Šest mjeseci prije lokalnih izbora lijeva je scena suočena s tri glavna i dijelom povezana problema, o čijem savladavanju uvelike ovise šanse za ozbiljno afirmiranje ljevice u Hrvatskoj. Najnoviji je isključenje Radničke fronte iz lijevo-zelene koalicije, nakon što je članstvo političkih platformi Zagreb je naš! i Možemo! ovog ponedjeljka izglasalo da s Radničkom frontom neće pregovarati o zajedničkom nastupu na tim izborima, a istu odluku donijela je i Nova ljevica. Čelnici spomenutih, u koaliciji najznačajnijih platformi Tomislav Tomašević i Sandra Benčić tvrdili su kako isključenje RF-a iz izbornog saveza ne znači i raskid sadašnje lijevo-zelene koalicije u Saboru i zagrebačkoj Gradskoj skupštini, koju uz do sada nabrojane čine i stranke OraH i Za grad. Ipak, odluka je dovela do eskalacije svađe, koja je do zaključenja ovog teksta u srijedu poslijepodne rezultirala isključenjem RF-ove Katarine Peović iz saborskog kluba lijevo-zelene koalicije, i to glasovima ostalih članova. Unatoč tome što je i sama Peović razmišljala o napuštanju kluba, na kraju je glasala protiv svog isključenja, koje su ostali članovi obrazložili napadima RF-a na Možemo! i druge partnere te time rušenjem ugleda kluba. Rezultat je da klub zeleno-lijeve koalicije sada ima šest saborskih zastupnika, umjesto dosadašnjih sedam.
Raskid suradnje nije dobar, ali što je, tu je. To je gubitak za ljevicu, no mi smo stvarno napravili sve da koalicija zaživi te ne snosimo nikakvu krivnju za raskid - zaključuje Katarina Peović iz RF-a
Drugi, možda najvažniji izazov rušenje je Milana Bandića s pozicije zagrebačkog gradonačelnika. Nije riječ tek o tome da je Bandić tijekom dva desetljeća vladavine sustavno pustošio resurse Zagreba u korist vlastite klijentelističko-korupcijske mreže. Pobjeda te preuzimanje i dijela vlasti u glavnom gradu bili bi ključan zamašnjak daljnjeg razvoja ljevice na nacionalnoj razini, naročito s obzirom na ekonomsku i svaku drugu važnost Zagreba. Najozbiljniji Bandićev izazivač upravo je Tomašević, koji je politički kapital i stekao na borbi protiv gradonačelnikove hobotnice. Ipak, većinu u Gradskoj skupštini bit će nemoguće postići bez suradnje s ostatkom oporbe, uključujući prije svega SDP, stranku koja je em stvorila i tolerirala Bandića, em odavno okrenula leđa lijevoj politici. Novi predsjednik socijaldemokrata Peđa Grbin promjene za sada najavljuje relativno stidljivo, a šef zagrebačkog SDP-a Gordan Maras još nije posve odustao od vlastite kandidature, premda po nedavnoj anketi koju je naručio upravo SDP on dobiva sedam, a Tomašević 27 posto glasova. Na srpanjskim parlamentarnim izborima je, podsjećamo, gledajući četiri zagrebačke izborne jedinice zajedno, SDP osvojio 21,6 posto, a lijevo-zelena koalicija 18,5 posto glasova. Prema informacijama u medijima, SDP bi eventualnu podršku Tomaševiću mogao uvjetovati zajedničkom izbornom listom, vodeći se logikom da bi, kao kandidat ujedinjene oporbe, Tomašević automatski "dizao" vlastitu listu za Skupštinu, nauštrb listi ostalih stranaka koje ga podržavaju. Treći izazov odnosi se na rezultate lijevih stranaka i van Zagreba, jer je širenje po drugim sredinama nužno za izgradnju profila nacionalne političke opcije. Zanimljiv će biti rasplet situacije u Rijeci. Lijevo-zelena koalicija s Katarinom Peović iz RF-a kao nositeljicom liste na parlamentarnim izborima s osvojenih 8,5 posto glasova ostvarila je također impresivan rezultat u osmoj izbornoj jedinici, a sada će RF i Možemo! tu biti direktni konkurenti.
