Drugu Vladu Andreja Plenkovića i mandat Vilija Beroša na čelu Ministarstva zdravstva možemo ocjenjivati prema četiri poteza koji uzrokuju strukturne poremećaje.
Prvi je formalna de-ekspertizacija upravljanja pandemijom - prenošenjem ovlasti iz Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti s ministra zdravstva na Krizni stožer; drugi je diskriminatorna izmjena Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju zbog koje se nezaposleni ljudi svaka tri mjeseca moraju fizički pojaviti u HZZO-u ili gube osiguranje; treći povijesni skok duga bolnica prema dobavljačima na 14,6 milijardi kuna i tajnovitost njegovog nastanka;, a četvrti predstavljanje napretka onkologije kao strateškog reformskog cilja preko, uglavnom, privatnih inicijativa.
Novosti su već pisale o tome koliki je značaj HDZ-ova vlast dala strateškom dogovoru s tvrtkom Roche po kojemu bi korporacija upravljala postavljanjem i korištenjem onkološke baze podataka i personaliziranim liječenjem tumora, zatim privatnoj bolnici Radiochirurgija koja se prezentira kao u najsuvremeniji onkološki centar i – konačno – prihvaćanjem onkološke bolnice Medikol kao državnog strateškog projekta.
Kada bi itko mario za zdravstvo, sve bi to bili ozbiljni politički skandali kroz koje se provlači i vrlo neugodna priča o problematičnoj provedbi nabave moderne opreme za zračenje onkoloških pacijenata sredstvima EU.
U medicinskim se kuloarima mjesecima može čuti da će ta nabava sigurno postati meta Europskog javnog tužitelja (EPPO), a neke su slične sumnje iznesene u medijima vjerojatno doprinijele tome da Ministarstvo zdravstva (MiZ) toliko odugovlači s realizacijom ovog životno važnog projekta, s obzirom na bojazan za njegovu sudbinu.
Istražujući slabe točke projekta, Novosti su otkrile da je Hrvatska tražila i dobila sredstva za ukupno 26 linearnih akceleratora, a prošli je tjedan bez suvislog obrazloženja počela nabavljati samo 21 aparat, kao i to da je na savjetovanju s ponuđačima prije raspisivanja natječaja u MiZ-u bio i predstavnik Veleposlanstva SAD-a.
Prva stranica zapisnika sa sastanka zainteresiranih tvrtki u Ministarstvu zdravstva oko nabave onkoloških aparata. Za čitanje cijelog zapisnika kliknite ovdje
Prisustvo bilo koga, osim predstavnika gospodarskih subjekata, protivno je Zakonu o javnoj nabavi i Pravilniku o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave, a motivi američke diplomacije da se uključi u interna hrvatska pitanja signaliziraju crveno svjetlo, kao i Beroševu spremnost da ga se na taj način kontrolira.
Opravdani i tragični razlozi
Podsjetimo, pandemija je potaknula pokretanje EU Mehanizma za oporavak i otpornost, na što je Hrvatska spremno reagirala i u srpnju 2021. godine prezentirala Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO), u kojem je značajna stavka oporavak zdravstva, osobito onkologije. Tražili smo i dobili sredstva za građevinske radove za 14 bunkera za smještaj linearnih akceleratora, radioterapijsku opremu (23 linearna akceleratora VMAT, tri linearna akceleratora SBRT, pet HDR brahiterapija, šest CT simulatora, šest radioterapijskih mrežnih i šest fiksacijskih oprema), u vrijednosti od 70,1 milijun eura.
Od ukupno 70,1 milijun eura odobrenih sredstava iz NPOO za opremu, Ministarstvo planira utrošiti 63,8 milijuna, što je 6,3 milijuna manje od odobrenog
Te je godine u hrvatskim bolnicama u funkciji bilo 15 linearnih akceleratora, po čemu spadamo u ispodprosječno opremljene zemlje EU: imamo samo 3,5 uređaja na milijun stanovnika, a EU prosjek je 5,3. Prosječna starost linearnih akceleratora u Hrvatskoj je devet godina, a primjena suvremenih radioterapijskih tehnika na većini linearnih akceleratora u Hrvatskoj nije moguća. Udio bolesnika koji dobiju potrebnu radioterapiju unutar četiri tjedna od postavljanja indikacije u 2020. godini iznosio je skandaloznih 50 posto, pri čemu svi oni svakodnevno prekidaju liječenje zbog neispravnosti opreme.
