Književnik i prevoditelj Siniša Vuković, donedavni predsjednik splitskog ogranka Društva hrvatskih književnika, uputio je otvoreno pismo Đuri Vidmaroviću, predsjedniku DHK, u kojem reagira na neke njegove poteze, prije svega zbog iznenadnog ukidanja splitskog ogranka Društva, tretmanu dijalekata, zamjeranju suradnje s Beogradom i odnosu prema NDH.
‘Kako ste vlastitim Vam nekorektnim metodama djelovanja izbili mi iz ruku ma i zadnji adut šutnje, prisiljen sam javnost upozoriti na veo stida i poniženja kojim ste, poput nebnice, natkrili dičnu povijest sve do nedavno, praktički do jučer, ugledne institucije DHK‘, započinje Vukovićevo pismo.
Ističe da nije reagirao kad mu je Vidmarović u februaru poslao dva dopisa s odlukama ‘s vrlo upitnom pravnom i legalnom pravovaljanošću‘. ‘Bez najave, obrazloženja i navođenja dijela Statuta DHK na temelju kojega ste donijeli svoju odluku, obavijestili ste me kako je iznebuha ukinut splitski ogranak DHK. I, zašto nisam, kao predsjednik Ogranka, prethodno bio opomenut da je nešto učinjeno što bi vodilo takvom ishodu?‘, pita se Vuković koji je od Tajništva i pravnice DHK tražio pojašnjenje zašto je do toga došlo, ali odgovora do danas nije dobio.
‘Kao predsjednik DHK valjda biste trebali znati da se naš ogranak zove ogranak Split, a ne Splitsko-dalmatinski ogranak? Ili je Zadar ponovno izručen Italiji, kao što su to jednom bili učinili oni kojih ste, sudeći po Vašim javnim istupima, simpatizer?‘, ističe Vuković.
Drugi dopis sadržavao je ukor koji je Vukoviću dodijelio Časni sud DHK, jer je u intervjuu u ‘Slobodnoj Dalmaciji’ grubo prekršio Ustav RH, spominjući čakavski, kajkavski i štokavski jezik, a da je službeni jezik RH, zadan slovom Ustava – hrvatski jezik. ‘I sad Vas ja pitam, što je to hrvatski jezik? Na kojem jeziku je Marko Marulić spjevao svoj glasoviti ep Judita? Na kojem je jeziku Miroslav Krleža napisao genijalno literarno djelo ‘Balade Petrice Kerempuha‘?‘, pita Vuković koji je 2001. objavio ‘Ričnik selaškega govora‘ sa 10.500 riječi spašenih od neumitnog zaborava?
‘Kojem sam jeziku učinio čast i pridao važnost u svojih 20-ak izvornih znanstvenih članaka, baveći se jezičnim specifičnostima na prostoru šire Dalmacije? Periodiku i publicistiku kojeg jezika obogatio sam s više od 500 objavljenih popularno-znanstvenih ili žurnalističkih jedinica s lingvističkim temama što se tiču građana Hrvata koji žive na još i širem prostoru Dalmacije? Najposlije, na kojem je jeziku napisan moj čakavski prijevod kompletnog Novog zavjeta - 555 kartica teksta!, te prijevod cjelovitog Psaltira sa 150 psalama i preko 5500 stihova!, i sve to s latinske Vulgate?‘, podsjeća Vuković.
Ističe i da je Vidmarović, desetak dana prije isteka mandata predsjednika DHK, nakon što je zimus, bez pravne podloge i prethodne opomene ukinuo splitski ogranak DHK, ‘sazvao u Splitu uski kružok istomišljenika, a sve u htijenju za tobožnjim reaktiviranjem sjekirom iz Vaše ruke ugašenog splitskog ogranka DHK‘ i dodaje da je sastanak održan isključivo u prisustvu Vidmarovićevih prijatelja, uključujući i nečlanove DHK, ali da na ‘inicijativni odbor’ nije pozvano ostalih 40-ak redovitih članova DHK iz Splita i okolice, uključujući i samog Vukovića.
