Nakon preduge dvije godine, dvojici je povratnika – Jovanu Matijeviću iz Kočevića i Žarku Jankoviću iz Bobodola - riješen problem nedostatka električne energije: zahvaljujući donaciji Odjela za socijalna i humanitarna pitanja SNV-a, dobili su solarne panele uz čiju će pomoć sada i oni uživati u osnovnoj blagodati civilizacije - struji.
Povratak u opustjele krajeve Hrvatske ionako je težak, u njima nedostaje mnogo toga potrebnoga za život, ali je krajnje nedopustivo da netko u evropskom 21. stoljeću nema struje; tada je normalna svakodnevnica doista nemoguća, a te je ljude u najmanju ruku nepošteno i nemoralno same prepustiti nevoljama, kaže Dragičević. Pa iako je situacija vezana uz pandemiju koronavirusa produljila cijelu priču, odnosno potragu za tvrtkom čija bi se ponuda uklopila u financijske okvire ove SNV-ove donacije, pronađeno je rješenje koje možda nije idealno, ali zadovoljava osnovne povratničke potrebe.
- Cijena jednog solarnog panela je oko 10.500 kuna, plus troškovi ugradnje. Sve zajedno, za tri panela manjeg kapaciteta (koji će poslužiti za rasvjetu kuće i manja trošila, poput TV-a i hladnjaka) i prateće radove, izdvojeno je nešto više od četrdeset hiljada kuna. Jedan panel ugrađen je i povratniku u Hrvatsku Kostajnicu – istaknula je Dragičević napominjući da pomoć onima koji je najviše trebaju ne bi bilo moguće pružiti da nema SNV-ovih aktivista na terenu. Tako je za probleme povratnika u Bobodol doznao Jovica Krstanović, SNV-ov koordinator za Šibensko-kninsku županiju, a na onog u Kočeviću upozorio ih je Predrag Burza, načelnik Ervenika.- Određeni broj ljudi i dalje nema struje, uglavnom zato što se još uvijek rješavaju administrativne procedure, odnosno papirologija potrebna da dobiju regularan priključak na distribucijsku mrežu. Bilo je i slučajeva da ljudi nisu bili u mogućnosti sami snositi troškove priključenja, pa smo im u tome pomagali koliko su nam već naše financijske mogućnosti dopuštale – zaključila je Dragičević, dodavši da su povratnici s panelima dobili i frižider, odnosno električnu peć.
Jovan Matijević iz Kočevića s velikim je interesom pratio ugradnju panela na svoju kuću. Čekao je to svjetlo više od dvije godine, sve otkako se iz Kraljeva u Srbiji vratio na devastirano imanje u to dalmatinsko selo. S građevinskim materijalom i zidanjem nekoliko kvadrata koje će opet nazivati domom pomogao mu je susjed, ali strujni priključak jednostavno nije mogao sam platiti; ipak, tješio se, na život u mraku naviknuo je još po rođenju 1947., jer ni tada ovdje nije bilo struje.
- Sve što sam ovdje zatekao kad sam se vratio bile su ruševine, uništene kuće bez krovova. Nije u njima bilo ni zaklona za spavanje, ali sam bar stigao u ljeto, kad se i vani moglo prenoćiti. Navikao sam, uostalom, preživjeti u svakakvim okolnostima i teškoće mi nisu strane. Imao sam petrolejku, svijeće i fenjer na baterije, pa sam se tako snalazio. Ipak, za velikih bi vrućina bez frižidera bilo stvarno teško: sva hrana koju bi mi komšija donio iz grada ne bi mogla stajati bez kvarenja na visokoj temperaturi, pa sam se morao oslanjati na dugotrajne namirnice ili na češću nabavku. Zimi je s čuvanjem hrane lakše, ali su zato noći dulje i tamnije, što uz samoću dodatno 'ubija' čovjeka. Sad barem TV mogu uključiti, da vidim i čujem što se to zbiva izvan ove moje zabiti – kaže nam 73-godišnjak, kojem će sada jedina muka vezana uz struju biti ručno pranje rublja. Stoga se, unatoč zahvalnosti na donaciji i dalje nada da su solarni paneli tek privremeno rješenje, odnosno da će i on imati 'pravu' struju, dovoljno snažnu za rad svih trošila, pa tako i crpku koja bi bunarsku vodu dovela do kuće i perilice.
Žarko Janković
Žarko Janković u Bobodol se vratio kad i Jovan, zatekavši u tom selu slično stanje i slične ruševine, pa je donedavno bio prisiljen živjeti u kamp-prikolici. Zahvaljujući dobrim ljudima i uz posredovanje Jovice Krstanovića, osiguran mu je materijal za obnovu kuće i neke druge osnovne životne potrebe, ali se za održavanje svakodnevne higijene morao oslanjati na rođake, susjede i njihove kupaonice.
- Kad mi je trebala struja za građevinsku mješalicu ili topla voda za kupanje, tu su bili familija i komšije koji bi mi priskakali upomoć, nerijetko mi ostavljajući ključeve svojih, komfornijih kuća. Na tome ću im zauvijek ostati zahvalan, svjestan da se ništa ne može usporediti sa situacijom kad imaš svoje. Čim se ova baterija solarnih panela dovoljno napuni, prvo ću priključiti frižider, a onda i mobitel, da baš ne moram za svaku sitnicu hodati po tristo metara do prvog susjeda. Bit ću dostupan bude li me netko zvao, a napokon ću moći večerati bez svijeće ili baterije uz tanjur. Sad sve imam, pa bih se i ženiti mogao – kaže 62-godišnji samac Žarko, kojeg su šala i pozitivan stav održali u najtežim i najmračnijim životnim situacijama.
Cijelu je inicijativu, kaže nam voditeljica Odjela Tatjana Dragičević, potaknuo član VSNM-a Sisačko-moslavačke županije Petar Samardžija, koji je svojedobno predložio da se povratniku u Hrvatsku Kostajnicu električna energija osigura tim putem.
- Povratnika u Kostajnicu nije radi nedostatka infrastrukture bilo moguće priključiti na elektromrežu, pa su solarni paneli bili jedini način da dobije struju. To nas je navelo da potražimo druge ljude koji su iz istih ili drugačijih razloga prisiljeni živjeti u mraku. Za dvojicu povratnika u dalmatinsko zaleđe tako nije bila sporna infrastruktura nego pravne poteškoće, odnosno dokazivanje vlasništva ili suvlasništva nad imovinom, s obzirom na to da mogućnost priključenja na mrežu zakon uvjetuje ispravnim upisom objekta u zemljišne knjige – tumači nam ona.