Tragične brojke podvučene su i stalnim najvišim plasmanom Hrvatske u EU po smrtnosti od svih najčešćih oblika karcinoma, dok brojimo - ponovimo još jednom - 14,6 milijardi kuna samo bolničkih dugova, bez dugova HZZO-a i ostalih stavki.
Uglavnom, da nije bilo pandemije, uspostave EU Mehanizma za oporavak i otpornost i dodijeljenih preko 70 milijuna eura za nabavu skupe opreme za dijagnostiku i liječenje raka, ne znamo bi li ministri zdravstva i dalje mirno spavali, ne radeći ništa da spriječe pasivnu egzekuciju bolesnika koji se liječe na tehnologiji iz prošlog stoljeća.
Deplasirano pitanje
Plenkovićeva Vlada i ministar Beroš očito spavaju mirno iako kasne sa svim fazama realizacije tog projekta - dok su Španjolska, Grčka i Italija već provele natječaje - a ne zabrinjavaju ih ni pitanja jesmo li lagali kad smo od EU tražili 26 aparata ili lažemo sada kada nabavljamo 21 i zašto se u natječaj za nabavu opreme uključila američka diplomacija.
Naime, tek je prošli tjedan raspisan natječaj za nabavu 21 linearnog akceleratora i devet CT simulatora, s ukupnom vrijednošću od 54,5 milijuna eura. Tender za brahiterapiju, dozimetrijska oprema i fiksacijsku opremu, što čini preostali dio stavke C5.1. R2-I1 Nabava opreme za prevenciju, dijagnostiku i liječenje osoba oboljelih od raka iz NPOO-a, još nije raspisan. MIZ je prema prethodnom savjetovanju za ovaj dio namijenio 9,3 milijuna eura.
To znači da od ukupnih 70,1 milijun eura odobrenih sredstava iz NPOO za opremu, MIZ planira utrošiti 63,8 milijuna, što je 6,3 milijuna manje od odobrenog. Postavlja se pitanje zašto i kako je to uopće moguće.
Pokušavajući razjasniti manjak tražene opreme i upliv veleposlanstva SAD-a u postupak javne nabave, obratili smo se MiZ-u i veleposlanstvu, među ostalim, pitajući kako je moguće da diplomatski predstavnik dolazi na savjetovanje o javnoj nabavi u RH.
Od veleposlanstva smo dobili montipajtonovski odgovor, prema kojemu su se u postupak javne nabave uključili kao prevoditelji.
"Član Službe za vanjsku trgovinu SAD-a prisustvovao je ovom sastanku kako bi pružio usluge prevođenja za dvije prisutne američke tvrtke. Za sve dodatne informacije upućujemo vas na Ministarstvo zdravstva", stoji u odgovoru.
Motivi američke diplomacije da se uključi u interna hrvatska pitanja ne signaliziraju samo crveno svjetlo, nego i Beroševu spremnost da ga se na taj način kontrolira
U MiZ-u pak tvrde da je sastanak održan na hrvatskom jeziku i da "nitko nije tražio odstupanje".
"Poziv na sastanak koji je održan tijekom trajanja prethodnog savjetovanja za nabavu opreme za prevenciju, dijagnostiku i liječenje osoba oboljelih od raka, linearne akceleratore i CT simulatore bio je javno objavljen, a sastanak otvoren za sve zainteresirane, stoga nije protivno zakonu da na takvih sastancima sudjeluju i predstavnici veleposlanstva. Radni jezik sastanka bio je hrvatski jezik obzirom da je Zakonom o javnoj nabavi predviđeno korištenje hrvatskog jezika i latiničnog pisma u postupcima javne nabave, a nitko od najavljenih sudionika sastanka nije prethodno zatražio odstupanje od navedenog", stoji u odgovoru Ministarstva.
Da veleposlanstvo SAD-a nije pozvano na savjetovanje vidi se iz dokumenta koji nosi naziv Poziv zainteresiranim gospodarskim subjektima kojim se, prema spomenutom zakonu i pravilniku, na savjetovanje pozivaju samo gospodarski subjekti koji će se natjecati s ponudama.
U Hrvatskoj američku tvrtku General Electrics, koja proizvodi akceleratore desetljećima zastupaju hrvatske tvrtke Medicom i Medicem, s hrvatskim državljanima koji govore hrvatski jezik. Drugu američku tvrtku Varian od 1991. godine zastupa hrvatska Tvrtka AnAs.
