Gospodarsko-socijalno vijeće na svojoj posljednjoj sesiji početkom ovog tjedna pozabavilo se pitanjima reforme zdravstva po receptu sektorskog ministra Vilija Beroša. Dabome, s uštedom na rashodu u prvom planu. Ministar je uz bok tome motivu ipak, makar formalno, postavio cilj ujednačavanja kvalitete usluga u svim bolnicama, do čega bi se navodno trebalo doći temeljitom centralizacijom sustava. Pored centralnog upravljanja, u planu je naglašena integracija javne nabave opreme, lijekova i potrošnog materijala u svim zdravstvenim ustanovama.
Reformska vizija utoliko zvuči dosta plemenito, ali ne treba smetnuti s uma da centralistički procesi znače distancu od onih demokratizacijskih. U slučaju bolnica i domova zdravlja, pri čemu je potonjima namijenjena daljnja privatizacija, upravno integriranje predstavlja i manje razvojne mogućnosti. Županije su, naime, u pravilu bolje upućene u specifične potrebe lokalnih bolnica negoli država. Bolnički sustavi nisu javne željeznice ili vojska s kojima baš i nema smisla raspolagati lokalno. Sindikalni predstavnici u GSV-u reagirali su prilično negativno na takav horizont ministra zdravstva, a za primjer očekivanog neuspjeha reforme istaknuli su domove zdravlja. Jer nema nikakve uvjerljive projekcije po kojoj bi centralni nadzor tih ustanova garantirao održivost primjerene razine zdravstvene zaštite.
Tako se ne zna precizno hoće li i kako one biti održive, ni tko će točno tamo raditi. U pozadini takve neizvjesnosti stoji već i dosadašnja mjera njihove privatiziranosti, kamoli buduća još viša, s obzirom na to da se tržište ravna principima bitno drukčijim od javno-interesnih.
Predstavnici poslodavaca u istom tijelu socijalnog partnerstva nisu se osvrtali na bauk privatizacije. Oni su stavili akcent na veliki broj neopravdanih bolovanja i zatražili da se stane na kraj toj pošasti, dok bismo mi radije podcrtali jednu drugu činjenicu u istom kontekstu. Kao što se moglo čuti proteklih dana, zbila se zanimljiva intervencija u nacrt budućega dopunjenog Zakona o zdravstvenoj zaštiti: izbrisan je ranije uneseni članak o zabrani rada liječnika iz javnih ustanova u privatnima.
Nepoznat netko, dakle, jednostavno je uklonio taj detalj iz skice. A posrijedi je bila izmjena kojom bi se konačno efikasno stalo na rep kroničnom parazitiranju zdravstveno-poduzetničkog kapitala na javnom sektoru. Na takav ćemo iskorak očito pričekati još neko vrijeme, a u međuvremenu ćemo sve nagomilane probleme zdravstva i dalje tretirati kozmetičkim mjerama.