Katarina Peović (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Jedan od osnivača RF-a Mate Kapović je upravo stvarni ili navodni izostanak potpore Možemo! kandidaturi Peović za gradonačelnicu Rijeke naveo kao glavni razlog pucanja koalicije.
- Riječ je o dvostrukim kriterijima. Tomašević očekuje podršku, koju mi i dajemo. No Rijeka je i devastiranija od Zagreba, zato je tamo potrebno također ići s ozbiljnom kandidaturom. Mjesecima, pak, nema odgovora na prijedlog moje kandidature, upućen još u rujnu. To što naš koalicijski partner tvrdi da ih ucjenjujemo time što smo zamolili recipročnu podršku nije baš pošteno, a ni istinito. Znači da bi RF trebao biti podređena stranka bez vlastite politike - kaže Peović za Novosti
Inače, na svojem Facebook zidu Kapović je Možemo! optužio za oportunizam i "kratkovidne političke kalkulacije" u vidu traženja podrške za Tomaševićevu kandidaturu u Zagrebu od SDP-a kao stranke "premrežene Bandićem", podsjećajući da je i u ovom mandatu dvoje SDP-ovaca – Radenko Tomić i Tamara Čubretović – u Gradskoj skupštini pretrčalo Bandiću.
- Upravo je stranka Možemo! svojevremeno SDP proglasila "Strankom dosljednih promašaja". SDP je stranka Bandićevih žetončića, stranka koja je donosila antiradničke zakone. Za njih je i Grbin dizao ruku, Maras i Arsen Bauk su bili ministri u Milanovićevoj vladi. Nije situacija kao s Corbynovim britanskim laburistima koji su se odrekli svojih prethodnika. Naivno je misliti da ćemo nešto postići time da na vlast dovedemo one koji su stvorili Bandića ili izašli iz njegove kabanice. Zagreb će se sigurno desetljećima morati rješavati klijentelističkih praksi. Sigurno ima mogućnosti da se Bandića smijeni bez suradnje sa SDP-om, koji je jednak Bandiću - nastavlja Peović.
Ona ističe da iz RF-a ipak nisu ništa uvjetovali oko suradnje sa SDP-om. RF nije, kaže, bio uključen ni u kakve razgovore, a sve informacije o modelu eventualne antibandićevske koalicije dobivali su iz medija.
- Raskid suradnje nije dobar, ali što je, tu je. To je gubitak za ljevicu, no mi smo stvarno napravili sve da koalicija zaživi te ne snosimo nikakvu krivnju za raskid – zaključuje Peović, dodajući da RF svakako izlazi na izbore, moguće s drugim partnerima.
Sandra Benčić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Sandra Benčić odlučno tvrdi da razlozi za izostanak predizborne koalicije nisu ni ideološko preslagivanje platforme Možemo!, ni taktički ustupci vezani uz Zagreb, bez obzira na medijske špekulacije kako je SDP podršku Tomaševiću uvjetovao prekidom dosadašnje koalicije s RF-om. Ističe da problem nije bila ni ideja kandidature Peović za gradonačelnicu Rijeke, nego činjenica da je Kapović već u listopadu putem medija prijetio raspadom koalicije ukoliko ta podrška izostane.
- Glavni razlog je njihovo ponašanje unutar koalicije, a prije svega taj ultimatum, koji čak nije postavljen u pregovorima, nego javno. Nije se moglo ni razgovarati, a kamoli dogovarati oko usuglašavanja interesa različitih članica koalicije. To je bila ucjena, a na taj način ne pregovaramo ni s kim. Nadalje, ovo nije prvi put da su se tako postavljali, iako jest prvi put da su to uradili javno. Takav model nije drugarski, nekorektan je i neprihvatljiv. Treći razlog je vrijeđanje koalicije i koalicijskih partnera u medijima i na društvenim mrežama – govori Benčić, navodeći da Možemo! i Zagreb je naš! ne sudjeluju u Zagrebu u bilateralnim pregovorima niti s jednom strankom, osim strankama lijevo-zelene koalicije, mimo RF-a.
Rizik je da dovedemo RF na vlast, pa da nas onda ucjenjuju i proglašavaju krivima za potencijalni raskid. Nismo ih zauvijek otpisali, ali tako nećemo funkcionirati - kaže Sandra Benčić iz platforme Možemo!
