Govore bez straha o pojavama o kojima se u prošlim sazivima Sabora uglavnom šutjelo, demontiraju nacionalne mitove i time izluđuju jednako vladajući HDZ i oporbene ultrakonzervativce i suvereniste, do te mjere da su neki od potonjih zatražili zabranu govora zastupnici Radničke fronte Katarini Peović, odnosno njezino udaljavanje sa sjednice. Naime, tijekom nedavne saborske rasprave ona je upitala nije li neprikladno nazvati buduće Sveučilište obrane i sigurnosti imenom Franje Tuđmana jer je 2017. drugostupanjskom presudom Haškog suda u predmetu tzv. bosanskohercegovačkoj šestorki prvi hrvatski predsjednik označen kao jedan od sudionika udruženog zločinačkog pothvata, koji je za cilj u ratovima 1990-ih imao etničko čišćenje i pripajanje dijela teritorija BiH Hrvatskoj. No činjenice čuvarima nacionalnih mitova malo što znače, pa su istup zastupnice Peović etiketirali nečuvenim, sramotnim, besprizornim, zlobnim, obmanjujućim po javnost, čak i najskandaloznijim u povijesti Sabora.
Dragana Jeckov nam je kazala kako je primijetila da su se u Saboru počele otvarati teme o kojima se dosad nije govorilo, što smatra dobrom praksom, uz nadu da će takve rasprave dodatno doprinijeti demokratizaciji društva
Pa ipak, mnogo je skandaloznije to što je HDZ desetljećima, a njegov put po potrebi slijedi i konzervativna desnica u liku hrvatskih suverenista, u sukobu s činjenicama, jer tako očito diktira politička arena u kojoj pretežu različiti interesi gdje oni na vlasti uzimaju novu mjeru odavno posrnulom društvu. U već viđenom scenariju i nedostatku suvislih argumenata služe se uglavnom iskrivljavanjem činjenica i diskvalifikacijama, pa su tako iz Zajednice utemeljitelja HDZ-a dr. Franjo Tuđman reagirali priopćenjem u kojem pišu da je Peović ‘pokušala hrvatsku javnost dovesti u zabludu o stvarnoj povijesnoj ulozi dr. Franje Tuđmana’ te da se ‘zeleno-lijeva koalicija pretvara u radikalnog i crvenog zastupnika planova kojima se željelo spriječiti uspostavu samostalne hrvatske države’. ‘Smatrala sam da je potrebno u Saboru reći stvari koje se nisu do sada govorile. I to one, koje vjerojatno i oni koji su danas šutjeli u Saboru, drže istinitima’, odgovorila je na verbalne napade zastupnica RF-a.
Takvim su napadima dosad u velikoj mjeri bili izloženi zastupnici srpske nacionalne manjine, posebno kad bi se drznuli propitivati državotvorne dogme, poput one o neokaljanosti Domovinskog rata. Stoga sasvim sigurno nije bilo ugodno zastupnici SDSS-a Dragani Jeckov, koja je svoj govor u Saboru iskoristila kako bi precizno navela gradove i općine čije ulice još uvijek nose imena ustaških dužnosnika, da bi potom morala slušati prozivke Hrvoja Zekanovića, po kojem je riječ o ‘istom ispiranju mozga koje smo imali od ‘45 do ‘90’, da bi na kraju zastupnici poručio, slično onome što je adresirano i na Katarinu Peović, da je ‘ovo hrvatska država koja je nezavisna i slobodna, smetalo to vama ili ne’.
U kratkoj izjavi za Novosti Dragana Jeckov je kazala kako je primijetila da su se u Saboru počele otvarati teme o kojima se dosad nije govorilo, što smatra dobrom praksom, uz nadu da će takve rasprave dodatno doprinijeti demokratizaciji društva.
Osim što su otvorili neke nove teme, zastupnici i zastupnice zeleno-lijeve koalicije upozoravaju i na moguće zakonske nepravilnosti. Tako je njihov zastupnik i sveučilišni profesor Damir Bakić u vezi Vladinog zakonskog prijedloga o osnivanju već spomenutog Sveučilišta obrane i sigurnosti upozorio da se Vlada izuzima iz zakonske regulative, jer se na postupak njegovog osnivanja ne primjenjuju odredbe Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju kojima je reguliran postupak inicijalne akreditacije. Bakić je upozorio i na Vladino izigravanje Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji u članku 54 kaže da je sveučilište ustanova koja provodi studije u najmanje dva znanstvena ili umjetnička područja, no prema njegovim riječima ovdje se radi o tek jednom znanstvenom području i to samo jednom njegovom polju – vojno-obrambene i sigurnosno-obavještajne znanosti i umijeće. Premda je na koncu u prijedlog navedenog zakona, koji je u međuvremenu u Saboru izglasan, dodano da će se u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu pokrenuti postupak reakreditacije Sveučilišta, oko te buduće vojne ustanove štošta je ostalo mutno, od natječajnih do financijskih detalja, a moguće je da se njome otvaraju i mala vrata za pojačanu militarizacije društva.
