Obilježili ste 75. obljetnicu strijeljanja Rade Končara i njegovih drugova u Spomen-parku Šubićevac u Šibeniku?
Udruga Antifašističkih boraca i antifašista grada Šibenika svake godine odaje počast strijeljanima na Šubićevcu i to uvijek na sam dan strijeljanja, jer se to jednostavno ne smije prepustiti zaboravu. Pravo naroda na slobodu okupatori su ukidali strijeljanjem. Samo na šibenskom području strijeljano je 729 ljudi. Rade Končar i drugovi su simbol tog otpora i želje za slobodom. Održavati sjećanje na njih je zadatak naše udruge. Kao što sam rekao na komemoraciji, u Hrvatskoj se o antifašizmu govori s figom u džepu od vremena Tuđmana. I sada naše vlasti imaju jedan stav o antifašizmu kada se nalaze izvan Hrvatske, dok u Hrvatskoj još samo nedostaje da i ustaše proglase antifašistima.
Istovremeno, 22. maja bila je i 75. obljetnica pogibije partizana Stjepana Filipovića u Valjevu?
Fotografija nastala pred samo vješanje Stjepana Filipovića nalazi se u predvorju zgrade UN-a. U rodnom Opuzenu njegov spomenik je miniran. Mogu li službene vlasti općine i države to objasniti? Filipović bi trebao biti primjer i inspiracija mladim naraštajima, jer njegov svjetonazor doista treba biti putokaz životnim stremljenjima.
Najavili ste za august umjetničko osvjetljavanje Šubićevca kao početak rada na projektu uređenja tog Spomen-parka?
Nakon Muzeja pobjede, krenuli smo u naš drugi veliki projekt – uređenje Spomen-parka na Šubićevcu. Cilj nam je da čitav prostor uredimo kao spomen-područje u kojem će se nalaziti replike svih srušenih i devastiranih spomenika i spomen-ploča sa šireg područja Šibenika. Među eksponatima bit će staza kojom će se evocirati uspomene na koje se odnose eksponati, pa će tako sa svim popratnim sadržajima čitav prostor biti namijenjen namjernim i nenamjernim gostima. Trenutačno se završava dokumentacija, no u idućih nekoliko godina još ćemo raditi na tom projektu i nadopunjavati ga. Početak realizacije ove ideje otvorili bismo projektom osvjetljenja spomen-parka početkom augusta, čiji je radni naziv ‘Iluminacija sjećanja’. Autorica tog projekta osvjetljenja je antropologinja Sonja Leboš, a mi ćemo kao udruga pokušati da se on uspješno realizira.
Koliko će spomen ploče uspjeti održati sjećanje na žrtve fašizma?
Tokom Drugog svjetskog rata je sa šibenskog područja u partizanima poginulo više od 3500 ljudi, 729 ih je strijeljano, dok je 1206 civila ubijeno od strane Talijana, Nijemaca, ustaša i četnika, a 406 njih u bombardiranju. Spomenici i ploče nastali su kao sjećanje na njih. Od 1990-ih je 30 posto svih obilježja srušeno, a 60 posto ih je potpuno zapušteno s jasnim ciljem da se o njima ne govori. No učinit ćemo sve da ih skupimo na jednom mjestu kako bi bili vječna škola budućim generacijama. Vjerujemo da će takvo mjesto poticati mlađe generacije da se upitaju: Tko su i što su bili ti ljudi, za što su se borili, te kakav ih je to svjetonazor tjerao da daju svoj život za njega i za budućnost u koju su vjerovali.
Lanjskog novembra u Šibeniku je otvoren Muzej pobjede i oslobođenja Dalmacije.
Namjera nam je da Muzej pobjede i obnovljeni Spomen-park Šubićevac postane jedna cjelina istog zadatka: da se svjetonazor antifašizma nikada ne zaboravi, da ga se približi mladima i da, prije svega, na ovim područjima antifašizam obranimo kao istinsku vrijednost. Veoma smo zadovoljni dosadašnjom zainteresiranošću za Muzej pobjede i oslobođenja Dalmacije. Od otvaranja ga je posjetilo oko 3600 posjetitelja. Od 1. juna će Muzej raditi po novom radnom vremenu, od 10 do 18 sati, i to s nadopunjenim postavom. Tada ćemo otvoriti i izložbu o engleskim vojnicima na otoku Visu i operacijama oslobođenja Dalmacije.
Kako komentirate stanje u hrvatskom društvu s obzirom da je sve više onih koji streme desnici?
Kako ocijeniti situaciju kad na akademiju, u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, povodom Dana pobjede 9. maja, što je ujedno i Dan Europe, nije došao gotovo nitko od predstavnika vlasti, dok se na Bleiburgu okupilo mnoštvo. Kako ocjenjivati situaciju kada nikog iz vlasti ne smeta ustaški pozdrav i kada zajedno časne sestre i sljedbenici NDH u Splitu nazivaju kazališnu publiku sotonama. Kako komentirati društvo u kojem se osporava Darwinova teorija evolucije… Mislim da sadašnjoj situaciji najbolje odgovara citat Vlade Perana, jednog od narodnih heroja iz Dalmacije, koji je u pismu školskim drugovima napisao: ‘Što još trebam vidjeti i čuti da bih za sebe mogao reći kukavico.’
Neznanje i neobrazovanost su uvijek bili pogodno tlo za desna strujanja, a kada još u to tlo stavite Crkvu sa svojom infrastrukturom kao ideologa većine desnih stajališta, onda je jasno što može biti s druge strane. Sigurno je da je s druge strane antifašizam, a mi smo se okupili s tim ciljem da ga branimo i objašnjavamo bez fige u džepu. To što smo rijetki i što nemamo 300 miliona iz državnog proračuna kao Crkva, sigurno nam ne garantira ravnopravnu borbu, ali vjerujemo da će nam svjetonazor antifašizma biti i ostati vječna inspiracija.
