Lito ide mala, trebat će nove kupaće! A tko će ih, gdje i u kakvim uvjetima šiti? Što se lokacije tiče, čini se da će odgovor sve rjeđe biti Varaždin, grad inače poznat kao kolijevka domaće tekstilne industrije. Naime, krajem maja varaždinska tvrtka Comprom Plus najavila je da će oko 200 njihovih radnica, uglavnom šivačica, do jeseni biti proglašeno tehnološkim viškom. Comprom Plus inače se bavi proizvodnjom kupaćih kostima za grupacije Calzedonia, Intimissimi i Tezenis.

Varaždinski mediji izvještavaju da su radnice potresene jer ostaju bez sredstava za život i pitaju se kako je moguće da velika tvrtka, za koju se činilo da dobro posluje, najavljuje masovna otpuštanja. Iz uprave su im objasnili da firma ide u reorganizaciju koja bi trebala završiti do kraja ljeta. Reorganizacija u prijevodu znači da onima kojima u tom periodu ističe ugovor o radu on jednostavno neće biti produžen.

Direktorica Comprom Plusa, Jasna Prapotnik, medijima je kazala da se zbog pandemije i svakodnevnih izazova opskrbnog lanca i logistike "pokazalo neophodnim izmijeniti poslovnu strategiju i preraspodijeliti uvjete proizvodnje firme s ciljem osiguranja opstanka društva i njegove konkurentnosti". Poslovanje od septembra nadalje planiraju nastaviti uz smanjen broj radnica i radnika, a Prapotnik je najavila i da će se svima koji budu proglašeni kolektivnim viškom ponuditi mogućnost zaposlenja unutar povezanih društava iz grupacije, a koja se nalaze na istom geografskom području. Međutim, radnice su skeptične oko uvjeta rada u tim tvrtkama, kao i oko radnih ugovora koje bi u njima mogle dobiti.

Iveković iz Novog sindikata govori nam da je pripremljen prigovor koji su radnice Orljave podržale, a kojim će se od Olympa tražiti da prizna odgovornost za stečaj tvornice. Od njemačke tvrtke zahtijevat će da isplati simboličnu naknadu, tisuću eura po radnici

- Problema u tekstilnoj proizvodnji je puno. Na varaždinskom području tim se problemima teško baviti zato što su radnice ondje jako slabo sindikalno organizirane, stalno podliježu pritiscima poslodavaca. Talijanski poslodavci u tom kraju veliki su protivnici sindikalnog organiziranja. Nešto bi se ipak moglo napraviti, imamo sindikalne mehanizme za pritiskanje tih brendova u matičnim državama. Ne kažem da bi sindikat sve riješio, ali jedine promjene nabolje obično se dese isključivo zbog sindikalnog djelovanja - komentira za Novosti Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata.

Ivekoviću su dobro poznate muke tekstilnih radnica, kao i sindikalnog organiziranja u tom sektoru. Među ostalim, Novi sindikat skoro 20 godina zastupa radnice požeške Orljave. Kroz taj je rad nastao i prvi kolektivni ugovor u tvornici, a sindikalnim su metodama djelovanja radnice nakon stečaja uspjele izboriti i otpremnine koje su im prema kolektivnom ugovoru pripadale. Podsjetimo, nakon godinu i pol kontinuiranih akcija i naganjanja države da preuzme odgovornost za radnice tvornice koja je bila u njenom vlasništvu, Vlada je na sjednici u martu donijela odluku o isplati otpremnina i drugih zaostalih potraživanja za 237 radnice.

Novosti su više puta bile s radnicama Orljave u Požegi, a u razgovoru su uvijek isticale da bez sindikalnog organiziranja ne bi uspjele postići ništa, iako se radi o sporom i iscrpljujućem procesu. "Neke od nas su bile u radničkim vijećima, sindikalne povjerenice i tako dalje. Mi još uvijek osjećamo tu dužnost, odgovornost da guramo, da budemo aktivne", kazala nam je u martu radnica Mandica Bek.

Ne čudi stoga da radnice Orljave ni nakon izborenih otpremnina ne staju na loptu. I u maju su se okupile ispred bivše tvornice u Požegi, da javnosti obznane koji su im daljnji planovi. A javnost to slabo zanima, naročito požeške medije. Na okupljanju radnica nije se pojavio nijedan lokalni medij osim Plus Portala. Lokalna vlast je uz medije, kao jednu od svojih poluga, godinama pokušavala sabotirati akcije radnica, a ta se praksa evidentno nastavlja i u novoj etapi njihove borbe.

Iako su bitku s državom dobile, radnicama Orljave ostaje još naganjati dugovanja njemačke tvrtke Olymp, koja je s Orljavom surađivala više od 50 godina. Olymp je na početku pandemije bez razmatranja o posljedicama po radnice otkazao narudžbe od Orljave i tako zadao posljednji udarac posrnuloj tvornici. Ugovorom o ekskluzivnosti između Orljave i njemačkog brenda, Olymp je tvornici branio da sklapa ugovore s drugim kupcima, istovremeno plaćajući robu toliko da je tvornica jedva uspijevala isplaćivati minimalac radnicama.

