Nije trebalo dugo čekati da se ponovno razbukta besmislena antiruska histerija usmjerena prema davno pokojnim ruskim umjetnicima kakvoj smo svjedočili proljetos, netom nakon početka rata u Ukrajini. Tako je na krilima zagrebačkog summita Krimske platforme objavljena informacija da je Upravni odbor Hrvatsko-ukrajinskog društva zagrebačkoj vlasti krajem prošlog mjeseca, na inicijativu ukrajinske nacionalne zajednice u Hrvatskoj, uputio prijedlog da se jedna od zagrebačkih ulica imenuje ulicom Mariupolja (ukrajinskog grada koji se po obimu razaranjima i žrtvama uspoređuje s Vukovarom), ali i, mnogo značajnije za ovu priču, kontroverzan prijedlog upućen Zagrebačkoj filharmoniji da prestane (?!) izvoditi djela ruskih skladatelja "dok ne prestane genocid Ruske Federacije nad ukrajinskim narodom".
I dok je u slučaju prvog prijedloga predsjednica Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova u Zagrebu Rada Borić izjavila da će razgovarati s Hrvatsko-ukrajinskim društvom kako bi se vidjelo što je moguće napraviti, no da preimenovanje ulica ne dolazi u obzir, prisjetimo se dakle, nakratko proljeća: Zagrebačka filharmonija je na početku rata u Ukrajini iz svog nastupa doista uklonila dio repertoara velikog ruskog skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog, pravdajući se prilagodbom programa i solidariziranjem s ukrajinskim narodom.
Sličnim primjerom povelo se i zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište: otkazana je premijera opere "Evgenij Onjegin" u režiji ruskog tima, što je objašnjeno "otežanim okolnostima putovanja", dok je u programu ta kuća ipak zadržala izvedbu baleta "Labuđe jezero". Izveden je tek Fjodor Mihajlovič Dostojevski u zagrebačkom ZKM-u zahvaljujući dramatizaciji romana "Braća Karamazovi" u režiji Olivera Frljića, koji je u predstavu u zadnji čas ubacio Putinov govor u kojem naglašava da će napraviti nešto što u povijesti nije viđeno. Frljić je tada kazao i da vjeruje da će biti jako puno onih koji će zamijeniti borbu protiv Putinova režima i onoga što on radi s generalnom rusofobijom, što je ocijenio strašnim.
Predsjednik Hrvatsko-ukrajinskog društva Đuro Vidmarović, inače bivši veleposlanik RH u Ukrajini, kazao je da inicijativa ukrajinske nacionalne zajednice u Hrvatskoj inzistira samo na privremenom "utihnuću" ruske kulture. "Nije ovdje riječ o animozitetu prema ruskoj kulturi, nego da se to zaustavi bar dok ratne operacije traju. Onda počinjemo drugu priču", opravdao je dotični zahtjev Vidmarović.Kakvu drugu priču možemo očekivati? Posebno kada je riječ o Vidmaroviću, koji je inače u svibnju 2020. godine kao gost emisije na internetskoj platformi notornog podcasta Velebit, voditelja Dražena Stjepandića, prebrojavao krvna zrnca književnicama Slavenki Drakulić i Vedrani Rudan. Za prvospomenutu je utvrdio da etnički nije Hrvatica, da je iz komunističke obitelji i da je otpočetka jasna."Ništa nije krila, nije za hrvatsku državu, nije za nacionalni identitet: s njom nema nikakvih nejasnoća", kazao je, dok je za Rudan izjavio: "Ona nije etnički Hrvatica, a svugdje se prijavljuje kao Hrvatica koja pljuje Hrvatsku." Spominjao je Vidmarović pritom i Novosti, utvrdivši da list "ne štiti interese svoje manjine nego se upliće u politiku hrvatske države na negativan način". Negativnu selekciju, međutim, čine upravo oni koji bi zabranjivali civilizacijska umjetnička dostignuća koja bi upravo mogla stajati kao opreka svakom ratu.
