Zbog masovnih tužbi, koje su pokrenuli sindikati zbog duga za plaće, sve više presuda u svoju korist dobivaju radnici javnih službi?
S pozicije nekoga tko vodi sindikat ili je učlanjen u sindikat, pozitivan ishod sudskih sporova za radnike, koji se vode zbog isplate plaće prema smanjenoj osnovici za izračun plaće u 2016. godini, činjenica je koja vraća povjerenje u pravosuđe, ali i u smislenost sindikalne organiziranosti i borbe. No unatoč povoljnom ishodu cijele ove priče, mnogi od nas se pitaju je li sve moralo tako dugo trajati i hoće li ovi sporovi porezne obveznike, dakle sve nas koštati više nego što je to bilo nužno. Dosta je onih koji zaboravljaju da je 2016. prethodilo sedam godina zamrznutih ili u više navrata čak smanjenih plaća, svima ili pojedinim skupinama radnika u javnim službama. Iako se poslije ovakvog ishoda ovih sudskih postupaka ne može reći da tzv. odgođeni sindikalizam nije baš ništa donio radnicima, prava je istina da su ovog puta radnici ispali samo nešto manji gubitnici. Vlast za svoju neodgovornost i bahatost nije kažnjena. Kažnjeni smo svi, ali ne i oni koji su jedini krivi što je do ovih sporova došlo. Nisu kažnjeni ni svi oni koji su bili u prilici značajno smanjiti ukupan trošak ovih sporova. Kad govorimo o trošku on je mogao biti i dvostruko veći da su se svi, koje je država zakidala godinu dana na plaći, odlučili pokrenuti sudske sporove. Nepovjerenje građana ove zemlje u pravosuđe kumovalo je nešto manjem broju sporova nego se očekivalo. Na neki način državi je ovaj puta značajno pogodovalo raširenom uvjerenju da se sudski sporovi protiv vlasti teško dobivaju i da predugo traju.
Zašto se i dalje osporavaju tužbe i dodatno troši javni novac?
Teško mi je odgovoriti zašto poslodavci, čak i nakon pravorijeka Vrhovnoga suda, i dalje osporavaju osnovanost tužbe. Prije te presude iz 2020. ovakvo ponašanje poslodavaca se moglo razumjeti. U tom smislu su išle, npr. prema školama, obvezujuće upute. Onima koji ne bi osporavali osnovanost tužbe prijetilo se čak i ozbiljnim sankcijama. Zanimljiva je situacija u pojedinim školama čiji ravnatelji nisu postupili po naputku MZO-a. Oni su objektivno državi uštedjeli ozbiljan novac, a sada im se prijeti kako im trošak ovih sporova neće biti nadoknađen. Svako osporavanje osnovanosti tužbe produžuje cijeli postupak. Ovim se i povećava zarada odvjetnicima, a zbog kamata koje se isplaćuju radnicima uvećava se i ukupan trošak.
Koliko je tužbi radnika već dobiveno?
Od ukupno 4.300 sudskih sporova koje u Preporodu vodimo za naše članove, prema izvještajima krajem veljače iz osam odvjetničkih ureda, oko 2.000 sporova pravomoćno je riješeno i radnicima je isplaćen novac. U međuvremenu je riješeno još 300 sporova. Ukupan broj sporova koje sindikati vode kreće se između 50.000 i 60.000. Ne znam koliko su sporova pokrenuli radnici mimo sindikata, no među našim članovima ima onih koji su samostalno angažirali odvjetnike. Inače Sindikat Preporod ima nešto manje od 10.000 članova.
