Od devedesetih ste jedan od aktivnijih predstavnika srpske zajednice Rijeke i Županije: je li se Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina iz 2002. pokazao korisnim na terenu i u kojoj mjeri?
Zajednica Srba Istre, Rijeke i Gorskog kotara osnovana je 1991. godine, da bi dvije godine potom Zajednica Srba Rijeke bila oformljena kao samostalna organizacija a srpske institucije u gradu i Županiji osnivane su kasnije. Riječki Srbi podijelili su sudbinu ostalih građana tog dijela Hrvatske: Rijeka je prestala biti industrijski centar, pa su se ljudi počeli iseljavati. Tako je, promatramo li nacionalnu pripadnost Riječana i Riječanki, stanje u postocima slično onome s početka devedesetih. U formalnom smislu je bolje jer smo zastupljeni u političkim tijelima, ali se to ne može reći i s obzirom na kvalitetu života.
Ustavni zakon je omogućio ljudima da se oslobode osjećaja straha i nelagode kod izjašnjavanja i istupanja, a društvo se naviklo na prisutnost manjina u javnom životu. Druga je stvar, kao i s ostalim zakonskim propisima, njegovo provođenje u praksi; isto tako, jasno je da kvaliteta rada manjinskih vijeća, koja su jedan od rezultata Ustavnog zakona, ovisi i o njihovom sastavu. Problem je što nema mehanizama koji omogućuju da se prava jamčena tim zakonom ostvaruju u praksi.
U Rijeci se tako održava niz manjinskih manifestacija, ali priča ne ide kako smo se nadali i kad je riječ o školama s nastavom na srpskom jeziku, zapošljavanju u javnom sektoru ili financiranju obimnijih projekata. Lani se, primjerice, oko pitanja o tome koliko u javnim i lokalnim službama radi građana srpske nacionalnosti podigla velika buka. Dakle, Ustavni zakon i dalje treba postojati takav kakav jest, ali bi se moralo razmišljati i o uvođenju nekih modifikacija.
Kakav je bio odziv javnosti na nedavno održanu manifestaciju ‘300 godina pravoslavlja u Rijeci’?
Manifestacija je bila vrlo uspješna, dobro organizirana, kompleksna i sastavljena od nekoliko komponenti: ona ‘narodna’, upriličena kroz priredbe i predstave, bila je vrlo posjećena i vrhunski ocijenjena. Svejedno, mislim da bi trebao postojati kontinuitet djelovanja srpskih organizacija u javnom sektoru, no za to nemamo odgovarajuće snage ni u ljudstvu ni u financijama. Još od 2003. godine postoji ideja o kulturnom domu pod čijim bi se krovom okupljale sve srpske organizacije; riječke bi nam vlasti izišle ususret davanjem prostora u središtu grada, no samo za projektnu dokumentaciju valjalo bi izdvojiti stotine hiljada kuna, a mi toliko nemamo.
Čelno mjesto u županijskom VSNM-u preuzeli ste u pola mandata na temelju većine vijećničkih glasova. Što su vam prioriteti u radu?
Do 15. decembra imat ćemo prvu sjednicu Vijeća, na kojoj moramo usvojiti neophodne akte, jer se ove godine radilo bez plana, programa, izvještaja… Izabrat ćemo predsjedništvo koje će i operativno djelovati nakon što konkretiziramo zadatke. Sljedeće ćemo godine vidjeti je li ostvariv koncept srpskog kulturnog doma o kojem sam govorio. Isto tako, mislim da bi srpska manjinska vijeća trebala biti povezanija zajedničkim programima, uz više pažnje posvećene Gorskom kotaru. Također, nastojat ćemo mlade ljude pripremati za novi saziv Vijeća, nakon izbora 2019. godine.
Kakvo je vaše mišljenje o aktualnom stanju u SKD-u ‘Prosvjeta’?
Učestvovao sam u osnivačkim procesima svih srpskih organizacija u Rijeci, za što je, kao i za osnivanje ‘Prosvjete’, trebalo imati srca. Smatram da je ta osnivačka ekipa ostarjela i drago mi je da se pojavljuju novi i mladi ljudi, no ne i kad se sve svede samo na smjenu onih koji su nas 25 godina predstavljali i gradili naše institucije u Hrvatskoj. Vodstvo ‘Prosvjete’ se pritom poslužilo neprimjerenim metodama: učlanjivali su samo one koji su bili ‘njihovi’, i to iz Ogulina i drugih mjesta u kojima već postoje pododbori tog SKD-a. Osim toga, predsjednik Prosvjete Siniša Ljubojević nije ove godine sazvao nijednu sjednicu Glavnog odbora, nego se to tijelo Društva sastajalo tek na inicijativu članova. Zapravo, mislim da sadašnje ustrojstvo ‘Prosvjete’ nije dobro: imate masu pododbora koji postoje samo formalno, neki od njih rade a neki ne. Tako se problemi rješavaju ad hoc, pa mislim da je i u tom smislu nužno regionalno povezivanje. Nadalje, kroz ‘Prosvjetinu’ bi se imovinu moglo riješiti i njezino samofinanciranje, no tu bi bio presudan prilog financijskih stručnjaka.