- SDP jest javno upućivao pozive na bilateralnu suradnju no na to ne pristajemo i ne vidimo scenarij u kojem se to događa. Nema šanse da bilateralno koaliramo sa SDP-om, u Zagrebu ili bilo gdje drugdje. Jedino je kao opcija moguće formiranje široke antibandićevskske koalicije, ali ona je otvorena i za RF. Da li će takva široka koalicija imati zajedničku listu – to će tek biti predmet mogućih razgovora. Dakle, Tomašević je razgovore vodio jedino u okviru sastanaka čitave zagrebačke oporbe. Dogovor je da se naruči zajednička anketa te da će se nakon nje ponovno razgovarati – nastavlja Benčić.
Liberalni dio javnosti, oličen, primjerice, u Velimiru Šonji i Jutarnjem listu, mjesecima zdušno navija za to da se Možemo! otarasi ideološkog "balasta" RF-a.
- U našem radu u Saboru i Skupštini nismo imali ideoloških problema. Dijelimo s RF-om brojne vrijednosti, a naše politike konstruktivno su se nadopunjavale. Naša lijeva politička pozicija nikada nije ovisila o RF-u, naprotiv, sada još više može doći do izražaja. Niti se Možemo! pomiče prema centru. Svjesni smo rizika da dio javnosti raskid tako shvati. No još je veći rizik da, primjerice, dovedemo RF na vlast, pa da nas onda ucjenjuju i proglašavaju krivima za potencijalni raskid. Nismo ih zauvijek otpisali, ali tako nećemo funkcionirati - navodi Benčić.
Koordinatorica platforme Možemo! očekuje da će anketa pokazati kako je Tomašević kandidat s najboljim šansama da pobjedi Bandića – pri čemu aktualnog gradonačelnika ne podcjenjuje. Često se spominje procjena da Bandić u svake zagrebačke izbore ulazi sa 110 do 120 tisuća sigurnih glasača.
- Iako ga više ne prati privid moći, Bandić jest poput feniksa i postoji opasnost da i ovaj put pobjedi. Zato u oporbi postoji barem minimalno razumijevanje nužnosti da se u drugom krugu podrži oporbeni protukandidat. Očekujemo i da buduću skupštinsku većinu čine svi koji su se bez "preletavanja" borili protiv Bandića. Njegovo micanje već je uvjet preživljavanja. Upravo rasprodaje Paromlin, Zagrepčanku, Gredelj, dakle polovicu Zagreba - zaključuje Benčić.
Inače, Možemo! planira izlazak na izbore u nizu gradova, poput Osijeka, Splita, Siska, Karlovca i Dubrovnika, gdje podržavaju listu "Srđ je grad". Kako i RF i Možemo! namjeravaju izaći na izbore u Rijeci i Puli, prekid koalicije izravno koristi SDP-u i IDS-u.
Peđa Grbin (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Čelnik socijaldemokrata Peđa Grbin vrlo oprezno i suzdržano komentira aktualne pregovore oko Zagreba. Na pitanje o mogućoj zajedničkoj oporbenoj listi odgovara da "dok razgovori teku nije svrsishodno komentirati način izlaska na izbore, jer je to uostalom i predmet razgovora."
- Potpuno je jasno da prioritet ovih izbora u Zagrebu mora biti smjena korumpirane gradske vlasti na čelu s Bandićem. Tko toga nije svjestan, tko u prvi plan gura sebe i svoje osobne ambicije, ne želi dobro ni Zagrebu ni Zagrepčanima. U SDP-u smo itekako svjesni naše odgovornosti i zato već neko vrijeme razgovaramo s drugim oporbenim strankama. Otvoreni smo za sve opcije koje će dovesti do toga da Zagreb napokon dobije odgovornu i sposobnu vlast. Odluka o izlasku na izbore u Zagrebu je na gradskoj organizaciji SDP-a, a s obzirom na značaj Zagreba za čitavu Hrvatsku, i predsjedništvo stranke mora biti uključeno u tu odluku - kaže Grbin na pitanje da li su spremni podržati Tomaševića.
