Kada se 2011. godine sa suprugom i troje maloljetne djece iz Banjaluke vratila u Uzdolje, rodno selo svog supruga, Radmila Berić nije se mogla pomiriti sa jednim izborom koji je tada imala, da svi zajedno žive od socijalne pomoći. Trebalo je uraditi nešto za sebe i svoju porodicu ali, kako kaže, u okviru zajednice u kojoj su željeli ostaviti neki svoj trag. Iako je fakultetski obrazovana, po struci profesorica razredne nastave, za kratko vrijeme dobila je oko šezdeset odbijenica za posao i ni jednu priliku za isti u državnoj službi. Civilni sektor bio je jedina izvjesna opcija i prilika da se dokaže po principu "koliko znate - toliko vrijedite". Mogućnosti koje su se otvorile ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju vidjela je kao plodno tlo za one koji razmišljaju kako obezbjediti pristojne izvore prihoda sebi i drugima, ujedno rješavajući niz socijalnih i egzistencijalnih problema u zajednici. Potreba za samozaposlenjem bila je i prvi motiv za osnivanje udruženja Žene kosovske doline u opštini Biskupija.

- Kada se radi o radno sposobnim ženama, situacija na području naše opštine u tom trenutku nije bila baš sjajna. Do posla je bilo gotovo nemoguće doći, problema je bilo na svim poljima, a volja i želja da se to promjeni nikada nisu bile upitne. Početkom 2013. nas tri žene došle smo na ideju da osnujemo udruženje kroz koje ćemo se zaposliti i tako rješavati goruće probleme u zajednici. Imale smo viziju i cilj, znanje koje smo do tada sticale, ali ne previše iskustva za ono što nas je čekalo. Tako je sve i počelo, u skromnim uslovima koje smo stvorile u jednoj prostoriji kuće, uz radni stol i dječji računar koji smo imale na raspolaganju. Tu smo ostale dvije, tri godine, aplicirale na neke sitnije projekte. Tako smo s vremenom došle do onih većih i zahtjevnijih - prisjeća se Radmila Berić početaka rada udruženja.

- Uz pomoć Opštine, ljudi iz dijaspore koji su prepoznali naše namjere i podršku onih koji su nam se s vremenom priključivali, obnovile smo zgradu nekadašnje osnovne škole u Riđanima i preselile se u multifunkcionalan prostor u kojem se sada nalazimo i koji nam daje mogućnosti da i dalje napredujemo - govori Radmila i dodaje da im je prvi uspjeh bio zapošljavanje pet žena sa područja Biskupije na javnim radovima.

Ono što se u tom trenutku nametnulo kao nasušna potreba u gotovo svakom od osam sela u sastavu opštine Biskupija jeste briga o stanovnicima treće životne dobi. Najveći broj njih, po Radmilinim riječima, živjeli su sami, nerijetko obremenjeni brojnim bolestima, nemoćni da odu do ljekara ili trgovine, uz brojne egzistencijalne teškoće sa kojima su se nosili. Uz sve to većina njih živjeli su sami, daleko od najbližih članova porodice i očiju onih koji bi se mogli ili trebali brinuti o njima. To je, ujedno, i odredilo smjernice djelovanje udruženja.

Radmila Berić

- Realizovale smo program "Pomoć u kući" kroz koji u kontinuitetu zapošljavamo žene koje na dnevnom nivou brinu o svim starijim osobama na području Biskupije. Kroz svaki projekat "Zaželi" uvećavale smo tu brojku i širile polje djelovanja na susjedne opštine Ervenik i Kistanje. Preko tri stotine korisnika obuhvatale smo kroz različite programe i ponosno kažem da smo, u odnosu na naše početke kada nijedna žena nije bila zaposlena, uspjele doći do toga da danas nijedna žena nije bez posla. Usto, nema starije, bolesne i nemoćne osobe koja nema adekvatnu njegu. Zahvaljujući saradnji sa Pučkim otvorenim učilištem iz Knina, većini žena omogućile smo brojne edukacije, osposobljavanja za rad sa starijim osobama, ali i neke druge kurseve shodno njihovim afinitetima - navodi Radmila Berić.

