Hrvatska udruga poslodavaca objavila je početkom ovog mjeseca svoj "Prijedlog porezne reforme" s podnaslovom koji smjera na "rasterećenje rada" odnosno njegova troška za poslodavce. Naznačeno je pritom da tekst prijedloga predstavlja rezultat "višemjesečnog rada". Preciznije bi bilo kazati, međutim, da su posrijedi već desetljeća jednih te istih političkih napora. Poslodavci takoreći oduvijek uporno forsiraju smanjenje raznih poreza, obaveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, kao i davanja koja državi ostaju za druge potrebe.
Sa zadovoljstvom primjećujemo da im je Savez samostalnih sindikata Hrvatske ovom prilikom sasvim primjereno odgovorio. U svom proglasu SSSH je prošli tjedan istaknuo da poslodavci sa svojim prijedlogom uopće nisu prvo upoznali one kojih se on najviše tiče, radnike tj. njihove predstavnike. Traži se intervencija u korist poslodavačke strane, ali takva kakva bi bila "iznimno opasna za sam ustavni koncept socijalne države". Poručuje im se da umjesto toga povećaju efikasnost poslovnih procesa, te da konačno ulože višak zarade u tehnološku obnovu i modernizaciju. Navode se i neki primjeri popuštanja države na ovakve inicijative, od aktualne vlade Andreja Plenkovića do one Zorana Milanovića koja nas je 2013. godine uvela u EU.
"Smanjenje poreza", rezolutni su sindikalisti, "u pravilu uvijek vodi manjim poreznim prihodima i potom smanjivanju socijalnih prava." HUP-ove standardne tvrdnje o prevelikom poreznom opterećenju rada u RH razotkrivaju kao statistički "neutemeljene i bez pokrića". Jer, kažu oni, "upravo suprotno, naše je porezno opterećenje ispod prosjeka Europske unije".
Hrvatska danas faktično ima jedinstvenu stopu poreza na dohodak od 20 posto, ako imamo u vidu da višu stopu od 30 posto plaća manje od 1 (jedan) posto zaposlenih. To su pak svi oni nesretnici koji mjesečno primaju dohodak veći od 30 tisuća kuna. SSSH stoga zahtijeva povratak na najmanje tri stope s redefiniranim poreznim razredima, ako već ne donedavne četiri, dok se ovakav sustav nipošto ne može nazvati progresivnim.
Ipak, najznačajnijim istupom najveće sindikalne središnjice vidimo komentar na temu mirovina i doprinosa za obavezna dva stupa mirovinskog sustava. HUP naime traži da se sadašnjih 15 posto za prvi stup, onaj međugeneracijske solidarnosti, smanji na 13. I to nakon što je s prvotnih 20 posto, prije dva i kusur desetljeća, jedna četvrtina skrenuta u novoosnovani drugi stup, povjerena dobrostivim privatnim bankama i tržištu kao ulog za burzovno kockanje. SSSH napominje da je "najveći pojedinačni generator njegova deficita zapravo trošak uvođenja drugog mirovinskog stupa". No ipak su HUP i banke na istoj strani onoga što obzirno nazivamo socijalnim partnerstvom.
Umjesto daljnjeg čak pojačanog mazanja vrata već enormno utovljenoj bankovnoj guski, sindikati pozivaju na očuvanje proklamiranog cilja svih ranijih mirovinskih reformi. A to je naprosto održavanje veze između visine plaće i visine mirovine u ovoj zemlji. U protivnom će, kao uvijek dosad, smanjenje doprinosa uroditi dubljom javnobudžetskom rupom, a ona novim smanjenjem mirovinskih prava. I ta je poruka apsolutno u redu, osim što bismo dodali da nakon jasne dijagnoze istinskog karaktera štetočinskog drugog stupa treba više inzistirati na njegovu ukinuću. Poslodavci neka razmisle kako da bolje kolektivno pregovaraju s radnicima, naglasio je predsjednik SSSH-a Mladen Novosel, "a ne da uvijek ponovo od države traže financijske poticaje koje će potom preliti u svoj profit".
