Vlada je u državnom proračunu za 2017. godinu predvidjela samo sredstva za plaće zaposlenika Imunološkog zavoda. Riječ je o privremenom rješenju, kako je medije izvijestio ministar zdravstva Milan Kujundžić.

- Pogrešna je percepcija da ministar zdravstva mora ‘riješiti Zavod i njegove radnike’. Posao ministra je riješiti samodostatnost Hrvatske po pitanju proizvodnje krvnih pripravaka nužnih za sigurno obavljanje zahtjevnih medicinskih postupaka. Prije nezakonitog ukidanja proizvodnih dozvola Imunološkom zavodu 2013. godine od strane Agencije za lijekove i medicinske proizvode, zdravstveni proračun trošio je na njih oko 70 miliona kuna, a sada troši dvostruko više - kaže Srećko Sladoljev, predstojnik Odjela za razvoj i istraživanje Imunološkog zavoda i suosnivač građanske inicijative ‘Visia Croatica’.

S mišljenjem povjerenstva sastavljenog od ‘deset najboljih hrvatskih poznavatelja tehnologije proizvodnje derivata plazme, koji nisu opterećeni pripadnošću pojedinim grupacijama ili strankama’, da Imunološki zavod ‘mora tražiti nova financijska i tehnička rješenja, jer je neodrživ na sadašnjoj lokaciji s postojećom tehnologijom’ javnost je također upoznao ministar zdravstva. No ostalo je nepoznato koji su to stručnjaci.

- Problem nije u tehnologiji nego uvjetima u kojima se proizvodnja odvija, a njih je nemoguće popraviti, jer je riječ o podrumu zgrade sagrađene 1930-ih godina. Tehnologija prerade plazme alkoholnom frakcionacijom, kako ju je postavio Edwin Cohn prije 70 godina, nije se suštinski promijenila nego se tehnički usavršila. U Hrvatskoj nema deset ljudi koji poznaju tu tehnologiju, uključujući tehničko osoblje. Utemeljitelj frakcionacije plazme na Imunološkom zavodu, dr. Berislav Pende, ponudio mi je 1990. godine da vodim frakcionaciju. No, odbio sam vjerujući da ću uspjeti s hibridomskom tehnologijom, koju sam uspješno uveo na Imunološki nekoliko godina ranije. A onda nam se desio zloduh pretvorbe i privatizacije s bulumentom politički postavljanih štetočina na čelna mjesta u vodstva i nadzor Imunološkog zavoda - prisjeća se Sladoljev.

Po njegovim riječima, priča oko Imunološkog zavoda ima prilično jasan kurs.

- U zadnja tri privatizacijska ciklusa Imunološki je doslovno namještan kako bi ga preuzeo prvo najmoćniji odvjetnik u Hrvatskoj, zatim jedan bivši potpredsjednik Vlade i poduzetnik, a na kraju jedan također moćan poduzetnički igrač. Bespuća kojima kroči Imunološki su pokazatelj kuda ide naše zdravstvo. ‘Plave kuverte’ samo su mazanje očiju narodu. Najveća korupcija u našem zdravstvenom sustavu je krađa samog sustava. No privatno i profitabilno zdravstvo u koje bezglavo srljamo je bjelodano potrošen model - smatra Sladoljev.

Ideja preseljenja Zavoda aktualna je više od 20 godina, pa je ovih dana kao jedinu moguću soluciju ponavlja i Kujundžić. No još tokom rata Imunološki je raspolagao tolikom novčanom aktivom, prisjeća se Sladoljev, da je mogao vlastitim novcem izgraditi tvornicu, gotovo bez kredita.

- Nemoguće je pobrojati štetne radnje politički postavljanih uprava i ogluhe na štete onih koji su ih postavljali. Promijenilo se deset uprava i još više nadzornih odbora. Imam sedam upozorenja pred otkaz zbog prijavljivanja koruptivnih radnji. U mojoj je arhivi najmanje stotinu urudžbiranih podnesaka najvišim institucijama vlasti, koje su ostale bez odgovora. Gotovo svaka uprava je imala ideju o novom Zavodu i svaka bi započinjala ispočetka, a iza njih su ostajali samo novi logotip tvrtke, sve praznija blagajna i novi ključ u bravi neke od proizvodnji - opisuje Sladoljev.

Plan o tome što dalje uputio je nedavno ministru zdravstva, a iza njega stoji zajedno s jednim stručnjakom iz medicinske branše. Na pitanje o kakvom je planu riječ, Sladoljev nam je otkrio jedino da je ‘za njegovu realizaciju potrebna samo politička volja, bez ikakvog novca iz proračuna’.