U Čileu se događaju velike promjene i to konstitucionalističkim i parlamentarnim putem. Nadati se samo da je u promijenjenom svijetu nemoguće da se ponovi nesretna sudbina Salvadora Allendea. Naslijeđe njegova svrgavatelja, generala Augusta Pinocheta, nekoliko desetljeća nakon njegove smrti polako se, ali sigurno demontira. Mogli bismo reći da to ima veze i sa smjenom generacija, ali i s višedecenijskim otporima u toj pilot i uzor neoliberalnoj zemlji, od kojih su najpoznatije pobune studenata prije jednog desetljeća.
A što se sada dogodilo? Stara, etablirana politička elita izgubila je izbore, na kojima su većinu dobili organizirana ljevica i puno nezavisnih kandidata. To je otvorilo put da i prije predsjedničkih izbora, predviđenih za jesen, dođe do promjena u ustavu zemlje. Taj dokument nije u Čileu mijenjan još od Pinochetova doba – i dalje je na snazi ustav iz 1980. godine. Ali ne zadugo. Osim za 155 članova nove ustavotvorne skupštine, sredinom maja glasalo se i za regionalne načelnike (guvernere), kao i za vijećnike i gradonačelnike, i na svim tim izborima kandidati koje je podupirao aktualni predsjednik Sebastián Piňera loše su prošli. Njegova koalicija Chile Vamos svugdje je podbacila. Vladajuća koalicija osigurala si je samo 37 mjesta u novom sazivu skupštine, no i ta manje no trećina sada pokušava opstruirati i bojkotirati promjene. Uzalud, nadamo se. Novim snagama treba dvotrećinska većina da bi donosile odredbe koje mijenjaju ustav. A to sada postaje izglednim. Važno za skupštinu je i to da je u njoj čak 47 nezavisnih kandidata, a prvi put u povijesti Čilea tu je i 17 predstavnika iz deset domorodačkih skupina. I rodna zastupljenost sasvim se promijenila u korist žena.
Kao rezultat pobuna iz 2019. izboren je referendum o promjeni ustava. On je u potpunosti uspio još 25. oktobra 2020. godine, kada je za to glasalo 78 posto birača. Sadašnji izbori točka su na i tog procesa i stvarne promjene mogu početi. To s ustavom bilo je važno jer je on zacementirao reakcionarnu politiku, pa i onu ekonomsku, sprečavajući eventualnu izmjenu modela i povratak na neke od socijalističkih tekovina u Čileu. I aktualni predsjednik morao je priznati kako tradicionalne političke snage više nisu u skladu s izraženom voljom naroda.
"Ovo je pobjeda socijalnog i političkog jedinstva", rekla je novoizabrana gradonačelnica Santiaga Irací Hassler iz Komunističke partije u svom govoru na Plaza de Armas, govoru koji su pratile brojne žene, pobjednice na izborima. To je prvi put u novijoj historiji Čilea da je jedna komunistkinja došla na tako važnu funkciju. Pa nastavlja: "Ovo je početak značajne promjene načina kako se ovdje provodi politika. Protestni pokret, feministički štrajkovi i socioekološki pokreti tu su da ostanu."
Sada u defenzivi, stara vladajuća klasa muči se da iznjedri koliko-toliko uvjerljivog kandidata za jesenske predsjedničke izbore. Kandidati koje je podupirala vlada, rekli smo, loše su prošli i na lokalnim izborima pa su izgubili brojna gradonačelnička mjesta. Za razliku od njih, glavna opozicijska koalicija Frente Amplio već ima svog kandidata. To je Gabriel Boric, veteran čileanskih učeničkih prosvjeda iz 2011. godine. On već prikuplja potpise i njegova se kandidatura očekuje ovih dana.
Predsjednički i izbori za Kongres bit će u novembru. U međuvremenu, ustavotvorna skupština ima maksimum od 12 mjeseci da obznani nacrt novog ustava, koji će biti ratificiran na kraju procesa plebiscitom, na kojem će glasanje biti obavezno. "Ono što smo vidjeli... bilo je kategoričko odbacivanje dosadašnje ustavne i političke kulture", kazao je profesor prava Fernando Atria koji agitira za pisanje novog ustava, a i sam je izabran u novu skupštinu. Narod koji je izašao na Plaza Italia u Santiagu istaknuo je parolu "Preporod", a to se ovim izborima i dogodilo. Atria zaključuje: "Vladajući ustav smišljen je da spriječi transformaciju i progres, a naša je uloga sada da stvorimo novi politički sistem koji će biti sposoban odgovoriti na zahtjeve naroda."