Kad neće gotovo nitko drugi, iz zeleno-lijeve koalicije progovaraju i o položaju radničke klase, sukladno svojim predizbornim najavama da će i radnici i radnice od sada imati svoj glas u parlamentu. Otkako je započela inicijativa ministra rada Josipa Aladrovića za izmjene Zakona o radu, uz sekundiranje vječno nezadovoljnih poslodavaca, pri čemu je najavljena fleksibilizacija ugovora na neodređeno (baš u vrijeme korona-krize!) kako bi se radnici mogli lakše otpuštati, iz koalicije Možemo! apostrofiraju kakvo je stanje u vezi rada, na znanje i SDP-u: Hrvatska je neslavni rekorder EU-a u brzini rasta ugovora na određeno vrijeme, ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti, dok su nam plaće među najnižima u EU-u…
Prema mišljenju Nebojše Blanuše, izvanrednog profesora na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, nositelju kolegija Politička psihologija i Socijalna psihologija, koji intenzivno proučava političko ponašanje, osim što predstavljaju glasove onih koji su dosad ostajali nijemi, daljnja je posebnost zeleno-lijeve koalicije uvođenje novih, do sada zanemarenih i potisnutih tema, jasna artikulacija političkih i društvenih problema te propitivanje statusa quo. Njihovi zastupnici i zastupnice rastvaraju normalizaciju neuralgičnih točki hrvatske prošlosti koje su do sada, zbog nelagode koju proizvode među ovdašnjom političkom klasom, bile ili pometane pod tepih i potiskivane ili naprosto ignorirane, često prešutnim konsenzusom većine političkih stranaka, te nastupaju iz radikalno-demokratske pozicije.
Blanuša iznova podsjeća na reakciju desnice nakon što je Katarina Peović iznijela činjenice o Tuđmanu iz haške presude, što pokazuje da je kod velikog broja članova naše političke klase razvijen kult ličnosti prvog predsjednika, što je nespojivo s demokratskom kulturom, ali i nezrelost u pogledu suočavanja s tamnim stranama Domovinskog rata među koje spada, prema presudi Haškog tribunala, i uključenost Hrvatske u rat u BiH te odgovornost za ratne zločine i etničko čišćenje.
Pred koalicijom je privlačenje onih marginaliziranih skupina građana koji su u zadnjih nekoliko izbornih ciklusa takorekuć plutali među protestnim strankama. Prema našim istraživanjima, dobar dio tih birača ima jasan antiautoritarni profil – kaže Nebojša Blanuša
- U hrvatskoj se javnosti o problemu odgovornosti za ratne zločine odnedavno počelo govoriti i na najvišim instancama vlasti, ali samo u ključu tzv. grijeha propusta da zaštiti svoje građane srpske nacionalnosti nakon Oluje. To je svakako dobro, ali nije dovoljno. Pitanje zastupnice Peović u tom smislu smjera prema odgovornosti države i njenog tadašnjeg vodstva za ilegalne vojne aktivnosti u BiH koje su dovele do ratnih zločina. To je razina odgovornosti koja se ne može otkloniti pričom o ‘nekoliko trulih jabuka’. O tome također valja započeti javni dijalog, a ne ostrašćeno reagirati iz pozicije teorije zavjere o neprijateljima Hrvatske koji je tobože nikada nisu željeli i uvijek su rovarili protiv nje. No to vidim samo kao početak rastakanja hegemonijskog diskursa o tzv. hrvatskim izdajnicima - ističe Blanuša.
Zašto su u Hrvatskoj politici pa i društvu važne, možda čak i ključne činjenice za normalizaciju društva, poput Tuđmanovog statusa u haškoj presudi šestorki ili ulica koje nose imena po ustašama, i dalje tabu? Zbog čega se one skrivaju ili negiraju? Čini se da opet dolazimo do stare priče o normalizaciji nacionalističkog diskursa, pomno njegovanog od početka 1990-ih, koji nam, kaže naš sugovornik, otada prodaje revizionističku priču kako je NDH izvorište sadašnje hrvatske države, kako je na isti način kao i Republika Hrvatska napadnuta od vanjskih i unutarnjih neprijatelja te kako su ustaše zapravo bili good guys i nepriznate žrtve hrvatskog naroda, pri čemu radikalna desnica u toj priči igra ulogu psa čuvara, služeći se metodama moralnog zgražanja i stigmatiziranja onih koji govore protiv njihovih izmišljotina.
