Više od dvije decenije traju problemi bivših nositelja stanarskog prava, među njima i Srba izbjeglih iz hrvatskih gradova kojima je država stanarsko pravo oduzela na osnovi zakonskih odredbi SFRJ-a, po kojima je nositelj gubio stanarsko pravo ako u stanu nije boravio dulje od šest mjeseci. Ti se propisi, međutim, nisu primjenjivali na Hrvate s područja tzv. SAO Krajine ili izbjeglice hrvatske nacionalnosti iz BiH i Kosova, s apsurdnim obrazloženjem da su oni svoje domove morali prisilno napustiti dok su Srbi to, kao, činili dobrovoljno.

Prvotni broj nositelja stanarskog prava sveo se s 35 do 40 tisuća na svega 17.000 onih koji su podnijeli zahtjeve za stambenim zbrinjavanjem

S obzirom na to da je pravna utemeljenost termina ‘stanarsko pravo’ nestala devedesetih, njegovi bivši nositelji ostali su u svojevrsnom vakuumu do 2003. godine kada država uspostavlja Program stambenog zbrinjavanja, kojim ih se stavlja u socijalnu kategoriju; tako se prvotni broj nositelja stanarskog prava sa 35 do 40 tisuća sveo na svega 17.000 onih koji su podnijeli zahtjeve za stambenim zbrinjavanjem. A da bi bili ‘stambeno zbrinuti’, bivši nositelji stanarskog prava morali su proći rigorozne provjere, kao da su kakvi špijuni a ne podnositelji zahtjeva u sklopu socijalnog programa - među tim rigoroznim uvjetima bile su i potvrde o prebivalištima u svim mjestima u kojima su boravili tokom i nakon raspada SFRJ. Kako se mahom radi o izbjegličkoj populaciji koja je u potrazi za domom mijenjala adrese širom Balkana i Evrope, bila je to ne samo komplicirana nego i gotovo nemoguća procedura…

Pored toga što su morali prilagati potvrde o svim prebivalištima na svojim životnim putešestvijama od 8. oktobra 1991. godine, bivši nositelji stanarskog prava morali su dokazati i da nekim slučajem nisu vlasnici nekakve imovine na cijelom području bivše državne zajednice, dakle od Vardara pa do Triglava. To bi ih, naime, opet stavilo izvan konkurencije za stambeno zbrinjavanje. A tokom 25 godina, ako već i nisu uspjeli sami nešto steći, mnogi od njih naslijeđivali su barem stare i devastirane kuće svojih predaka, za koje opet ne bi imali pravo na obnovu, jer 1991. godine u njima uglavnom nisu imali prijavljeno prebivalište.

Po službenim podacima, neriješeno je još 2.619 zahtjeva bivših nositelja stanarskog prava, a iz kategorije obnove objekata treba riješiti još 893 zahtjeva

Pomoću tako skrojenih pravila velik dio bivših nositelja stanarskog prava ispao je iz redova za milostinju u obliku ‘stambenog zbrinjavanja’, a od tako restriktivne politike umorili su se zamalo svi, od političara do diskriminiranih, koji su izgubili svaku nadu da će njihov problem biti valjano riješen.

- Svega je oko 9.000 nas dobilo stambeno zbrinjavanje, a još je manje onih koji su mogli otkupiti stan. Otkako je 2003. godine donesen Program stambenog zbrinjavanja, mi smo bili protiv njega, jer on i nije pokrenut s namjerom da se riješi problem bivših nosilaca stanarskog prava, nego da se spriječi njihov povratak. Predlagač Programa dobro je znao da je i to način etničkog čišćenja Srba iz Hrvatske; to se postizalo i brojnim drugim zakonima koje je Hrvatski sabor donosio a koji su bili diskriminatorni prema nama. Otkupa stanova iz toga Programa više gotovo i nema. Cijena kvadratnog metra stana na području izvan posebne državne skrbi zamalo je jednaka komercijalnim cijenama i kako da je izbjegli plate? Postoje, doduše, i neke tobože olakšavajuće okolnosti, poput vremena provedenog u izbjeglištvu, no to je samo bacanje prašine u oči. Nositelji stanarskog prava nikada neće oprostiti onima koji su u njihovo ime prihvatili Program stambenog zbrinjavanja - ističe Milojko Budimir, predsjednik Asocijacije izbjegličkih udruženja i drugih udruženja Srba iz Hrvatske.