- Uspostavile smo dobru saradnju i komunikaciju sa brojnim ministarstvima, različitim institucijama, organizacijama i pojedincima kako ovdje, tako i u Srbiji i zahvaljujući tome uspjele naše ideje sprovesti u djelo. Otvorile smo poludnevni boravak za osobe starije od 65 godina u prostorijama udruženja, gdje smo im obezbjedile uslove za druženje, osmislile različite sadržaje i uz to osigurale dolazak medicinske sestre koja im redovno mjeri pritisak, šećer u krvi, te fizioterapeuta koji im je na raspolaganju - dodaje ona, zadovoljno ističući kako nisu dozvolile ni da ih pandemija u tome ograniči.

Naprotiv, prilagodile su se novonastaloj situaciji i realizovale rad kuhinje na koju su posebno ponosne. Naime, zahvaljujući pomoći Opštine Biskupija u prostorijama udruženja kompletno je uređena i osposobljena kuhinja u kojoj se svakodnevno priprema više od dvadeset obroka za one kojima je to, po procjeni gerontodomaćica, najpotrebnije, ali sa tendencijom da se ta praksa u budućnosti proširi. Kroz trogodišnji period realizacije programa osigurale su sredstva za nabavku namirnica, razvoženje hrane i plate za kuharicu i vozača. U uslovima kada svoje korisnike nisu u mogućnosti dovoziti na druženja i zajednički ručak u prostorije udruženja, brižno pripremani, zdravi i topli kuvani obroci svakodnevno stižu na njihov kućni prag. Ipak, briga o starijoj populaciji i njihovim potrebama nije jedina kada su u pitanju ove ambiciozne i vrijedne žene.

- Koliko smo osjetile dug da brinemo o najstarijima, toliko osjećamo isti da brinemo o našoj djeci, jer na taj način želimo održati život u selu. Više od stotinu đaka različitih dobi nastojimo objediniti kroz razne projekte. Proteklih godina organizovale smo brojne radionice edukativnog karaktera, kampove za djecu kroz koje smo ih vodile da upoznaju gotovo sve veće gradove u Hrvatskoj i pravoslavne hramove u Dalmaciji. Pokrenule smo "Školu srpske kulture" kroz koju želimo da na jedan drugačiji, kreativniji način djeci iz naše opštine približimo srpsku istoriju, kulturu, tradiciju i sve ono drugo što nemaju priliku da uče u svojim školama. U saradnji sa našim prijateljima koji su imali sluha za potrebe djece, vodile smo ih u Srbiju i čak dva puta u Rusiju - nabraja nam predsjednica udruženja Žene kosovske doline.

Uspjele su realizovati i štampanje prvih, lokalnih novina pod nazivom "Bac' de oko", koje kompletno osmišljavaju, pišu i uređuju djeca.

- Njima smo pružile priliku da se dokažu, da budu kreativni i vrijedni, da sami istražuju kako se to nekada ovdje živjelo, kakvi su običaji poštovani, šta je to što je specifično i zanimljivo a vezano za mjesto odakle potiču. Novine se štampaju u tiražu od 500 primjeraka, koliko je otprilike i domaćinstava u opštini, tako da svaka kuća ima svoj besplatan primjerak. Aktivno smo učestvovale i u pripremama uređenja prvog vrtića na području naše opštine, koji će, nadamo se, do kraja ove godine biti u funkciji - navodi Radmila Berić, naglašavajući kako su to samo neki od većih projekata na koje su ponosne.

Brojnih dječjih priredbi, predstava, takmičenja i druženja, kreativnih radionica, više od deset hiljada sati volonterskih akcija teško se u trenutku može i sjetiti, ali zna da će istim tempom nastaviti i dalje, zarad dobrobiti zajednice i svih onih koji su odlučni ostati u svom kraju.

 

Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma