Krojači Balkana već punih trideset godina javno i tajno crtaju državne granice i nameću svoje modele državnog i društvenog uređenja na balkanskim prostorima. Zatišje u krojenju i prekrajanju Balkana, koje je u proteklih godinu dana nastalo zbog pandemije koronavirusa, povremeno su remetili tek izbori u pojedinim balkanskim zemljama, sve dok se Europska unija nije sjetila da je krajnji čas da obnovi pregovore Beograda i Prištine o normalizaciji njihovih međusobnih odnosa. Najava da bi srpski predsjednik Aleksandar Vučić i novi kosovski premijer Albin Kurti uskoro mogli sjesti za pregovarački stol u Bruxellesu, ali i parlamentarni izbori u Albaniji, trgnuli su balkanske krojače iz zimskog sna i potakli ih da u javnost plasiraju svoja non-paper rješenja kosovskog, ali i ukupnog balkanskog čvora.

Balkanski medijski prostor prvo je preplavio navodni Janšin non-paper o kraju raspada Jugoslavije, a početkom ovoga tjedna, kao odgovor na taj prijedlog čija je suština povlačenje novih etničkih granica na zapadnom Balkanu, danje svijetlo je ugledao navodni njemačko-francuski non-paper koji zagovara status quo kad je riječ o granicama balkanskih država, uključujući i one polupriznate kosovske, a zauzvrat nudi rješenje za uređenje Kosova koje bi Beograd privoljelo da svoju bivšu pokrajinu prizna kao samostalnu državu.

Navodni Janšin non-paper objavljen je u završnici izborne kampanje za parlamentarne izbore u Albaniji, a također navodni njemačko-francuski non-paper osvanuo je u kosovskom dnevniku Koha Ditore odmah nakon što je postalo izvjesno da je pobjednik albanskih izbora Socijalistička partija dosadašnjeg premijera Edija Rame. Rama je jedini balkanski lider koji je potvrdio da je vidio navodni Janšin non-paper i prije nego što je objavljen u medijima te da je prije nekog vremena razgovarao sa slovenskim premijerom, ali više od toga nije htio reći ni komentirati.

I premda su oba non-papera uskovitlala medijsku i političku prašinu na Balkanu, oni su ipak tek podvarijante dvaju suprotstavljenih rješenja koja su se iskristalizirala početkom devedesetih godina, u jeku rata na prostoru bivše Jugoslavije. Prvi je kreirala Badinterova komisija u svojem izvještaju i deklaraciji o raspadu Jugoslavije i uspostavljanju suverenih država u granicama njezinih bivših republika. Drugi je, kao odgovor na rješenje Badinterove komisije, u člancima u specijaliziranim časopisima i intervjuima u globalnim medijima najjasnije definirao Henry Kissinger kao desetljećima najutjecajnija figura američke diplomacije.

Nastupajući kao vuk samotnjak, Kissinger je kritizirao Europsku uniju i SAD zato što Badinterovo rješenje nameću balkanskim državama jer je uvjeren da je trajnu regionalnu stabilnost moguće osigurati jedino uspostavljanjem novih država u njihovim etničkim granicama, maksimalno mogućim. Kako je Kissinger svoje rješenje ponudio dok su divljali ratovi u Hrvatskoj i BiH u kojima se silom i krvlju prekrajalo državne granice, njegov prijedlog je ignoriran i odbačen jer je dolijevao benzin na vatru, a Badinterov je prihvaćen i nametnut svim balkanskim državama. Jedino odstupanje od Badinterova modela dogodilo se tek kad je Kosovo odvojeno od Srbije i priznato kao samostalna država, gotovo onako kako je zagovarao Kissinger.

No kako je Kissingerova formula na Kosovu tek djelomično primijenjena, jer je iz Srbije izdvojeno kao teritorij s albanskom većinom, ali nije pripojeno matičnoj albanskoj državi, već se na njemu od potpisivanja Briselskog sporazuma pokušava ucijepiti Badinterov model stvaranja manjinske srpske autonomije kako bi Kosovo funkcioniralo kao multietnička europska država, krojačima Balkana ostalo je dovoljno prostora da se nabacuju non-paperima kojima se na Balkanu nastavlja "ćeranje" Badinterova i Kissingerova modela.

U izbornoj kampanji za kosovske parlamentarne izbore, krajem prošle i početkom ove godine, ujedinjenje Kosova i Albanije bilo je jedna od jačih izbornih karata koju su manje ili više otvoreno zagovarale sve značajnije stranke kosovskih Albanaca, a odlučnije od drugih i uvjerljivi izborni pobjednik Kurtijevo Samoopredjeljenje. Slična priča se ponovila i na upravo održanim parlamentarnim izborima u Albaniji, na kojima je aktivno sudjelovalo i Kurtijevo Samoopredjeljenje dajući podršku opozicijskom bloku koji je sve učinio kako bi preuzeo vlast od Raminih socijalista. Dok se Edi Rama zalaže da se nacionalno ujedinjenje Albanaca iz Albanije i s Kosova dogodi učlanjivanjem obje države u EU jer tada granice između njih neće biti važne, Kurti na to odgovara: "Ne mogu reći da se nacionalno ujedinjavanje događa u EU-u. Tamo se pridružujemo Dancima, Austrijancima i Špancima. Ovde se mora dogoditi naš savez. Koristio bih izjavu Arbena Džaferija: 'Istorijsko zalaganje Albanaca za ujedinjenje.'" Kurti pritom ne krije da je za uspostavljanje federacije Kosova i Albanije, a kako najavljuje da će nakon izbora u Albaniji sa svojim Samoopredjeljenjem sudjelovati i na izborima u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori, ambicije su mu da granice te federacije proširi i preko sadašnjih albanskih i kosovskih granica.

