Egiptu treba voda, a u nedostatku slatkovodnih izvora sve se više okreće mogućnosti desalinizacije golemih količina morske vode. Kako bi to postigao, Egipat intenzivno pregovara s ruskom Rosnano grupom, specijaliziranom za izgradnju postrojenja za desalinizaciju vode. Matematika je jednostavna: stomilijunskom stanovništvu Egipta godišnje je potrebno najmanje 80 milijardi kubika vode, kako za potrebe stanovništva, tako i za potrebe poljoprivrede i industrije. Projicirano povećanje broja stanovnika kazuje da će za samo nekoliko godina te potrebe porasti za još pet milijardi kubika vode godišnje. A vode baš i nema, a ona koje ima svodi se na jednu jedinu riječ – Nil. Ta rijeka sadrži čak 97 posto slatkovodnih rezervi Egipta. Vodni resursi Nila su golemi, ali nisu neograničeni, a za njihovo korištenje nije zainteresiran samo Egipat.
Aktualni regionalni problem u raspodjeli vode Nila stvorila je Etiopija koja je prije deset godina na Plavom Nilu počela graditi golemu branu, nazvanu "Brana velikog etiopskog preporoda". Kada bude zgotovljena, ta bi brana trebala uvelike riješiti elektroenergetske probleme Etiopije. Po potencijalu (6,45 gigavata instaliranog kapaciteta) to će biti najveća brana u Africi i jedna od najvećih na svijetu. No brana bi trebala donijeti blagodati Etiopiji, ali probleme državama nizvodno od nje – Sudanu i Egiptu. Golema hidroakumulacija čije je punjenje počelo prošle godine ima kapacitet 1,5 puta veći od godišnjeg kapaciteta Plavog Nila u tom dijelu vodotoka. Punjenje akumulacije trebalo bi trajati od četiri do sedam godina, a sredinom 2021. trebala bi početi druga faza punjenja. Ne radi se samo o pitkoj vodi i tome da bi njeni tokovi mogli biti presječeni. Riječ je i o vodi nužnoj za navodnjavanje, a svaki brucoš povijesti zna da je Nil život Egipta. Jedna od najvažnijih funkcija faraona bila je održavanje kanala za navodnjavanje, jer Nil ne nosi samo goleme količine vode, nego isto tako i goleme količine plodnog mulja nužnog za poljoprivrednu proizvodnju.
Sve to izazvalo je ozbiljne političke rasprave, ekonomske planove i geopolitička trvenja. Sredinom veljače glavne gradove Etiopije i Sudana, Adis Abebu i Kartum, posjetio je Ahmed al Katan, državni ministar Saudijske Arabije za afričke poslove. Saudijska politička matematika je jednostavna – postići dogovor između Egipta, Sudana i Etiopije i tako politički profitirati. Valja imati na umu da su i Sudan i Egipat dominantno muslimanske države, Egipat dapače i najmnogoljudnija arapska država na svijetu, a svaki vanjskopolitički plus za Saudijsku Arabiju, državu čiji vanjskopolitički prestiž inače nije naročit (a dodatno je uzdrman brutalnom likvidacijom proturežimskog novinara Džamala Kašogija), više je nego dobrodošao. Saudijska Arabija time se nastoji pozicionirati kao vodeća i najstabilnija arapska država, sposobna rješavati tuđe probleme. Razloga za optimizam nema mnogo. U pregovore se planira uključiti, bude li to ikako moguće, i Sjedinjene Američke Države, Europsku uniju, Ujedinjene nacije i Afričku uniju. Dovoljno pregovarača da čovjek po pitanju ishoda pregovora bude skeptičan.
Računica Rusije također je jednostavna. Izgradnja golemih pogona za desalinizaciju vode, o čemu se također intenzivno razgovaralo, vrijedna je milijarde dolara, a uključivala bi i transfer tehnologije, pa bi u budućnosti i Egipat znao kako proizvesti takva postrojenja. Uključivanje ruskog Rosnana tek je kamen – ipak ne i kamenčić – u širem geopolitičkom pozicioniranju Rusije i njenom snaženju u regiji, a posebno Egiptu, na užas Sjedinjenih Država. Od predsjednika Anvara el Sadata krajem sedamdesetih godina pa sve do Arapskog proljeća i pada Hosnija Mubaraka 2011. Egipat je bio bliski američki saveznik. Od tada traje približavanje Egipta Rusiji koja je tamošnjem režimu Abdela Fataha al-Sisija voljna pomoći a da mu ne postavlja neugodna pitanja, osim onih vezanih uz plaćanje ugovorenih poslova. Egipat je od Rusije naručio 24 nadzvučna borbena zrakoplova Suhoj 35. Posao je vrijedan dvije milijarde dolara, prvih pet aviona isporučeno je lani u kolovozu, a SAD uporno prijeti Egiptu uvođenjem sankcija zbog nabavke visokosofticirane vojne opreme od nepoželjne države. Ta nabavka je sitnica u usporedbi s izgradnjom prve egipatske nuklearne elektrane u El Dabi. Rusija je Egiptu odobrila kredit od 25 milijardi dolara za izgradnju nuklearke na temelju ruske tehnologije, ponovno uz transfer tehnologije. Pripreme su poodmakle i sredinom godine bio bi položen kamen temeljac, da nije pandemije koronavirusa koja sve usporava.
