svoje granice kući jer se nije cijepio protiv Covida-19.
Nema sumnje da su veliki proljetni izbori itekako utjecali na odluku Vlade Ane Brnabić da digne ruke od Rio Tinta. Vladajući srpski naprednjaci ništa ne bi dobili, a puno bi izgubili vezivanjem svoje izborne sudbinu uz Rio Tinto, koji skoro ništa nije učinio da pokaže da je njegov projekat Jadar ekološki održiv. A i "faktor Đoković" dodatno je zapaprio Rio Tintovu sudbinu. Vučićevim naprednjacima je takvo zapaprivanje sugerirao i jedan od njegovih najgorljivijih kritičara. Nakon Đokovićeva protjerivanje iz Australije, Dejan Ilić je na portalu "Peščanik" između ostalog napisao i sljedeće: "Kako bi iz Srbije trebalo reagovati na postupke australijskih vlasti (podsetimo se, Novak nosi diplomatski pasoš Srbije)? Krajnje hrišćanski – treba okrenuti i drugi obraz. To znači, pored ostalog, ponašati se prema pravnim licima iz Australije po pravilima na koja su ta lica navikla u svojoj zemlji. Šta to konkretno znači? Evo, konkretno: da li Rio Tinto predstavlja pretnju za živote žitelja Srbije, kao što se na početku tvrdilo da je Novak pretnja po živote Australijanaca? Nedvosmisleno – da. Za Novaka je kasnije i tamošnja vlada priznala da nije takva pretnja. Za Rio Tinto važi i dalje da jeste. Da li bi Rio Tinto ugrozio javni red i mir u Srbiji? Van svake sumnje – da. O tome ne moramo spekulisati. To je već sada činjenica. Da li je Rio Tinto talisman za korporacije koje ugrožavaju životnu sredinu, prema svemu što se o njemu može naći u medijima? Naravno – da. Dakle – zbogom, Rio Tinto."
No prosvjedi pobunjenih građana i ekoloških udruga, izborna kampanja, "faktor Đoković" i slično, ipak su drugorazredni razlozi za "stavljanje tačke na Rio Tinto". Srpske vlasti su i prije nego što su se svi oni probili u prvi red argumenata za gašenje Rio Tintova projekta Jadar upozoravane na opasnosti koje on sobom nosi. Predsjednik Odbora za energetiku SANU-a Slobodan Vukosavić ovih je dana u autorskom tekstu "Jadarit, ekologija i pristupanje EU", koji je objavljen u "Politici", između ostalog podsjetio da je prošle godine "početkom maja, u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti održan naučni skup 'Projekat Jadar – šta je poznato'. Okupljajući relevantne naučnike, stručnjake, predstavnike javnih vlasti i investitora, skup je pružio mogućnost za konstruktivnu diskusiju. Podatke o projektu izložili su predstavnici investitora i nadležnog ministarstva. U izlaganjima i radovima eminentnih naučnika navedeno je da bi realizacija projekta vodila ka masivnoj i trajnoj devastaciji prostora, degradaciji zemljišta, šuma, površinskih i podzemnih voda, raseljavanju stanovništva, prestanku održivih poljoprivrednih aktivnosti, i uspostavljanju scenarija permanentnog rizika po zdravlje stanovnika obližnjih sela i grada Loznice. Naučnici zaključuju da bi nastavak nekontrolisane realizacije sličnih projekata bio indikator nesposobnosti društvene zajednice da se predvide i spreče štetne posledice po javni interes."
Poruke i upozorenja iz SANU-a otišle su u vjetar, a istu sudbinu su doživjeli i stavovi Akademije inženjerskih nauka Srbije, koji su objavljeni u listopadu prošle godine. Vukosavić podsjeća da u objavljenim stavovima "inženjeri sagledavaju drastično štetne posledice po društvo i državu i govore da projekat prvenstveno predstavlja rudarsko-hemijski kompleks proizvodnje borata. Navode da još nisu izrađene neophodne studije koje bi utvrdile državnu dobit, gubitke i obaveze, ali se uprkos tome preduzimaju prvi koraci realizacije."
Na sva ta upozorenja i prijedloge znanstvenika i stručnjaka nisu reagirale ni srpske vlasti, ni opozicija, pa ni ekološke udruge i građani, sve dok Rio Tinto nije krenuo u završne pripreme za otvaranje rudnika. Tek tada, a pogotovo nakon što su održani prvi prosvjedi u dolini rijeke Jadar, i o njima se počelo pričati i s njima se počelo mahati.
Sada nakon što su srpske vlasti rekle zbogom Rio Tintu, kad se u predizbornoj atmosferi i dalje politički vitla i maglovito govori o budućnosti eksploatacije litija u Srbiji, Slobodan Vukosavić spušta loptu na zemlju, pa na kraju teksta poručuje: "U Srbiji ne bi trebalo graditi postrojenja koja ispuštaju zatrovanu vodu i štetne gasove niti podizati deponije koje će vekovima ispirati kiša, dovodeći bor i arsen u zemljište, reke i vode. Zemlje EU-a nemaju interesa da prime u svoje članstvo zatrovanu Srbiju, jer bi time preuzele odgovornost za veoma skupu sanaciju deponija. Evropski zakoni zabranjuju rad rudnika kakvi zagađuju zemlje-kolonije, i zato bi istu zabranu bez odlaganja trebalo primeniti i u Srbiji. Evropski ekolozi ukazuju na paradoks zelene agende koja zarad dobijanja litijuma traži uništavanje prirode. Kompanija 'Savana' planira eksploataciju litijuma u Barozu (Portugalija) uz recikliranje otpadne vode, bez ispuštanja vode u okruženje. U Nemačkoj se na Rajni planira postrojenje za izdvajanje litijuma sedam puta izdašnije od Jadra, i to bez ispuštanja otpadne vode i bez deponija jalovine. Zarad očuvanja prirode i ulaska u EU, trebalo bi pratiti primer Nemačke, uz potpuno recikliranje otpadnih voda i uz zabranu toksičnih deponija. U dostizanju takvog cilja, stanovništvo Srbije neće imati mnogo saveznika. Investitori, Evropska komisija i NVO imaju drugačije agende, dok političare uslovljava potreba da osvoje i očuvaju vlast. Uzdajmo se u sopstvenu svest o značaju zajednice i u svoju sposobnost da prepoznamo najvažnije zajedničke ciljeve." Može se dakle i u Srbiji eksploatirati litij, ali onako kako to priroda zapovijeda.