Po službenim podacima iz septembra ove godine, neriješeno je još 2.619 zahtjeva bivših nositelja stanarskog prava, a iz kategorije obnove objekata valja riješiti još 893 zahtjeva. Neriješeno je i 326 zahtjeva stanarskog zbrinjavanja svih socijalnih kategorija, među kojima su i doseljeni hrvatske nacionalnosti i mlade obitelji. Ukupno, to je 3.838 neriješenih predmeta u sklopu stambenog zbrinjavanja.

- Podaci najbolje govore o tome kakav je tempo izvršavanja obaveza u Središnjem državnom uredu za stambno zbrinjavanje i kakav je odnos dosadašnjih vlada tom problemu, posebice pridoda li im se i više od 2.000 objekata izvan područja posebne državne skrbi čiji vlasnici traže i očekuju naknadu za imovinu uništenu uslijed terorističkih akata, za što odgovara država. Nema interesa za rješavanje tog problema, a čim nema interesa, nema ni novca. S protokom vremena dolazi i do ‘zamora materijala’, odnosno pomanjkanja interesa i gubitka nade da će se kroz Središnji državni ured ili druge institucije države riješiti životni problemi ljudi, odnosno da će oni biti obeštećeni. Za rješavanje problema stambenog zbrinjavanja u proračunu za 2016. godine bilo je predviđeno 169 milijuna kuna, što je pet puta manji iznos nego 2011. godine. Očekujemo da će se situacija popraviti s novom Vladom te da će se za 2017. godine izdvojiti znatno više novca u intenzivnije rješavanje preostalih zahtjeva; ipak je tu riječ o egzistencijalnim, životnim potrebama ljudi koji traže povrat svoje oštećene imovine - kaže saborski zastupnik Mile Horvat, član SDSS-a.

U Središnjem državnom uredu za stambeno zbrinjavanje kažu da se rješavanje pitanja bivših nositelja stanarskog prava u najvećem dijelu provodi kupnjom stambenih jedinica na i izvan područja posebne državne skrbi te, manjim dijelom, izgradnjom višestambenih objekata u sklopu Nacionalnoga stambenog programa i Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja.

- Prilikom kupnje stanova posredstvom Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama susrećemo se s problemom nedostatka adekvatnih stambenih jedinica na tržištu i to posebice u Šibensko-kninskoj, Zadarskoj, Splitsko-dalmatinskoj te Dubrovačkoj županiji. Vrlo se često se na javni poziv Agencije nude stanovi koji ne odgovaraju veličinom, kvalitetom i položajem (npr. visoki katovi bez lifta) ili cijena viših od onih unutar okvira u kojem ih Agencija može otkupljivati. A budući da je uglavnom riječ o samcima ili dvočlanim obiteljima, u nekim dijelovima Hrvatske manjka stanova površine od 35 do 45 kvadratnih metara, a u nekima je njihova cijena iznad odobrenog limita - navode iz Središnjeg ureda.

U dijelu Nacionalnoga programa stambenog zbrinjavanja a vezano uz izgradnju višestambenih zgrada u npr. Kninu i Pakracu, prolongiran je završetak radova radi stečaja izvođača; iz Središnjeg ureda opravdavaju se time da se poduzelo sve kako bi se radovi nastavili, pa se i ondje, kažu, ‘očekuje skori završetak radova i useljenje korisnika’. Navode i problem s preostalim brojem zahtjeva bivših nositelja stanarskog prava za koje nije utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje, a bez čega ne mogu planirati kupnju ili izgradnju stanova za tu kategoriju korisnika.