Iako su bitku s državom dobile, radnicama Orljave ostaje još potraživati dugovanja njemačkog Olympa (Foto: Ivica Galović/PIXSELL)

Iveković nam govori da je pripremljen prigovor koji su radnice podržale, a kojim će se od Olympa tražiti da prizna odgovornost za stečaj tvornice. Od njemačke tvrtke zahtijevat će da isplati simboličnu naknadu, tisuću eura po radnici.

- Trenutno je u pripremi i sastanak koji je predložila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Inicijativa koje je Olymp član. Da se još jedanput sve sagleda, da im damo šansu prije nego podnesemo prigovor. Taj će se sastanak desiti prije ljeta. Nama je najbitnije da Olymp isplati barem simboličnu naknadu. To nije novac koji će radnicama riješiti životne probleme, no želimo da se prizna odgovornost i izbjegne da se takve situacije u budućnosti događaju - kaže Iveković.

Uz potporu Novog sindikata svoja potraživanja nastavljaju tražiti i radnice šibenske Revije. U martu su ispred likvidirane konfekcijske tvornice u Šibeniku zatražile od Vlade da im isplati potraživanja od 1,29 milijuna kuna jer je država i odgovorna za propast tvornice. Premijeru Andreju Plenkoviću poručile su da žele dogovor i da još neće tužiti državu. Ako do dogovora ne dođe, spremne su primijeniti ostale metode pritiska, od prosvjeda i kampiranja pred Vladom do obraćanja europskim institucijama.

U dvadeset godina, koliko je trajao stečaj Revije, najduži u Hrvatskoj, radnice nisu odustale od borbe za ono što im odavno radnički pripada. Revija je, prisjetimo se, 2020. godine finalno ugašena uz odluku da se, među ostalim, stečajnom upravitelju isplati 630 tisuća kuna bruto, dok se ni kune u kasi nije našlo za 326 radnica. Budući da je država zbog potraživanja od 65 milijuna kuna preuzela svu Revijinu imovinu, pogon i upravnu zgradu u Bilicama, odnosno sve nekretnine i pokretnine, svoje su zahtjeve radnice sada usmjerile prema Banskim dvorima.

Izmjenama GUP-a zemljišta na kojima su ruševine sinjske tvornice Dalmatinka prenamjenjuju se iz stambenog u višenamjenski prostor za trgovačku, sportsko-rekreativnu, ugostiteljsku, kulturno-zabavnu, poslovnu, proizvodnu, uslužnu i skladišnu namjenu

- Što se Revije tiče obećaje nam se stalno sastanak s Vladom. Još kratko vrijeme ćemo čekati, a ako od tog čekanja ne bude ništa, organizirat ćemo se i prosvjedovati, ovoga puta u Zagrebu - govori Iveković.

Novi sindikat ovih je mjeseci organizirao i akciju podrške Inicijativi o donošenju europske direktive o pravu na dostojanstvenu plaću za tekstilne radnice. Ta je europska građanska inicijativa usmjerena prema modnim kompanijama koje nemaju tvornice u svojem vlasništvu, nego proizvodnju outsourcaju u zemlje s jeftinom radnom snagom, a radnice u vlastitom proizvodnom lancu isplaćuju preko posrednika, dobavljačkih tvrtki. Cijene koje brendovi isplaćuju dobavljačkim tvrtkama obično jedva pokrivaju proizvodnju robe, a plaća koja u konačnici bude isporučena radnicama daleko je od "dostojanstvene".

Inicijativa želi poboljšati europsku Direktivu o korporativnoj odgovornosti, uvođenjem mehanizama kojima bi se modne kompanije i trgovce na malo obavezalo da uspostave, implementiraju, nadziru i javno objave plan za smanjivanje jaza između stvarnih plaća i procijenjene dostojanstvene plaće. Prijedlog zakona obuhvaća specifične mjere po pitanju cijena, troškova i općenito praksi proizvodnje koje modne kompanije slijede. Također, od kompanija se zahtijeva da u svojim proizvodnim lancima identificiraju rizične skupine koje posebno pogađaju niske plaće, poput žena i migrantskih radnika. Direktiva bi bila obvezujuća za sve tvrtke koje djeluju na području Europske unije, bez obzira na to je li im sjedište u EU-u ili drugdje.

Dok se na razini EU-a čekaju mali pravni pomaci nabolje, sve je manje nade da će nešto od tekstilnih mrvica sa stola dopasti bivše radnice Dalmatinke iz Sinja. Sinjsko Gradsko vijeće krajem maja je izglasalo izmjene Generalnog urbanističkog plana (GUP), kao i Prostornog plana Sinja. Izglasavanju je prethodila trosatna rasprava tijekom koje je, među ostalim, pozivano na obeštećenje radnica propale tvornice konca čije se zemljište prenamjenjuje.