‘Premda ste, gostujući u jednoj notornoj emisiji gotovo sat vremena govorili o politici i, potpisani kao predsjednik DHK, niti jednom riječju niste spomenuli status književnika ili knjige u Hrvatskoj! Štoviše, gostujući u jednom dužem terminu u jednoj drugoj notornoj emisiji, zajedno s voditeljem zgražali ste se nad činjenicom da se nagrada za životno djelo u Hrvatskoj zove po Vladimiru Nazoru, te da je strašno što se nagrada za pjesništvo zove po Ivanu Goranu Kovačiću!‘, naglašava Vuković.
Vukovića zanima i zašto ga je Vidmarović pitao za stav o Statutu HDZ-a jer kakve veze ima on kao predsjednik splitskog ogranka DHK sa statutom te ili bilo koje druge stranke.
‘Onda da ste se, da tako kažem, bili digli na zadnje noge kad sam preklani gostovao u Beogradu, gdje sam na poziv, pazite sad, Zajednice Hrvata Beograda ‘Tin Ujević’, održao predavanje o Bibliji u tamošnjoj isusovačkoj župi sv. Petra, koju je utemeljio Bartol Kašić, pisac prve hrvatske gramatike, i prvi Hrvat prevoditelj Biblije na svoj jezik?‘, podsjeća i citira Vidmarovićev mail u kojem ga kritizira zbog istupanja. ‘Međutim, članak koji ste napisali kao predsjednik Ogranka DHK – Split nadilazi Vašu privatnost i postaje javno iskazivanje koje se može tumačiti kao stav Ogranka DHK-u Splitu. Društvo hrvatskih književnika nije stranačka, odnosno politička udruga. Ako se želite baviti politikom, za to imate dovoljno prostora izvan DHK-a‘, piše Vidmarović Vukoviću i zaključuje kako je ‘svaki predsjednik Ogranka DHK dužan voditi računa o činjenici kako u javnim nastupima ne zastupa samoga sebe. Vjerojatno je tako i u Beogradu‘.
Vuković mu objašnjava da je dotični tekst zapravo status s Facebook profila gdje je kao humanist i kršćanin osudio huliganski napad neodgojene splitske mularije na beogradske vaterpoliste na Rivi. ‘Ni na jednom mjestu ja se ne predstavljam kao predsjednik ogranka DHK, niti je tekst moj autorski članak. Đuro Vidmaroviću, ne mislite li da bi predsjednik ma kojeg društva književnika u ma kojoj zemlji na svijetu, ipak trebao znati razlikovati autorski članak od teksta u kojem je netko samo citiran?‘, naglašava Vuković.
‘Imao sam čuti i od Vas osobno, doduše mlako, ali i od drugih, istinabog vrlo vruće, ponukanih Vašim zakulisnim i kuloarskim ogovaranjima, kako mi stavljate na teret nekakvu moju predalmatinsku, hiperzavičajnu aktivnost što izmiče iz interesa nacionalnih širina. Dobro, zar sam kao predsjednik splitskog ogranka DHK trebao skrbiti o Đakovačkim vezovima, Vinkovačkim jesenima ili, ne znam, Festivalom kajkavske popevke u Krapini?‘, pita Vuković i podsjeća da je Vidmarović na web sajtu zabranio objavljivanje fotografije i vijesti o proslavi 80. rođendana Nedjeljka Fabrija kojeg su se sjetili jedino u Splitu.
‘Nadalje, kako da Vam iskažem sram i nevjericu kad su me zvali iz Hrvatskog društva skladatelja, potuživši se kako ste odbili sudjelovanje DHK na zajedničkoj zagrebačkoj komemoraciji u povodu preminuća akademika Jakše Fiamenga?‘, ističe Vuković.
‘Kažite mi koja Vam je najznačajnija knjiga što ste je autorski objavili, po čemu je ona važna za hrvatsku kulturu, te možete li navesti koji su sve eminentni hrvatski književni kritičari pisali o Vašem djelu‘, zaključuje Vuković, ističući da je Vidmarović u svojim izvorima protežirao i simpatizirao period NDH, ali i da mu nije ništa odgovorio kad je ‘na traženje DHK poslao svoje prijedloge za dopune Statuta, gdje je naveo kako bi se DHK morao ograditi od svih totalitarnih sistema, pa i eklatantnog ustaševanja što se bilo relativizirajuće bilo latentno i dandanas provlači kroz djelovanje mnogih naših članova‘.
‘Razumjeli ste, Đuro Vidmaroviću, nemam apsolutno ništa protiv Vas, ali imam itekako toga za DHK‘, završava svoje pismo.
