U Vrlici, gradiću u Cetinskoj krajini, koji se nalazi na pola puta između Knina i Sinja, Srbi su nekada činili polovinu stanovništva, dok su u okolnim selima bili većina. Zbog toga su u vrijeme Austrougarske monarhije bili nosioci političke vlasti u tom kraju. Međutim, Vrlika je danas grad u kojem nestaje život: Srbi su odavno postali manjina koja je gotovo iščezla, a s njima nestaje i hrvatsko stanovništvo. Svi oni koji pamte više od pola vijeka, svjedoče o tome kako je Vrlika nekad bila puna života, a danas je sablasno pusta.
Često mi navru suze kada se sjetim prohujalih vremena. Vrlička krajina je 1957. imala osamnaest hiljada stanovnika, a danas ih nema ni hiljadu - svjedoči Milan Cvitkovac
Ipak, jubilej, kojim je prošlog vikenda obilježeno četiri vijeka postojanja pravoslavnog hrama Svetog Nikolaja, sabrao je u ovaj gradić mnoštvo njegovih nekadašnjih stanovnika i njihovih potomaka, koji su došli da se prisjete davno prohujalih dana, dragih ljudi, ali i da obiđu groblja na kojima počivaju njihovi djedovi i pradjedovi. Učinilo se, bar na tren, da u ovom gradiću ima i da će biti života.
Pravoslavni hram, posvećen prenosu moštiju svetog oca Nikolaja, sagrađen je 1618. godine. Zvonik impozantnih dimenzija sagrađen je nepuna dva vijeka kasnije, odnosno 1801. godine, i to zalaganjem dragovićkog proigumana Vikentija Stojisavljevića. Sadašnji ikonostas je novijeg datuma, s pojedinim ikonama iz sredine 19. vijeka koje je za vrlički hram oslikao Spiridon Aleksijević. Godine 1972. hram je stradao u požaru, ali je nedugo nakon toga obnovljen. Posljednjih mjeseci ubrzano su se odvijali radovi na spoljašnjoj rekonstrukciji hrama, kako bi barem on izgledao svečano u godini jubileja. I, zaista, na radost Vrličana i njihovih gostiju, hram je u potpunosti zablistao.
Proslava jubileja započela je svetom arhijerejskom liturgijom, koju je, zajedno sa sveštenstvom, služio episkop dalmatinski Nikodim.
- Danas smo se svi mi ovde sabrali iz različitih razloga, a ja sam ovdje prvenstveno da bih odslužio svetu liturgiju, prinio božanstveni prinos i predstojao svima vama u molitvi. To je moja dužnost i moj život, da se molim Bogu za čitavu zajednicu, ne gledajući ko je bogat ili siromašan, ko je zdrav, ko bolestan, ko obrazovan, a ko neuk. Moje je da gledam samo ko je čovjek, a ko nije, to je jedino mjerilo. Zato moramo da imamo ljubavi jedni prema drugima i da jedni o drugima brinemo, jer samo po takvoj ljubavi će nas poznati da smo učenici Hristovi, a to je ono što je bitno zarad našega spasenja - kazao je episkop dalmatinski.
- Takođe je važno da smo se danas okupili oko naše svete Crkve i da se radujemo jedni drugima, jer Bog nas je ovde okupio, a to je ono što čini ovaj dan posebnim. Zahvaljujem se svima vama koji ste danas ovdje i svima onima koji su učestvovali u obnovi vrličkog hrama, a da ih iz neznanja nisam pomenuo. Svima zajedno želim svakog blagoslova od Gospoda - rekao je episkop Nikodim, podijelivši priznanja zaslužnima za obnovu hrama Svetog Nikolaja.
Vrlički kraj poznat je po tradiciji Čuvara Hristovog groba, koja osim u Vrlici postoji još samo u Jerusalimu. Tačni podaci o samim počecima običaja nisu zabilježeni u istorijskim izvorima, ali prema usmenim predanjima, običaj postoji najmanje 400 godina. Nesumnjivo duga tradicija je utkana u taj običaj, koji je najvjerojatnije u Vrliku donijet iz samog Jerusalima. Među ostalim, običaj nalaže da se Čuvari Hristovog groba sastaju svake godine na Veliki petak, kada grupa muškaraca, odjevena u tradicionalne narodne nošnje vrličkoga kraja i s tradicionalnim oružjem, sudjeluju u crkvenim obredima, čuvajući Hristov grob sve do uskrsnuća.
