Tisuće radnica i radnika sudjelovalo je sredinom srpnja u 48-satnom štrajku u glavnim njemačkim lukama. Radi se o najdužem štrajku lučkih radnika u Njemačkoj u zadnjih 40 godina. Već je u lipnju održan 24-satni štrajk, u kojem je sudjelovalo 12 tisuća radnika u Hamburgu, Emdenu, Bremerhavenu, Bremenu, Brakeu i Wilhelmshavenu. Taj je štrajk udruga lučkih poslodavaca okarakterizirala kao "potpuno neodgovorni postupak usred krize opskrbnih lanaca i transporta". Kako dogovor tada nije postignut, radnice i radnici odlučili su se za novi, još duži i još neodgovorniji štrajk. Zbog toga su se prošloga tjedna hamburška lučka logistička firma HHLA i Eurogate iz Bremena obratili sudovima u više gradova tražeći privremenu mjeru zabrane štrajka. Sudovi su dopustili 48-satni štrajk koji se i održao, ali su zabranili daljnje obustave rada u Hamburgu i Bremenu do kraja kolovoza.
Tužitelji i sindikat ver.di službeno su se nagodili na sudu u Hamburgu nakon što je tužiteljstvo dovelo u pitanje neke elemente sindikalne rezolucije o štrajku, ali ta odluka faktički znači zabranu štrajka u službi vlasničkih interesa. Pravni napad na prava radnika samo je jedna od metoda sve većih pritisaka na radnike. Tijekom štrajka i prosvjeda u Hamburgu policija je bacala suzavac na radnike, a neke su prosvjednike i pošteno ispendrečili. Novinarku portala Klasse Gegen Klasse također su napali policajci. Prizor je to kakav se rijetko viđa u Njemačkoj, gdje su u novije doba prosvjedi i štrajkovi uglavnom prolazili mirno.
Sindikat ver.di trenutno pregovara o povećanju plaća za 12 tisuća lučkih radnica i radnika. Traži se usklađivanje s inflacijom od oko 7,8 posto, povećanje plaće za 1,20 eura po satu te daljnje godišnje dopune plaće ovisno o klasifikaciji rada i inflacijskim kretanjima. Središnje udruženje njemačkih lučkih kompanija sindikatu nudi manje povećanje plaća i dogovor koji bi vrijedio samo godinu dana. Sindikat je to odbio, obrazloživši kako se time radnike prisiljava da sami snose rizik inflacije. Ovaj se štrajk, ponavljaju, ne odnosi samo na privremeno povećanje plaće, već je glavno pitanje tko će na svojim leđima iznijeti krizu.
Osim što radnički zahtjevi i spremnost na daljnje akcije nadilaze standardne okvire sindikalno-birokratskog pregovaranja i "socijalnog partnerstva", ovaj je štrajk značajan i kao dio većeg niza radničkih akcija u europskom sektoru logistike i transporta. Od željeznica do zračnih luka, u mnogim zemljama trenutno jača sindikalna borba kakvu nismo vidjeli desetljećima, a koja je svakako potaknuta efektima rata u Ukrajini, inflacije i energetske krize. Njemačka, kao i druge zemlje, troškove krize želi prebaciti na radnike i siromašne. Radnici, međutim, pokazuju kako na to nemaju namjeru pristati. Među lučkim je radnicima u Njemačkoj stopa sindikalne pokrivenosti visoka, oko 70 posto, a to nastavak njihovih akcija trenutno čini dosta izglednim. Tim štrajkovima šalje se i jasan signal drugim sektorima.
Najesen u Njemačkoj počinju kolektivni pregovori za metalske radnike i elektrotehničare. Vlada je već pozvala na "suzdržanost", i "miran dijalog" kompanija i sindikata. Iz IG Metalla, najvećeg njemačkog i europskog industrijskog sindikata, najavili su već da neće odustati od zahtjeva za povećanjem plaća od osam posto. A to znači da bi nakon vrućeg ljeta štrajkova mogla uslijediti jesen u kojoj doslovno – gori sve.
