Cybersyn je bio projekt čileanske vlade pod socijalističkim predsjednikom Salvadorom Allendeom koji je državi trebao omogućiti pametno upravljanje ekonomijom i stvoriti svojevrsni socijalistički internet (u vrijeme kada je postojao tek američki vojni ARPANET) baziran na nečemu što bismo danas nazvali predšasnicom umjetne inteligencije.

Trebao je to biti sistem koji su informacijski trebali podržavati teleksi i kompjuteri. Pomagao bi u upravljanju i odlučivanju državnim tvrtkama iz kojih bi se informacije slijevale u centralni sustav u Santiago de Chileu koji bi nadzirao sve proizvodne pokazatelje, od proizvedene količine do toga koliko je radnika i zbog kojeg razloga odsutno s posla. Podaci bi se slijevali u stvarnom vremenu i time omogućili brzu reakciju.

Za mjesec dana, 11. rujna, navršit će se 50 godina od vojnog udara izvedenog uz pomoć SAD-a, posebno CIA-e i tadašnjeg telekomunikacijskog diva ITT-a, likvidacije Allendea, dolaska na vlast generala Augusta Pinocheta Ugartea i uspostave desničarske, profašističke diktature koja je čileanski ekonomski model zaokrenula u libertarijanski predvođen čikaškom školom – grupom čileanskih ekonomista zvanih "Chicago Boys" jer su bili pod utjecajem Miltona Friedmana s čikaškog sveučilišta – i proganjala i likvidirala ljevičare i druge protivnike režima.

Tim povodom pokrenut je 22. srpnja podcast "Santiago Boys" koji će u devet nastavaka obraditi temu čileanskog socijalističkog interneta, ali i američku intervencionističku politiku u Latinskoj Americi od rušenja Arbenza u Gvatemali 1954. godine. Podcast je rezultat dvogodišnjeg arhivskog istraživanja i razgovora s više od 200 ljudi, a njegov autor je bjelorusko-američki intelektualac Eugenij Morozov.

Projekt Cybersyn započeo je u Londonu gdje se mladi čileanski inženjer Fernando Flores sastao sa Staffordom Beerom koji je tada imao status tehnološkog gurua. Flores je bio na čelu Čileanske korporacije za proizvodnju i razvoj (Corfu) i imao je ideju stvaranja državno vođenog ekonomskog modela kojim bi se upravljalo najsuvremenijom tehnologijom.

Beer je bio čovjek koji ni po čemu nije odgovarao čileanskim socijalistima. Bio je bivši britanski obavještajac, blizak medijskom mogulu Robertu Maxwellu, jedan od vodećih ljudi IPC-a, najveće izdavačke kuće na svijetu, dendi.

Jedino što je Čileancima išlo u prilog jest njegova frustracija time što u Velikoj Britaniji nemaju sluha za njegove ideje, posebno principe kibernetičkog upravljanja. Flores i Beer brzo su dogovorili suradnju i Beer je postao glavni arhitekt Cybersyna. Iza ideje je stajao Pedro Vuskovic, porijeklom Hrvat i glavni Allendeov ekonomist.

Na projektu se počelo raditi ujesen 1971., a prototip je bio funkcionalan već sljedeće godine i demonstrirao što može prilikom štrajka kamiondžija iza kojega je bila CIA i pokušaj rušenja socijalističkog predsjednika. Čile je bio važna latinoamerička hladnoratovska bojišnica koja se užarila kada je Allende pobijedio na predsjedničkim izborima. CIA i ITT su, uz pomoć američke administracije (primjerice Henryja Kissingera) rovarili na sve načine ne bi li srušili Allendea.

Štrajk kamiondžija trebao je paralizirati državu i potpuno onemogućiti funkcioniranje ekonomije i opskrbu stanovništva. Štrajkalo je njih 40.000, ali zahvaljujući Cybersynu vlast se uspjela othrvati. Zahvaljujući podacima prikupljenim u takoreći realnom vremenu uspjeli su, sa samo 200 raspoloživih kamiondžija, organizirati prijevoz svega nužnog u glavni grad i time otupili štrajk.

Rušenje Allendea dokinulo je Cybersyn i vratilo u sedlo ITT čiju je čileansku podružnicu Chiltelco Allende nacionalizirao. Oni i Chicago Boys nisu bili ni izbliza tako kreativni kao Beer i Santiago Boys. I oni su koristili tehnologiju, ali za povećanje efikasnosti ionako efikasnog, represivnog sistema. Za vrijeme Pinochetove diktature, koja je potrajala do 1990. godine, smaknuto je najmanje tri tisuće protivnika režima, zatočeno njih 80 tisuća, a mnogi od njih podvrgnuti su torturi.

Usprkos pokušajima da mu se sudi, Pinochet je mirno umro 2006. u 91. godini na Međunarodni dan ljudskih prava. Stafforda Beera je rad u Čileu potpuno promijenio. Od tipičnog pripadnika britanske visoke klase postao je ljevičarski aktivist. Fernando Flores je pak od tipičnog mladog ljevičarskog političara i aktivista, Pinochetovog političkog zatvorenika, postao tehnološki poduzetnik u Silicijskoj dolini.