Isto tako, podsjećaju da je ‘u svrhu ubrzanja postupka utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje, koje je u nadležnosti prvostupanjskih tijela, odnosno ureda državne uprave u županijama i upravnog tijela Grada Zagreba, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, uz financijsku potporu Razvojne banke Vijeća Europe, potpisao sporazum sa Srpskim narodnim vijećem s ciljem osiguranja podrške nadležnim prvostupanjskim tijelima, a sve kako bi se u što kraćem roku utvrdilo pravo na stambeno zbrinjavanje preostalim neriješenim zahtjevima za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskih prava.’

- To je mehanizam sa slabim rezultatima, nagomilanom papirologijom i kompliciranom procedurom. Ljudi se svakodnevno žale. Osnovni nedostatak je uvjetovanje potrebne dokumentacije, što uvijek iznova stvara nove probleme. Dokaz o prebivalištu u Srbiji, koji izdaje Komesarijat za izbjeglice u Beogradu, čeka se osam-devet mjeseci, čime se probijaju svi hrvatski rokovi. Problem su i ugovori o korištenju stana koje su neki korisnici tokom vremena izgubili, a bez kojih se zahtjevu ne mogu priložiti dokazi o broju članova domaćinstva. Najdulje se čeka prekogranična provjera nekretnina, što takođe obavlja Komesarijat u Beogradu. Sve dok takva potvrda ne dođe, ne može se dalje u proceduru, a rok od 30 pa dodatnih 15 dana učas prođe - govori o svom desetomjesečnom iskustvu u problematici stambenog zbrinjavanja Dušanka Vujić iz ureda SNV-a za Karlovačku županiju.

Kada nakon dugog čekanja bivši nositelji stanarskog prava i uđu u stan, uslijede problemi s otkupom, jer cijena počesto bude previsoka, u nekim slučajevima i podjednaka komercijalnoj. Tako se malo njih odlučuje za otkup.

- Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje zaprimio je ukupno 1.578 zahtjeva za otkup stanova. Od tog je broja za 638 ispunjen kupoprodajni ugovor te dostavljen na potpis korisnicima stambenog zbrinjavanja. Međutim, dosad su potpisana svega 293 kupoprodajna ugovora, a najčešći razlog nepotpisivanju je previsoka cijena stana, bez obzira na to što je ona ipak znatno niža od tržišne - navode u Središnjem uredu. Najviše zahtjeva za otkup stanova, kažu u Uredu, podneseno je u Osječko-baranjskoj (378), a slijede Karlovačka (235) i Zadarska županija (108). U njima je i najviše otkupljenih stanova - u Karlovačkoj 61, u Zadarskoj 56, u Osječko-baranjskoj 54.

Uskoro b trebao biti usvojen novi zakon, po kojem bi cijena stana za otkup trebala biti niža, no pitanje je koliko će i takva biti prihvatljiva najranjivijoj društvenoj skupini. Kao što, uostalom, treba vidjeti kojim će tempom i kakvim načinom država u 2017. godini nastaviti rješavati probleme bivših nositelja stanarskog prava - ili će i dalje vremenu prepuštati da učini svoje. Naime, sljedeće godine završava i Regionalni program stambenog zbrinjavanja, putem kojeg su, prema podacima Središnjeg ureda, od 2013. stambeno zbrinute svega 84 od ukupno planiranih 328 povratničkih obitelji. Iako iz tog državnog tijelu tvrde da će do novembra 2017. godine završiti sve u sklopu navedenog programa dosad odobrene projekte, saborski zastupnik Mile Horvat smatra da je mala šansa da to doista i bude učinjeno.

- Ostat će to tek jedan u nizu nezavršenih poslova, za što vjerojatno nitko neće odgovarati - pesimistično prognozira Horvat.