Prioritet mora biti smjena Bandića. Tko toga nije svjestan, tko u prvi plan gura sebe i svoje osobne ambicije, ne želi dobro ni Zagrebu ni Zagrepčanima, drži predsjednik SDP-a Peđa Grbin
O mogućem uvjetovanje te podrške potporom koju bi platforma Možemo! dala njihovim kandidatima u drugim gradovima, replicira da "Zagreb nije jedini koji ima problem s katastrofalnom gradskom upravom".
- Izdvojit ću samo primjer Varaždina i gradonačelnika Ivana Čehoka. U SDP-u mislimo da i druge sredine zaslužuju zajednički nastup koji će omogućiti da se nesposobne i korumpirane gradske vlasti promijene, ali to nije i neće biti uvjet. Odgovornost na svakom sudioniku razgovora za pojedinu sredinu je da procjeni hoće li misliti prvenstveno na sebe ili na opće dobro - dodaje Grbin.
Odbacio je špekulacije da je iz SDP-a ikada bilo zahtjeva da Možemo! raskine s RF-om i komentirao da se tim raskidom za SDP "ne mijenja ništa", odnosno da Možemo! sada nije privlačniji partner no do prije nekoliko dana. Doduše, potpredsjednik saborskog kluba zastupnika SDP-a Arsen Bauk već je, rekavši da SDP-u suradnja s Peović "ne bi koristila", neizravno izrazio zadovoljstvo zbog potresa u zeleno-lijevoj koaliciji.
Politički komentatori pišu kako su ovotjedna podrška HDZ-a Bandićevom proračunu i Bandićeva novom HDZ-ovom predsjedniku Skupštine Mislavu Hermanu znak da su "stožerna stranka" i premijer Andrej Plenković definitivno digli ruke od Zagreba te da se divlji brak Bandića i HDZ-a nastavlja. Ukoliko je to točno – i unatoč špekulacijama o šefu Fonda za obnovu Damiru Vanđeliću kao HDZ-ovom kandidatu – HDZ će ponovno tek formalno isturiti nekog kandidata bez realne šanse. To, također, znači da će jedina stvarna bitka biti ona između Bandića i protukandidata oporbe. Model te oporbene suradnje, kao što je navedeno, još nije poznat. Što se isključenja RF-a iz zeleno-lijeve koalicije tiče, iz sukobljenih izjava bivših koalicijskih partnera proizlazi da komunikacija, moguće, nije bila najbolja.
Svejedno, upitna je svrsishodnost i konstruktivnost Kapovićevih javnih poteza, kao što je upitan minimum realizma politike koja bi, uslijed principijelnog odbijanja suradnje sa SDP-om, de facto rezultirala nastavkom vladavine Milana Bandića koji je, usput, kampanju započeo odlaskom na sprovod ratnog zločinca Tomislava Merčepa. RF možda nije uvijek lagan i konstruktivan partner, ali je, osim toga, uvijek bio i bitno slabiji partner koji je od koalicije profitirao više no Možemo!, pa je upitna i pragmatičnost ovog sukoba, kao što je i pitanje koliko RF sada ima opcija. Situaciju u koju su se čelnici RF-a doveli zahvaljuju, izgledno, nerealnom sagledavanju vlastite snage: očekivali su ravnopravan položaj unatoč bitno manjem članstvu, financijskim i drugih kapacitetima, neoprezno se kockali vršenjem javnog pritiska i u toj igri izgubili.
S druge strane, ovakvo "discipliniranje" RF-a od strane Možemo! također će prouzročiti određenu štetu za ljevicu u cjelini, ako ništa drugo, u gradovima u kojima će voditi suprotstavljene kampanje. Na europskim izborima 2019. stranke su nastupile u dva odvojena bloka. Koalicija oko Možemo! osvojila je 1,79 posto glasova na nacionalnoj razini, a savez RF-a i SRP-a svega 0,24 posto. Bilo je to, doduše, prije zapažene predsjedničke kandidature Katarine Peović i gotovo pa spektakularnog uspjeha koalicije sa sedam posto glasova dobivenih na parlamentarnim izborima, zbog čega ti podaci nisu pretjerano usporedivi. U sadašnjoj situaciji i uzajamnim teškim optužbama, možda je odvojeni izlazak na izbore i najbolje rješenje. Svejedno, ovaj raskid, moguće, nije pobjeda za ljevicu, ni za njegove aktere.