Dalmatinka je u prošlom stoljeću bila gospodarski div cetinskog kraja, zapošljavala je 2.650 ljudi, a kada je 2001. bačena u stečaj s 860 zaposlenih, novi vlasnici, talijanska braća Ladini, preimenovali su je u Dalmatinka nova. Proizvodnja i broj radnica s godinama su se smanjivali, a 2009. došlo je do konačnog stečaja. Poslovni je kompleks iz osmog pokušaja prodaje pred Trgovačkim sudom u Splitu 2018. godine kupila zadarska tvrtka Business park za 24,5 milijuna. Osnivači Business parka su Anthony Ninčević i Denis Katić, hrvatski državljani i poduzetnici u Australiji.

Krajem aprila u centru Šibenika počeli su radovi na zemljištu nekadašnje šibenske Revije (Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL)

Izmjenama GUP-a zemljišta na kojima su ruševine tvornice prenamjenjuju se iz stambenog u višenamjenski prostor za trgovačku, sportsko-rekreativnu, ugostiteljsku, kulturno-zabavnu, poslovnu, proizvodnu, uslužnu i skladišnu namjenu. Jedini predstavnik SDP-a u vijeću Sinja Nikola Vučković poručio je da bi se prvo trebalo krenuti u namirivanje dugova radnicama, a onda u izmjene prostornih dokumenata, dok su izrađivači izmjena i dopuna GUP-a Srđan Šegvić i Goran Milun ponavljali kako izrađeni dokument nema poveznica s takvim potraživanjima. Za prijedlog odluke o donošenju Izmjena i dopuna Prostornog plana grada Sinja glasalo je devet vijećnika Mosta, Vučković i nezavisna vijećnica Mirjana Babić, dok je za izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana Grada Vučković ostao suzdržan, a potrebnu većinu tvorili su mostovci i Babić. Vijećnici HDZ-a prije glasanja napustili su sjednicu. S tako amenovanim izmjenama GUP-a teško je vjerovati da će dugovi radnicama Dalmatinke ikada doći na red za isplatu.

Prisjetimo se, tekstilnog poučka radi, 2016. kada je Trgovački sud u Zagrebu donio je rješenje o prodaji dviju zgrada Kamenskog u Reljkovićevoj ulici. Prvotna procjena vrijednosti kompleksa tvornice Kamensko bila je oko 124 milijuna kuna s obzirom na to da se radi o velikoj površini u centru Zagreba. U prvoj dražbi cijena je određena na 74 milijuna kuna. Danica Radošević, bivša radnica tvornice, komentirala je tada medijima da ona i njezine kolegice nisu bile ni obaviještene o dražbi. Dodala je da se nada, ali i sumnja da će radnice imati išta od prodaje šest tisuća kvadrata bivše tvornice. Zemljište je bilo previše, znate već dobro taj pridjev, atraktivno. Na kraju je Kamensko na 14. dražbi prodano za 24 milijuna kuna, a taj iznos je proglašen nedovoljnim da na red dođu podmirenja radničkih potraživanja.

Podsjetimo za kraj i da je do početka 1990-ih u našoj tekstilnoj industriji radilo 83 tisuće ljudi, mahom žena, radnica. Procjenjuje se da ih je danas preostalo petnaestak tisuća. Ista je procjena, primjerice, i kad je u pitanju broj platformskih radnika i radnica koji u Hrvatskoj rade za najveće dostavljačke tvrtke. Tekstilna industrija bila je prvi proizvodni sektor u koji su žene u Jugoslaviji ušle na velika vrata. Tvornice su uništavane i gašene, ali nisu šutke padale, kao što šutke ne pada ni danas ono malo što je od njih ostalo.

Odjeci borbe teško se probijaju u šire krugove, još se teže borba širi i jača, i sve skupa podsjeća na udarničku noćnu smjenu bez kraja. Jednu takvu smjenu u Dalmatinki opisuje Bosiljka Škrbić u Vjesniku Cetinske krajine od 15. marta 1982. godine: "U jednoličnom taktu tvorničke hale, kao da sve one lijepo uređene žene, postadoše neprimjetne. Pamuk je već našao mjesta na do maloprije čistim pramenovima kose koji vire ispod plave kape. Gledajući kao u strune, lijepe niti pamuka, hvataju ga nježno rukama, žene-radnice izgledaju kao uporne sviračice ogromne harfe. Samo zvuk koji ta 'harfa' proizvodi podliježe jednoj monotoniji, jednoličnosti koja ponekad dosadi. Zvuk koji požuruje. Ne da joj da dahne, ni da uzdahne."