BRANITELJI; pripadnici hrvatskih oružanih snaga u zadnjem ratu (1991. – 1995.). U više od dvadeset i pet godina od završetka rata, društvena uloga i važnost branitelja te brojnih braniteljskih udruga neprestano rastu, kao i njihov broj. Nadrealan je podatak da danas ima oko 270 tisuća više branitelja nego poslijeratne 1996., pa je brojka dosegla za Hrvatsku nevjerojatnih 500 tisuća!
Zahvaljujući mitskim interpretacijama tzv. domovinskog rata i maksimalnom crpljenju njegovog ideološkog i simboličkog naboja, branitelji su s vremenom stekli status gotovo nedodirljive kaste čije se mjesto u društvu, kao i političko-poslovne malverzacije koje se pod etiketom braniteljstva čine, ali i njihove materijalne beneficije što konstantno rastu, gotovo više ne smije ni propitivati, pogotovo ne kritički. U tom kontekstu, s današnjim privilegiranim statusom branitelja u Hrvatskoj usporediva je jedino zbrinutost nekadašnjih SUBNOR-ovaca, partizana-veterana u SFRJ.
Instrumentalizacija branitelja i braniteljskih udruga pokazala se i učinkovitim političkim sredstvom za unutarhrvatske mirnodopske okršaje. Sjećamo se slučaja tzv. šatoraša u Savskoj ulici u Zagrebu, logorovanja skupine branitelja punih 555 dana, od listopada 2014. do travnja 2016., ispred Ministarstva branitelja. Bio je to dio snažnog pritiska radikalno desnog krila HDZ-a na tadašnju SDP-ovu vladu kroz svojevrsni oblik specijalnog rata.
Tokom svih ovih godina pojedine braniteljske udruge žele da ih se pita i konzultira za mnoge stvari koje svojim profilom ne potpadaju pod njihovu ingerenciju. Promiču sebe u "čuvare nacionalnih tekovina" i skrbnike općenacionalnog ćudoređa, neprestano prokazujući za njih neprihvatljive i navodno nemoralne devijacije u društvu. Zaposjedaju mjesto nekakvog nadsistemskog tijela koje definira što su primjereni tipovi politika i identiteta u Hrvatskoj: ograničavaju prava manjina (primjer razbijanja ćiriličnih tabli u Vukovaru); određuju smjerove kulturnih politika; vrše pritiske da se u institucijama smjene jedni, a postave drugi kadrovi; proganjaju "nepoćudne" novinare i intelektualce; traže od javnog nacionalnog medija da obustavi emitiranja određenih sadržaja koji su im iz nekog razloga problematični; mijenjaju repertoare kazališnih predstava i liste izvođača na koncertima; općenito desničare...
Stoga su ih neki kritički orijentirani mediji, počevši od ovoga, s vremenom "preveli" iz branitelja u zabranitelje. Iza svih napora koje ulažu da se rat iz 1990-ih nikada ne završi – a oni konačno postanu ono što jesu i što bi nakon kraja rata trebali biti, ratni vojni veterani – nerijetko stoje financijski i materijalni interesi pojedinaca i udruga koji su očito pronašli unosnu nišu kako kapitalizirati i konstantno naplaćivati ratnu prošlost. Na štetu i nevolju onih brojnih, no nevidljivih i tihih, a časnih među braniteljima.
