Na pragu nove školske godine, treće po redu koja će se po svemu sudeći odvijati pod neobičnim uvjetima epidemije, još uvijek iz Ministarstva znanosti i obrazovanja nema jasnih odgovora na sva pitanja zainteresiranih sudionika odgojno-obrazovnog procesa. Koliko će trajati nastavni sat, hoće li biti blok satova, hoće li se nositi maske, kada, kako i gdje, kako će se organizirati rad u školama koje rade po smjenama, kako će učenici ulaziti-izlaziti iz škole, koliko će trajati veliki i mali odmor, kako će se učenici organizirati za užinu, eventualni ručak? Hoće li bar ove godine učenicima biti omogućena nastava u prirodi, izleti i ekskurzije, sve su to pitanja koja su nastavnici, roditelji i učenici postavljali i prije godinu dana. Ove školske godine pojavilo se i novo pitanje – hoće li se učenici morati cijepiti. Ali između svih tih pitanja provlači se i ono koje u epidemiološkoj brizi nadležni i sudionici odgojno-obrazovnog procesa kao da se ne usude pitati, a to je: kakvo nam je znanje učenika nakon dvije godine online nastave i kombinacije sa redovnom nastavom.
Medijima Ministarstvo obrazovanja poručuje da ide u smjeru popuštanja epidemioloških mjera, da se vraćaju dopunska nastava i natjecanja te da se smanjuju propisane lokacije na kojima učenici nose maske, ali bez konkretnih mjera za škole. Na upit Novosti o organizaciji školske 2021/2022. godine dobili smo iz resornog ministarstva šture odgovore.
"Temeljem Zakona o odgoju i obrazovanju nastavni sat traje 45 minuta, a može se skratiti iznimno uz suglasnost Ministarstva. Za sada je samo Grad Zagreb uputio zahtjev za skraćenje nastavnog sata za određeni broj škola kojima je osnivač, a na koji će Ministarstvo izdati suglasnost. Blok satovi izvode se sukladno preporuci škole. Kako bi se prije svega detektiralo koji učenici nisu usvojili koje ishode učenja, svaki će učitelj i profesor na početku godine provesti inicijalno testiranje te će temeljem rezultata organizirati dopunsku nastavu za one učenike kojima to bude potrebno. Na nastavi će nastojati da svaki učenik nadoknadi i usvoji one ishode koje nije uspio usvojiti u proteklom razdoblju. Budući da je i prošle godine online nastave bilo minimalno npr. učenici od 1. do 4. razreda imali su svega 2 posto nastave online, očekujemo ove godine puno bolju situaciju i još manje online nastave", odgovorili su za Novosti iz Ministarstva obrazovanja.
Međutim, učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Bukovac Marija Veronika Cvjetković kaže da se u treću školsku godinu opterećenu epidemiološkim mjerama uslijed Covida-19 ulazi kao da su prethodne dvije bile redovne i regularne.
- Radi se kao da se ništa nije događalo. Mi smo se odlično snašli u prvobitnoj situaciji, ali kada smo trebali naš sustav postaviti na stabilne osnove i razviti strategiju kako ćemo nadoknaditi izgubljeno gradivo, do čega je neminovno došlo jer nastava nije održavana na uobičajeni način, to nismo napravili - navodi učiteljica Cvjetković, ukazujući na brojne nejednakosti i razlike u izvođenju online nastave.
Radi se kao da se ništa nije događalo – Marija Veronika Cvjetković
- Znamo da su u mnogim mjestima učenici i prošle školske godine bili vezani za nastavu na Trećem programu HRT-a i da su se učiteljice javljale s kratkim informacijama i uputama. Istina je da nismo svi imali isti odnos ni u online nastavi, kao ni u redovnoj nastavi u školi jer nam nisu svima isti uvjeti, a u Ministarstvu se prave kao da je svi radimo u istim uvjetima. Online nastava nije isto kao kada mi stojimo kraj učenika i imamo potpuni uvid da li je učenik zaista razumio gradivo. Prošle godine bila je formirana radna skupina, ali samo kao pokriće da se nešto radi. Ostalo je sve na individualnoj razini učitelja ili učenika i roditelja - ističe Cvjetković.
- Srećom, mi smo narod koji se sam snalazi, specijalci snalaženja u nenormalnim uvjetima. No opet sve ovisi o volji i snazi pojedinca. Individualne sposobnosti učitelja presudile su koliko je koji razred savladao gradiva. Mnogi učitelji koji su shvatili da nisu dobili nikakav naputak, na vrijeme su sami napravili svoje mikroplanove po kojima će raditi i osnažiti učenicima prošlogodišnje školsko gradivo, odnosno one nastavne jedinice koje učenicima nisu sjele, a na koje se nadograđuje iduće gradivo - navodi Cvjetković, dodajući da su ti planovi trebali biti napravljeni na razini Ministarstva i za cijelu Hrvatsku.