Danas su svi Vrličani ponosni jer su vidjeli da obnovljeni hram izgled kao iz bajke - kaže Dragan Pavlović, predsjednik udruženja Čuvara Hristovog groba
- Udruženje Čuvara Hristovog groba je organizator i izvođač radova na hramu Svetog Nikolaja. Naime, rad udruženja je obnovljen 2005. godine u Batajnici i prva nam je misao bila vratiti običaje na njihovo izvorište, odnosno u hram koji danas slavi četiri vijeka svoga postojanja. Sve naše aktivnosti su išle u tom smjeru, a kad su prilike to dozvolile, 2013. godine, povratili smo običaj čuvara Hristovog groba u Vrliku. Od tada, već šest godina, mi ovdje praktikujemo naše običaje, a već od 2005. godine naše udruženje je organizator nabavljanja zvona za manastir Dragović. Na tim je zvonima izliveno da su ona naš dar i naroda Cetinske krajine. Time smo počeli tihu obnovu vrličke crkve. Zamijenili smo vrata i prozore, koji su bili dotrajali, napravili smo novo metalno stepenište do zvonika, kompletno smo obnovili parohijski dom, napravili smo nove kapije i mnogo drugih sitnijih stvari - kazao nam je Dragan Pavlović, harambaša i predsjednik udruženja Čuvara Hristovog groba
Dodao je kako je kruna svega kompletna spoljna obnova hrama Svetog Nikolaja, koja je koštala oko sto hiljada evra, od izrade projekta do svih radova na fasadi.
- Danas su svi Vrličani ponosni jer su, kako reče vladika i mnogi sveštenici, vidjeli da obnovljeni hram izgled kao iz bajke - dodao je Dragan Pavlović, ne krijući da je i radostan i ponosan zbog onoga što su darovali rodnom kraju, svojoj Vrlici, ali i svojim precima čiju tradiciju, kaže, nikada neće napustiti.
U Vrliku je povodom značajnog jubileja došao i Milan Cvitkovac, koji danas živi u Jakovu nadomak Beograda. Cvitkovac kaže da je odrastao u današnjem parohijskom domu u Vrlici, a period od 1951. do 1959. godine, proveden neposredno uz hram Svetog Nikolaja, nikada neće zaboraviti.
- Danas sam u Vrlici poslije trideset i dvije godine. Došao sam da vidim ovaj kraj, ovaj hram i kuću u koju sam odrastao. Ovdje sam krenuo u prvi razred osnovne škole i sad sam se, kao stariji čovjek i penzioner, vratio ponovo da je vidim. Iskreno govoreći, meni često puta naviru suze na oči kada se sjetim davno prohujalih vremena, one stare Vrlike. Vrlička krajina je 1957. godine imala osamnaest hiljada stanovnika, a danas ih nema ni hiljadu. Danas nas je bilo više oko crkve nego što Vrlika ima stanovnika, što je tužno, jer je 1959. godine, kada je pregrađena rijeka Cetina i podignuta hidroelektrana Peruča, iseljeno više od deset hiljada Srba, a sama hidroelektrana je ekonomski potpuno neisplativa - posvjedočio nam je on, dodajući da je time ‘iščupano srce ovdašnjim Srbima, jer su potopljena tri najveća sela Dalmatinske zagore’.
- S druge strane sam radostan zbog obnove našeg hrama, jer su moja dva brata intenzivno učestvovala na radovima. Naročito mi je drago jer sam se u njegovoj porti igrao kao dijete. Kada sam jučer došao autobusom i kada sam vidio kako svijetli, počeo sam plakati - prepričao nam je svoje impresije Milan Cvitkovac.
Nakon svete liturgije je uslijedio bogat kulturno-umjetnički program tokom kojeg su se prisutni podsjetili na pomalo zaboravljene igre i pjesme Srba iz ovoga kraja. Pored vrličkog načelnika, Jure Plazonića, jubileju je prisustvovala i zamjenica župana Šibensko-kninske županije, Anja Šimpraga, kao i brojni gosti.