S druge strane, Rama je također uvjeren da je ujedinjenje Albanaca na Balkanu neizbježno, ali dodaje da je "pitanje kako će se to dogoditi. Hoće li se to dogoditi u kontekstu EU-a kao prirodni proces koji će svi prihvatiti, ili kao reakcija na sljepoću ili lijenost EU-a". Navodni Janšin non-paper nacrtani je primjer što bi se na Balkanu moglo događati "kao reakcija na sljepoću ili lijenost EU-a". Nakon što je postalo izvjesno da je Rama na albanskim parlamentarnim osvojio još jedan premijerski mandat, u prištinskom je Koha Ditoreu osvanuo navodni njemačko-francuski badinterovski prijedlog za rješavanje kosovskog pitanja kontra navodnog Janšinog kissingerovskog prijedloga crtanja etničkih državnih granica na Balkanu. I dok navodni Janšin non-paper albanski lideri s Kosova nisu htjeli komentirati, brzo su stigle reakcije na navodni njemačko-francuski non-paper. Bivši premijer Ramush Haradinaj, na primjer, poručio je Kurtiju da će se suočiti s nemirima i protestima na Kosovu ako prihvati stvaranje srpskog "autonomnog okruga Sjevernog Kosova". Srpski predsjednik Vučić pak poručuje da je 90 posto tog prijedloga prihvatljivo za Srbiju, ali ne i priznavanje Kosova.

Istovremeno s curenjem non-papera u balkanske medije, iz Bruxellesa je stigao poziv Aleksandru Vučiću i Albinu Kurtiju da jedan za drugim dođu u sjedište EU-a na razgovore ugodne o nastavku zamrznutog dijaloga između Beograda i Prištine o normalizaciji njihovih međusobnih odnosa. Pritom iz Bruxellesa uporno ponavljaju da nemaju napisano konačno rješenje koje bi Beograd i Priština na kraju dijaloga prihvatili i potpisali, već se zaklinju da će samo posredovati u njihovom dijalogu u kojem bi sami trebali ugovoriti kompromisno rješenje. Non-paperi za Bruxelles ne postoje i o njima se neće raspravljati u pregovorima koje će Beograd i Priština voditi pod njihovom paskom, tvrde čelnici EU-a.

Vučić je početkom tjedna u sjedište EU-a došao tvrdeći da je Beograd spreman nastaviti dijalog s Prištinom, ali i upozoravajući da je prije nastavka pregovora nužno realizirati sve ono što je već ugovoreno Briselskim sporazumom, a ponajprije uspostavljanje Zajednice srpskih općina. EU se s time načelno slaže, ali je do sada malo toga učinio da se to na Kosovu i dogodi. No čelnici Unije Vučića su dočekali sa širokom lepezom tema u koje su umotali i nastavak dijaloga s Prištinom. U prvi plan gurnuli su pristupne pregovore Srbije o članstvu u EU-u, ali i konkretnu tekuću suradnju u borbi protiv pandemije koronavirusa, unapređenje i razvoj ekonomske i ukupne suradnje Unije i Srbije, garnirano najavom Ursule von der Leyen da je EU spreman odobriti bespovratna sredstva za modernizaciju željezničke pruge od Beograda preko Niša do granice sa Sjevernom Makedonijom. Srbiji se nudi i do 700 milijuna doniranih eura za izgradnju pruge koju je do sada namjeravala modernizirati uz pomoć kineskog kredita iz paketa Novog puta svile kojim Kina namjerava povezati grčke luke u njezinom vlasništvu sa srednjom i zapadnom Europom.

Europska unija je i do sada Srbiju ekonomski čvrsto vezala uz sebe jer srpska ekonomija dvije trećine svoje međunarodne razmjene ostvaruje na njezinom tržištu, europske investicije u srpsku privredu uvjerljivo su najveće od svih koje su se u nju slile, a Unija je i do sada prednjačila u davanju bespovratnih sredstava za ukupni razvoj Srbije pa će najavljeno doniranje 30 do 50 posto sredstava potrebnih za modernizaciju pruge od Beograda do Sjeverne Makedonije zacementirati infrastrukturnu i ukupnu vezanost Srbije uz Europsku uniju. Pritom je jasno da je europsko ulaganje u prugu dodatni stimulans Srbiji da mirno riješi svoje sporove s Kosovom i postigne dogovor s Prištinom koji će biti, kako Rama kaže, "u kontekstu EU-a koji će svi prihvatiti".