- Ali mi smo samo dobili informaciju da se prve tjedne nove školske godine više posvetimo ponavljanju gradiva, ali to smo radili i inače. Bez razumnog plana nadoknade gradiva, paralelno smo morali ponavljati i obrađivati nove cjeline po nastavnom planu i programu. U razrednoj nastavi je lakše izvoditi čuda s učenicima jer smo s njima svaki dan četiri-pet sati dnevno i možemo uvijek kada je potrebno produžiti sat. No kolege u predmetnoj nastavi kojima je nastavni sat ograničen nemaju tu mogućnost - napominje.
- Sve je dobro dok u sustavu još uvijek imamo učitelje koji znaju posao. Vlast će shvatiti da ima problem tek onda kada na tržište rada budu izašle formirane lijene neznalice i kada ne bude dobrodržećih umirovljenika koji će biti spremni na četiri sata uskočiti, prekinuti mirovinu i vratiti se pod ugovorom pred učenike. Naša djeca i dalje osvajaju nagrade, imamo zlatne olimpijce iz znanosti i uvijek ćemo imati pojedince koji su ambiciozni, imaju podršku kod kuće, ali za hrvatsko školstvo trebaju strategija i spas. Sada, u ovoj trećoj školskoj godini pod epidemiološkim mjerama, imamo iskustvo. Samo treba hrabrosti za donošenje odluka i preuzimanje odgovornosti. A znamo da je taj zadatak u rukama ministra - zaključuje Cvjetković.
Kako smo naveli, ona predaje u Osnovnoj školi Bukovac, koja djeluje pod opterećenjem zbog posljedica potresa, zbog čega sa svojim učenicima i nastavnim kadrom gostuju na čak četiri lokacije u Zagrebu, dok je izgradnja nove školske zgrade počela tek ljetos.
Predsjednik Sindikata Preporod Željko Stipić vjeruje da bi ova školska godina trebala biti bolja, ali što se tiče nadoknade gradiva koje učenici nisu usvojili tijekom nastave na daljinu, kaže da hrvatski školski sustav nema pravovaljani odgovor, strategiju ni plan.
- Nažalost, nemamo nikakav plan nadoknade izgubljenog gradiva, što se sasvim sigurno desilo zbog dvije godine online nastave, pogotovo u višim razredima i srednjoj školi. Ovakva situacija bi mogla potrajati godinama, a da se ništa što se tiče naše pripremljenosti ne promijeni. Koliko god su se Ministarstvo i tadašnja ministrica Blaženka Divljak dobro snašli na početku kada je trebalo preko noći donositi odluke, toliko je sada djelovanje administracije svedeno na statističarske poslove. Na sva ona pitanja na koja nismo imali odgovor prije godinu i pol, nemamo ni sada. Najavljen je neki sastanak sa sindikatima, ali to me ne iznenađuje jer matrica ponašanja aktualne vlasti jest da odgovornost želi podijeliti sa što širim spektrom, s raznoraznim sudionicima, pa kada zaškripi, kažu da nisu samo oni sudjelovali u donošenju odluka - tvrdi Stipić, navodeći da je već trebalo uraditi objektivnu analizu stanja te upriličiti nacionalne ispite barem iz težišnih nastavnih predmeta da bi se utvrdilo u kolikom opsegu gradivo nije savladano i što se propustilo napraviti.
Rezultati su poražavajući – Željko Stipić (Foto: Nel Pavletić/PIXSELL)
- Poznato je da su te testove neke škole napravile. Rezultati su poražavajući. Na kompletnu situaciju poslije posljednje dvije godine Ministarstvo je reagiralo tako da se početkom školske godine provedu inicijalni testovi i da se prve tjedne nastave više pažnje posveti nadograđivanju gradiva, a to se inače u školama radi svake školske godine. Trebalo je delimitirati dopunsku nastavu, sukladno procjeni nastavnika, svakom učeniku omogućiti dopunsku nastavu koju sada kroz instrukcije organiziraju sami roditelji koji za to imaju financijskih sredstava kako bi spasili što se spasiti da - govori Stipić i napominje da bi trebalo napraviti i ozbiljan redizajn nacionalnog kurikuluma.
