Ministarstvo zdravstva (MiZ) donijelo je 31. listopada odluku o odabiru ponude za nabavu opreme za prevenciju, dijagnostiku i liječenje onkoloških bolesnika za četiri klinička bolnička centra, jednu kliničku i jednu opću bolnicu. Natječajna dokumentacija ne objašnjava zašto je MiZ, između dva ponuđača, za KBC Zagreb i KBC Rijeka prihvatio ukupno 2.664.957,5 eura skuplju ponudu tvrtke Siemens.
Vlada će rezultate ovog iznimno važnog javnog nadmetanja dijelom potvrditi na sjednici 28. prosinca, kada se političke vijesti utapaju u blagdanskom raspoloženju. Pritom će se, kako doznajemo, odlučivati samo o nabavi uređaja za zračenje, jer je dio odluke MiZ koji se odnosi na nabavu CT simulatora nakon Siemensove žalbe poništila Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM).
Time će Hrvatska s ogromnim kašnjenjem napraviti tek prvi korak do realizacije najvećeg projekta za zdravstvo iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost (NPOO) iz 2021. godine i Nacionalne strategije za borbu protiv raka iz iste godine. U istom tom NPOO-u stoji da nabava radiološke opreme počinje 1. siječnja 2021. godine.
Dok su dok su Španjolska, Grčka i Italija odavno provele natječaje, kod nas još nisu dovršeni oni za HDR brahiterapiju, dok natječaji za gradnju bunkera za uređaje za zračenje još nisu ni raspisani, pa MiZ-u slijedi neugodno pitanje kako će se, kada i gdje instalirati ukupno 21 uređaj upravo odabran na natječaju.
Kako MiZ pravda prihvaćanje ekstremno skuplje ponude za dva značajna klinička bolnička centra, iako je kriterij za odabir ekonomski najpovoljnija ponuda?
U objavljenom tenderu to je obrazloženo člankom 204. Zakona o javnoj nabavi (ZJN), kako slijedi: "Naručitelj sukladno članku 204. stavku 4. ZJN 2016 u odnosu na grupe 1-6 predmeta nabave određuje maksimalan broj grupa koje se mogu dodijeliti jednom gospodarskom subjektu i to na način da se istom gospodarskom subjektu mogu dodijeliti maksimalno četiri grupe predmeta nabave."
Članak 204. je antidiskriminatoran, jer kaže da javni naručitelj može podijeliti predmet nabave na grupe na temelju objektivnih kriterija, "uzimajući u obzir mogućnost pristupa malih i srednjih gospodarskih subjekata postupku javne nabave".
No, takva je podrška u slučaju proizvođača radiološke opreme apsurdna – ne postoje mali i srednji proizvođači uređaja za zračenje – a u konkretnom je slučaju MiZ odlučio protiv švedske korporacije Elekta, a u korist korporacije Siemens.
Ako se članak 204. tumači kao zakonska platforma za razbijanje monopola, ostaje nejasno zašto su u istom natječaju iz podjele izuzeti dobavljači CT-ova.
Na pitanje Novosti zbog čega je izabrana skoro tri milijuna eura skuplja ponuda, iz MiZ-a, međutim, pružaju treći odgovor - kažu da se time osigurava da projekt bude završen u roku.
"Ministarstvo je svim ponuditeljima omogućilo predaju ponude za sve grupe predmeta nabave kako bi se potaknulo njihovo sudjelovanje u što većoj mjeri, a zakonska mogućnost ograničenja broja grupe koje je moguće dodijeliti istom ponuditelju primijenjena je iz sljedećih razloga: ograničeno vrijeme trajanja projekta u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026., mali broj proizvođača linearnih akceleratora na tržištu, veći broj uređaja koji su predmet nabave, te specifičnost i kompleksnost proizvodnje, isporuke i ugradnje uređaja koji su predmet nabave u sve zdravstvene ustanove navedene po grupama. Drugim riječima, osigurava se uspješna realizacija projekta u zadanim rokovima", stoji u neočekivanom objašnjenju ministarstva.
Budući da Hrvatska naručuje radiološku opremu EU sredstvima odobrenim prema NPOO-u, Novosti su kontaktirale i Središnju agenciju za financiranje i ugovaranje (SAFU). Pomoćnica ravnatelja Agencije Željka Perić napominje da sama činjenica da je projekt u NPOO-u ne znači da će on biti financiran EU novcem.
- Naručitelj u zadnjem trenu može odlučiti da se projekt financira iz sasvim drugih izvora. To je razlog zbog kojeg do potpisivanja ugovora i pregleda dokumentacije ne možemo komentirati provedeni postupak javne nabave – tvrdi Željka Perić.
