Budući da su parlamentarni izbori prošli a do lokalnih još ima vremena, Dvorom vlada prividan mir - barem po pitanju izgradnje odlagališta radioaktivnog otpada na obližnjoj Trgovskoj gori. Regionalni i lokalni političari godinama su nastojali, ponekad i protestnim skupovima građana, spriječiti podizanje skladišta koje bi bilo, smatraju, potencijalna ekološka katastrofa ne samo za vodne resurse te biljni i životinjski svijet nego i sve ljude toga kraja, pa i šire. Tako su prosvjedima prije par godina prisustvovali predstavnici državnih institucija susjedne BiH, a u žustrim je istupima prednjačila Srebrenka Golić, ministrica prostornog uređenja i građevinarstva srpskog entiteta, ali su također zabilježeni brojni protesti mještana s one strane granice kao i udruga za zaštitu okoliša.
Premda masovnijih javnih protesta ondje već dulje nema, nadležna ministarstva i druge državne službe i ustanove ne miruju s pripremnim radnjama vezanima uz otvaranje centra za zbrinjavanje po živa bića potencijalno opasnog, radioaktivnog otpada. Kako doznajemo, prije dvadesetak dana je potpisan ugovor vezan uz mjerenje radioaktivnosti na toj lokaciji i njezin utjecaj na cijelo područje općine, što je dio procedure koja bi trebala naposljetku dovesti do izgradnje odlagališta. O čemu je točno riječ, pitali smo direktora Fonda za financiranje razgradnje NE Krško Hrvoja Prpića.
- Ugovor je, nakon provedenog postupka javne nabave, potpisan s tzv. zajednicom ponuditelja među kojima su Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Institut Ruđer Bošković i Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, s obzirom na to da bi se u centru većim dijelom zbrinjavao radioaktivni otpad iz Krškog, a manjim iz nekih znanstveno-istraživačkih instituta, medicinskih ustanova i industrijskih pogona – tumači nam Prpić.
Iako se još ne može reći da je izgradnja odlagališta radioaktivnog smeća na Čerkezovcu gotova stvar, u prilog da je projekt daleko odmakao govori i to što će se spomenuta mjerenja i istraživanja vršiti upravo ondje, obuhvaćajući i šire općinsko područje.
- Sva se istraživanja obavljaju po najstrožim europskim i svjetskim standardima, a predviđaju uzimanje uzoraka površinskih voda oko Čerkezovca, tla na cijelom području općine, hrane, meda i drugih proizvoda s poljoprivrednih gospodarstava te organizama iz šumskih sustava, dakle cjelokupne flore i faune – tvrdi Prpić.
Dvorski načelnik Nikola Arbutina ovaj put nije želio komentirati posljednje aktivnosti vezane uz Trgovsku goru, ali su zato građani i građanke bili, kao i uvijek, raspoloženi za razgovor o temi koja i dalje, neovisno o tome što za njihova mišljenja malotko mari, unosi toliku pomutnju među njih.
- Da to skladište nije štetno, budite sigurni da bi se gradilo na drugom mjestu, a ne ovdje kod nas. Iako nisam odlazio na rasprave što su se održavale po mjesnim uredima ovoga kraja, od početka smatram da nam takav centar ne treba - kaže Mile Vuković iz Uničana kraj Dvora. Mira Idžaković, stanovnica dvorskoga kraja, još je rezolutnija.
- Ja sam, u svakom slučaju, protiv tog skladišta: imam djecu i ne želim da se ona truju, kao i sva ostala djeca iz naše općine. Zato sam išla i na prosvjede, no bojim se da ćemo nakraju svi morati odseliti odavde, a i ovako nas je jako malo – kaže nam. Stevo Vilić iz Majskog Trtnika nešto je oprezniji u svojim razmišljanjima.
- Smatram da je prvi korak pitati stručnjake: oni, za razliku od nas neupućenih seljaka, o tome znaju sve i bio bih im sklon vjerovati. Osim toga, priča se da bi Općina dobila milijunski iznos bude li odlagalište ovdje. S tim bi se novcem moglo uvelike poboljšati život ovdašnjih ljudi, posebice povratnika - smatra on. Mile Slijepčević, mještanin Zamlaća, razmišlja također u smjeru protiv odlagališta.
- Sve su to meni sumnjive stvari, pa sam protiv bilo kakvog odlaganja otpada na Trgovskoj gori i Čerkezovcu. Imam četvero unučadi, sina i snaju; što će biti s njima ako otrov krene odonud, kamo da mu uteknu? Najviše me ljuti što nitko od vlasti ili tih inženjera i naučnika nije došao u naše selo i lijepo nam objasnio o čemu se radi. Ovako smo samo u strahu i jasno da smo svi protiv. Prisustvovao sam jednoj javnoj raspravi na kojoj je bio petrinjski gradonačelnik i on me zapravo najviše uplašio. Ako se to već mora graditi, nek’ mene isplate za kuću i imanje. Ja fino odoh, a oni nek’ se slobodno truju! – kaže Slijepčević.
- U Žirovcu, gdje živim, stanuje sestra jednog beogradskog znanstvenika zaposlenog u Vinči: kad je lanjskog ljeta bio ovdje, kazao nam je da ništa ne brinemo, da će odlagalište biti posve bezopasno i da je dobro što Hrvatska radi na tome, jer nema šanse da se u članici EU-a podiže nešto štetno za ljude. Vjerujem mu ali ima puno onih koji ga nisu čuli - i da je Hrvatska u Evropskoj Uniji pa nema šanse na to bude štetno za ljude. Ja mu vjerujem jer je stručan čovjek i svi oni koji su čuli što je rekao vjeruju mu, ali mnogi to nisu čuli – kaže nam s druge strane Ilija Ostojić.
Po svemu sudeći, mišljenja stanovnika dvorske općine po pitanju Čerkezovca još se itekako razilaze, premda je većina sklona tome da takvo smetlište nikako nije prihvatljivo za sredinu u kojoj žive i nastoje se održati i pored svih životnih nedaća i brojnih izazova. Bi li se što promijenilo da stručnjaci i ostale zainteresirane grupacije svemu priđu na ozbiljniji, transparentniji i, pogotovu kad je riječ o informiranju građana, pošteniji način, tek će se vidjeti. Možda već i nakon najavljenih mjerenja i istraživanja, koja su zasigurno značaj iskorak u cijeloj, potencijalno opasnoj priči.