Nemamo nikakav plan nadoknade izgubljenog gradiva zbog dvije godine online nastave. Ovakva situacija bi mogla potrajati godinama – navodi Željko Stipić
- S obzirom na način izvođenja nastave u protekle dvije godine, trebalo bi rasteretiti kurikulum jer ga više nije moguće provoditi u sadašnjem broju nastavnih sati za određene predmete, pogotovo za hrvatski, matematiku i strani jezik, predmete u kojima su uočeni ozbiljni nedostaci u znanju učenika. Cijelom problemu pristupamo na način na koji to političari rade, politikantski. Prepuštamo da se nagomilani problemi obrazovanja riješe sami od sebe po principu "brigo moja, prijeđi na drugoga", a tog drugog nema i posljedice će biti nesagledive jer će se odraziti na generacije koje dolaze. Neshvatljiva mi je šutnja medija po ovom pitanju, kao i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ali i samih roditelja. Ako nismo osjetljivi na djecu, na koga onda jesmo - upozorava Stipić.
Da resor obrazovanja i znanosti nije razradio scenarij kako bi se svi sudionici u odgojno-obrazovnom procesu mogli na vrijeme pripremati za novonastajuće situacije, smatra i profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta i bivši ministar obrazovanja Gvozden Flego.
- Smatram prekasnom najavu da će do kraja tjedna, dakle tjedan dana prije početka školske godine, biti objavljena pravila djelovanja škola u uvjetima pandemije. Čudi da iz proteklih događaja nismo stekli odgovarajuće spoznaje. Bolest i dinamika njezina širenja bili su uglavnom poznati krajem prošle školske godine. Trebalo je shvatiti da je školski sustav u najvećim teškoćama kada je nepripremljen za otklone pa je upute za postupanje škola u različitim zdravstvenim situacijama u razredu, školi, županiji i državi trebalo izraditi i objaviti tokom lipnja. Tada bi sudionici odgojno-obrazovnog procesa imali dovoljno vremena da se pripreme za različite situacije - ističe Flego.
Kaže da će posljedice izvođenja online nastave u protekle dvije godine biti teške, a da će se deficiti pokazati tek kasnije.
Smatram prekasnom najavu da će tjedan dana prije početka školske godine biti objavljena pravila djelovanja škola u uvjetima pandemije – ističe Gvozden Flego
- Velikim su problemima opterećene one obrazovne djelatnosti kojima je onemogućena stručna praksa, no najveći su gubitnici najosjetljiviji, to su najmlađi, jer su školovanje i učenje također i druženje, stjecanje znanja i proces socijalizacije. Prvašići jedva da znaju što je škola pa će biti potrebna posebna umješnost učitelja kao i angažman roditelja da ih uvedu u njihova prva radna mjesta. Nažalost, plana za nadoknadu izgubljenog u odgojno-obrazovnom smislu nema, osim općih mjesta. U tim će nadoknadama biti poželjna velika predanost nastavnog osoblja da prepozna i zadovolji želje svojih učenica i učenika, no bojim se da će kritične točke biti učeničke obitelji. Optimalno je sinergijsko djelovanje škole i obitelji pa će djeci posvećeniji roditelji biti znatno uspješniji u nadoknadama od prezaposlenih ili manje posvećenih. Strahujem da će i ova kriza uvećavati razlike među učenicima - navodi Gvozden Flego i dodaje da iako očekuje više nastavnih sati u redovnoj nego u online nastavi u školskoj godini 2021./22., ipak strahuje da se to neće dogoditi.
Povećavaju se razlike među učenicima – Gvozden Flego (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)
- Ako ulazimo u četvrti ciklus pandemije, vjerojatno će se glavnina nastave obavljati elektronički. Okrutna socijalna, a posljedično i edukativna diferencijacija nastavit će se kroz imanje ili neimanje računala kao i odgovarajuće programske i povezne domaće infrastrukture. Među velikim boljkama hrvatskog školstva je neujednačenost. Kvaliteta obrazovanja ovisi prvenstveno o nastavnicima, ali i opremi i računalnim programima, a naše su škole vrlo nejednako opremljene - kaže Flego, upozoravajući da će se propušteno u nastavi moći ostvariti tek povratkom na redovitu nastavu.
- Za rješavanje naših nagomilanih odgojno-obrazovnih problema smatram optimalnim okupljanje stručnjaka i njihov usuglašen prijedlog što, tko, kako i kada činiti. Promjenu socijalnog položaja nastavnika, osuvremenjivanje kurikuluma za učenike, ali i za formiranje nastavnika, cjelodnevnu školsku nastavu, ujednačenu primjenu pedagoških standarda, pomaganje socijalno potrebitima i poticanje najboljih učenika, dakle veća nacionalna i lokalna ulaganja u obrazovanje, smatram ključnim pretpostavkama za bitne iskorake iz odgojno-obrazovne zaostalosti. Kako je ključne promjene nemoguće provesti u jednom političkom mandatu, za njih je potreban politički konsenzus - zaključuje Flego.