No, izvjesno je da će SAFU ocjenjivati zakonitost odluke da dva klinička bolnička centra dobiju značajno skuplje Siemensove linearne akceleratore, jer je ministar zdravstva Vili Beroš u novogodišnjem razgovoru za Hinu potvrdio da će linearni akceleratori biti kupljeni europskim sredstvima.
Novosti su ranije izvještavale o tome kako je onkologija postala reklamni poligon HDZ-a, kroz nekoliko suspektnih projekata koji su pompozno najavljeni i osmišljeni na vrlo netransparentan načini, a nikada dovršeni.
Prvi je tzv. projekt personaliziranog liječenja raka, ugovoren s korporacijom Roche još 2019. godine i najavljen kao revolucija u liječenju onkoloških pacijenata, u sklopu kojeg je trebala nastati i baza onkoloških podataka. Ta baza nije napravljena, ali je zato raspisan javni natječaj za Nacionalnu onkološku mrežu i nacionalnu bazu onkoloških podataka, koji je doživio istu sudbinu kao i natječaj za CT-ove– u rujnu ove godine poništio ga je DKOM.
Nakon dogovora s Rocheom došla je pandemija, što je potaknulo pokretanje EU Mehanizma za oporavak i otpornost, na što je Hrvatska spremno reagirala.
U srpnju 2021. godine usvojena je zadnja verzija NPOO-a, u kojemu je značajna stavka oporavak zdravstva, osobito onkologije.
Napokon se sjetivši tragičnog stanja u tom segmentu zdravstva, MiZ je tražio i dobio sredstva za građevinske radove za 14 bunkera za smještaj linearnih akceleratora, radioterapijsku opremu (23 linearna akceleratora VMAT, tri linearna akceleratora SBRT, pet HDR brahiterapija, šest CT simulatora, šest radioterapijskih mrežnih i šest fiksacijskih oprema), sve to u vrijednosti od 70,1 milijun eura.
U tom je trenu u hrvatskim bolnicama u funkciji bilo samo 15 linearnih akceleratora, po čemu (i danas, s dva više) spadamo u ispodprosječno opremljene zemlje EU: imamo samo 3,5 uređaja na milijun stanovnika, a EU prosjek je 5,3.
Prosječna starost linearnih akceleratora u Hrvatskoj je devet godina i stalno se kvare, a primjena suvremenih radioterapijskih tehnika na većini linearnih akceleratora u Hrvatskoj nije moguća.
Udio bolesnika koji dobiju potrebnu radioterapiju unutar četiri tjedna od postavljanja indikacije u 2020. godini iznosio je skandaloznih 50 posto, pri čemu svi pacijenti svakodnevno prekidaju liječenje zbog neispravnosti opreme.
Alarmantne brojke dodatno se potvrđuju stalnim najvišim plasmanom Hrvatske u EU po smrtnosti od svih najčešćih oblika karcinoma, što treba sagledati u kontekstu neracionalne alokacije: zdravstvo je u 2021. brojalo 14,6 milijardi kuna bolničkih dugova.
Ni velikodušna ponuda EU fondova nije natjerala Beroša da radi svoj posao: iz nedokučivih se razloga 26 linearnih akceleratora koje smo tražili u NPOO-u svelo na 21, natječaj za nabavu tih uređaja pratile su bizarnosti poput činjenice da je u postupku savjetovanja sudjelovalo veleposlanstvo SAD-a, a tome se sada pridružuju i podaci o nerazumljivom preplaćivanju uređaja, diskreditirajuće odluke DKOM-a i činjenica da sve skupa nedopustivo dugo kasni.
Iza ovih razmjera neodgovornosti i konfuzije jednako može stajati korupcija i dilentatizam; podsjetimo, među ostalim, na to da u povjerenstvu za nabavu najsofisticiranije medicinske opreme sjedi devet činovnika MiZ-a, a pored njih samo dva onkologa, dva medicinska fizičara i jedan jedini inženjer radiologije.
Rok za realizaciju i potrošnju EU sredstava je konac 2025. godine, no HDZ, očito, najviše brine o tome kako da u predizborno vrijeme natrpa što više propagandnih informacija o velikim projektima u zdravstvu. Dok Beroš s megafonom obavlja tu partijsku dužnost, zaboravio je raspisati natječaje za bunkere u koje će smjestiti odabrane uređaje, osigurati pravnu održivost raspisanih natječaja, kao i mogućnost da se onkološkim pacijentima u javnom zdravstvu što prije pruže prilike iz 21. stoljeća.
I pored ružičastih naočala stranačke kampanje, sve govori je da se radi na tome da to bude što kasnije.