- Međutim, veći je problem ovdje što se dobar dio i tzv. umjerene desnice prešutno slaže s ovim iskazima, kao i šutnja svih onih koji se nikada nisu slagali s ovom potpuno neistinitom pričom, ali joj se radi oportunizma nisu suprotstavljali. Kako bi to rekla Jelena Subotić, profesorica s Odsjeka političkih znanosti Sveučilišta Georgia State, ovakve interpretacije nisu specifikum samo Hrvatske, nego i dobrog dijela tzv. Istočne Europe, koja je zapadnjački narativ o holokaustu bastardizirala na način da ga je primijenila na vlastiti narod kao nepojmljivo veliku žrtvu u vrijeme Drugog svjetskog rata, pri čemu im je kasnije također zapadnjački narativ o dvama totalitarizmima pomogao da se obračunaju s vremenom socijalizma i potisnu ga kao mračno doba u kojem je nacionalni kontinuitet prekinut, pa ga valja iznova uspostaviti, nerijetko pozivanjem i na identifikacijom s fašističkim režimima i pokretima, čije ideološke nasljednike danas vidimo posvuda u obliku desnog autoritarnog populizma. Čini mi se da političke snage poput zeleno-lijeve koalicije stoje u potpunosti nasuprot njih - govori Blanuša.
Drugačiju praksu od dosadašnje u zastupničkom angažmanu pokazala je i Sandra Benčić iz zeleno-lijeve koalicije, koja je manirom svojstvenom vrsnim novinarkama ili barem onima koji dugo rade u medijima uputila službenim putem premijeru Andreju Plenkoviću i njegovim ministrima pitanja o njihovim eventualnim posjetima takozvanom klubu u zagrebačkoj Slovenskoj ulici, koji je postao zanimljiv javnosti u korupcijskoj aferi Janaf. Benčić je adresirala pritom čak devet konkretnih pitanja na koje očekuje odgovore. ‘Jeste li u vrijeme lockdowna, odnosno u periodu od 19.3.2020. g. do 11.5.2020. g., bili u tzv. Klubu na adresi Slovenska 9, u vlasništvu tvrtke Finkor čiji je osnivač/član društva Dragan Kovačević?; Ako ste bili u Klubu, koja je bila svrha dolaska i tko su bili drugi posjetitelji?; Ako ste bili u Klubu, jeste li unutra vidjeli brojač novca?’ neka su od pitanja.
Ista je zastupnica s kolegicom zastupnicom Radom Borić i Platformom za reproduktivnu pravdu najavila borbu za prava žena ako zatreba i na ulici, kako novi Zakon o medicinskom postupku prekida trudnoće ne bi bio rigidniji od postojećeg i kako se ne bi obistinile najave ministra zdravstva Vilija Beroša da se ženama koje žele prekinuti trudnoću nametne obveza savjetovanja ‘kao da su smanjenih intelektualnih sposobnosti’.
Profesor Blanuša kaže da je cilj zeleno-lijeve koalicije promijeniti hrvatsku politiku na načelima zelenih politika u smislu dostignuća pravednijeg društva, solidarnosti, borbe protiv klijentelizma i korupcije te inkluzivnije demokratske političke participacije. Možda se, domeće, nekima to čini kao naivni idealizam, međutim riječ je o ozbiljnom političkom programu. Najveći izazovi su im konsolidacija iz pokreta u stranku, izgradnja stranačke infrastrukture i dosljednost u artikulaciji svojih stajališta i institucionalne političke borbe u Saboru u odnosu na stare stranke, kod kojih je načelo ruka ruku mije odavno u masovnoj upotrebi.
- Pred zeleno-lijevom koalicijom su lokalni izbori, od kojih su ključni oni u Zagrebu, ali ne manje bitni i oni u drugim urbanim središtima. A tu je pitanje njihovog odnosa prema SDP-u kao izravnom konkurentu za isti dijapazon biračkog tijela, kao i trajnije ukotvljenje i privlačenje onih marginaliziranih skupina građana koji su u zadnjih nekoliko izbornih ciklusa takorekuć plutali među protestnim strankama. Prema našim istraživanjima, dobar dio tih birača ima jasan antiautoritarni profil i njihov udio u biračkom tijelu nadilazi sadašnji izborni rezultat zeleno-lijeve koalicije - zaključuje Nebojša Blanuša.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