Zašto Siemens i Philips nisu tražili da pored njih na savjetovanju budu veleposlanstva njihovih zemalja? Jedini mogući odgovor nalazimo u davnoj prošlosti, kada je veleposlanstvo SAD-a 2006. godine dopisom Vladi reagiralo na medijske napise o namještanju javne nabave za kupnju CT uređaja japanskoj tvrtki Shimadzu, s čijim je zastupništvom bio povezan tadašnji HDZ-ov ministar zdravstva Andrija Hebrang. Tvrtka Medicom, koja zastupa General Electrics, jedina se javno očitovala o namještanju natječaja, a u dopisu američkog veleposlanstva Vladi RH pisalo je da to nije prvi put da se američka diplomacija petlja u hrvatsku javnu nabavu zbog mogućih pogodovanja.
Očito nije ni posljednji, a povod dodatno razjašnjavaju medijski napisi iz travnja ove godine, kada je ponovo Medicom s Medicemom, u dopisu MiZ-u upozorio da se i ovaj natječaj namješta jednom proizvođaču radiološke opreme. Spekuliralo se da se ovaj put radi o Siemensu.
Bolnice "zanovile" dio opreme?
Na pitanja o razlozima smanjenja broja linearnih akceleratora u odnosu na ono što je Hrvatska tražila i dobila od EU NPOO-om, MiZ opet falsificira činjenice.
"S obzirom da je indikator NPOO-a u području nabave radioterapijske opreme - šest opremljenih bolnica, te da je Povjerenstvo odredilo broj linearnih akceleratora na temelju analize aktualnih potreba zdravstvenih ustanova, Ministarstvo zdravstva ispunjava navedene kriterije NPOO-a. Izmjena opisa mjere je nastala iz razloga što je u međuvremenu, od usvajanja Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, određeni broj ustanova već proveo zanavljanje dijela radioterapijske opreme. Postojeće potrebe zdravstvenih ustanova definirane su u sklopu zahtjeva Povjerenstva u kojem su zatraženi trenutni raspoloživi kapaciteti opreme, osoblja i prostora kao i plan nabave radioterapijske opreme za sljedeće desetogodišnje razdoblje, a sukladno Nacionalnom planu za rak usvojenom u Hrvatskom saboru. Procjena potreba za nabavom linearnih akceleratora izvršena je i uz primjenu preporuke od jednog linearnog akceleratora na 180.000 stanovnika", stoji u odgovoru MiZ-a.
Osim što ovime ne odgovaraju na pitanje zašto nabavljamo pet aparata manje, netočna je informacija da je od 2021. godine određeni broj ustanova već obnovio radioterapijsku opremu.
Razliku u broju tražene opreme, manipulaciji podacima i izigravanju zakona nije moguće objasniti bez konstatacije da se HDZ-ova administracija zaigrala s nečim što spašava ljudske živote, kao da kupuje farbu za tunele
Uvidom u elektronički oglasnik javne nabave vidi se da je KBC Zagreb raspisao natječaj za nabavu linearnog akceleratora u svibnju 2021. godine, prije konačne verzije NPOO-a u srpnju iste godine, a da su prije toga akcelerator nabavili KBC Osijek, davne 2017. godine, kao i Klinika za dječje bolesti u Klaićevoj, koja je aparat nabavila godinu kasnije.
Ovakvu razliku u broju tražene opreme, manipulacija podacima i izigravanje zakona nije moguće objasniti bez konstatacije da se HDZ-ova administracija zaigrala s nečim što spašava ljudske živote, kao da kupuje farbu za tunele.
To je još očitije kad vidimo da u povjerenstvu za nabavu ovako sofisticirane opreme sjedi devet činovnika MiZ-a, a pored njih samo dva onkologa, dva medicinska fizičara i jedan inženjer radiologije i da je kriterij za odabir neobično plitak: cijena nosi 70 posto bodova, produljena garancija 20 posto, a tehničke karakteristike aparata tek 10 posto.
Prva stranica odluke o imenovanju članova Straučnog povjerenstva. Za čitanje cijele odluke kliknite ovdje
Rok za realizaciju i potrošnju EU sredstava je konac 2025. godine, a po svim raspoloživim informacijama nije počela ni gradnja bunkera za uređaje.
Američko veleposlanstvo, ma koliko intruzivno bilo, ne može riješiti to što hrvatsku administraciju nije briga za kvalitetu liječenja teško bolesnih ljudi, ni za pitanja koja postavljaju mediji, a ni za političke konzekvence kašnjenja i mana u provedbi projekta.
