Prošli ponedjeljak bio je ‘možda najrevolucionarniji dan u srpskoj historiji’ – tako je u svom patetičnom autorskom tekstu u tabloidu ‘Telegraf’ srpski premijer Aleksandar Vučić najavio otvaranje prva dva poglavlja u pregovorima o pristupanju Srbije Evropskoj uniji. Otvoreno je poglavlje 35 koje se odnosi na normalizaciju odnosa s Kosovom i poglavlje 32 o kontroli financija, dok je najavljeno da bi poglavlja pravosuđa i ljudskih prava trebala biti otvorena negdje u veljači naredne godine.
Premijer Vučić je optimistično najavio da bi svih 35 poglavlja moglo biti zatvoreno do 2019. godine, što podržavaju i njegovi ministri. Tako je ministrica građevinarstva i potpredsjednica Vlade Srbije Zorana Mihajlović izjavila da vjeruje u to, imajući u vidu dosadašnji rad Vlade, te da sada sve zavisi samo od vlasti u Srbiji, o tome hoće li se dovoljno udubiti u poslove.
No kamen u bistru vodu bacio je predsjednik Tomislav Nikolić, koji je u nedjeljnom intervjuu ‘Politici’ ocijenio da su uvjeti za poglavlje 35 koje se tiče Kosova ‘izuzetno oštri, nepovoljni po Srbiju’ i, po njemu, ‘prepuni zamki, krivina ili zahteva koji nisu ogoljeno iskazani, ali koji bi mogli da budu veoma opasni po nas’. Sadržaj poglavlja će se znati preciznije tek kad se o njemu počne razgovarati, kaže Nikolić i dodaje da ‘ne valja’ ako se ne zna sadržaj ili ako ga netko pokušava sakriti od Srbije.
Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić je ocijenio da su uvjeti za poglavlje 35 koje se tiče Kosova ‘izuzetno oštri, nepovoljni po Srbiju’ i, po njemu, ‘prepuni zamki, krivina ili zahteva koji nisu ogoljeno iskazani, ali koji bi mogli da budu veoma opasni po nas’
‘Pažljivo sam slušao nemačkog ambasadora Axela Dittmanna. Na pitanje da li ima novih zahteva u vezi sa poglavljem 35 on je odgovorio onako kako su naučili svi evropski zvaničnici – da se poglavlje 35 zatvara pravno obavezujućim sporazumom sa Prištinom o dobrosusedskim odnosima i tu nema nikakvih novih zahteva. Dobro, ali kakav je to zahev? Da li EU pušta da se Priština i mi sami dogovorimo? Mi to nikada nećemo’, kaže Nikolić.
Antievropske stavove predsjednika Nikolića direktno je podržala Rusija, koja u njemu pronalazi partnera u opstrukciji procesa evropskih integracija Srbije, tvrdi dnevni list ‘Danas’, pozivajući se na diplomatske izvore bliske Vladi Srbije, koji kažu da Nikolićeve evroskeptične izjave u posljednja dva dana predstavljaju pokušaje blokiranja i nipodaštavanja proevropskog kursa Vlade Srbije. No to nije nikakvo iznenađenje kad je o Nikoliću riječ, jer je on još u proljeće prošle godine prvi pokrenuo pitanje o referendumu o Kosovu, na kojem bi se, kako je to tada obrazlagao, odredile ‘crvene linije’ ispod kojih Srbija ne bi mogla ići, da bi prije nekog vremena rekao da izjašnjavanje naroda o Kosovu nije potrebno, jer on točno zna kakav bi bio ishod.
Tako ne misli izvanparlamentarna Demokratska stranka Srbije Sande Rašković Ivić, koja je – zajedno s nekim desničarskim organizacijama – zatražila da se sada raspiše referendum o pristupanju EU-u, a ne tek kad se završe pregovori i zatvore poglavlja, te su najavili i peticiju. Odmah im je premijer Vučić začepio usta: ‘Referenduma neće biti zbog toga što to želi DSS, Dveri ili neko drugi, ni sada, ni inače. O referendumu se nikada neće odlučivati ni u jednom drugom velikom gradu, ma koliko mi voleli Brisel, Moskvu, Vašington ili bilo koji drugi grad. Uvek će se odlučivati u Beogradu, na njihovu žalost, i zbog toga sam veoma ponosan’, kaže on.
Sudeći po posljednjem istraživanju javnog mnijenja koje je rađeno za Delegaciju EU-a u Srbiji, Vučić u tome ima podršku čak 59 posto građana koji vjeruju da bi ulazak u EU donio ekonomski prosperitet zemlje, bolji standard i šanse za posao. Protiv ulaska je 34 posto građana, a kao razloge su isticali strah od siromaštva, eksploataciju Srbije, gubitak suvereniteta i pritiske. Kad bi danas bio održan referendum, za pristupanje EU-u bi glasalo 55 posto građana, protiv bi bilo 26 posto, a izlaznost bi bila, kako se procjenjuje, 73 posto. Zanimljivo je da 14 posto ispitanika smatra da Srbija nikad neće biti članica EU-a, dok ih je u rujnu prošle godine bilo čak 22 posto, a stabilna podrška – 58 posto građana – podržava dijalog Beograda i Prištine.
Pregovori će sasvim sigurno biti teški, u tome se svi slažu, pogotovo zato što u platformi EU-a za pregovore sa Srbijom jasno stoji da će zastoj u dijalogu s Prištinom izazvati zamrzavanje pregovora u svim drugim poglavljima, pa tako i u procesu pridruživanja u cjelini. Tu je i nešto što dosad nije važilo za većinu država s kojima se pregovaralo: nije dovoljno da zakoni budu usklađeni s evropskim standardima, nego usklađena mora biti i njihova primjena u praksi, što znači da će Srbija izuzetno teško – barem gledajući iz današnje perspektive – doći do napretka i zatvaranja poglavlja 23 i 24 o pravosuđu i osnovnim pravima i slobodama.
U istom trenutku kad se Vučić hvali otvorenim poglavljima – što svakako jest dobra vijest za Srbiju – stižu evropski izvještaji koji izražavaju zabrinutost zbog medijskog stanja u Srbiji i koji čak prilično neuvijeno daju sliku medijskog sumraka, ako ne i mraka, o čemu dovoljno govori i to da ministar obrane Bratislav Gašić i dalje sjedi u svojoj fotelji, usprkos seksističkom skandalu od prije dva tjedna. Tu je i problem donošenja silnih zakona bez javne rasprave i po hitnom postupku (na prste se mogu nabrojati zakoni koji su doneseni u redovnoj proceduri), kao i činjenica da su ama baš sve institucije potpuno urušene i da nitko, ni građani ni privrednici, nemaju nikakvu pravnu sigurnost.
Jest da je premijer izjavio da pregovori vode prema izgradnji normalne, pristojne i zdrave Srbije, dodavši i ‘pravnu državu, u kojoj ćemo jačati institucije, boriti se protiv korupcije, napredovati u ekonomiji i time pokazati kakvom tipu društva želimo da pripadamo’. Vesna Pešić konstatira: ‘U stvarnosti, on je veoma marljivo porušio sve institucije, okomio se na građansku opoziciju, učvrstio korupciju za račun svoje tajkunske klike, enormno povećao partijsko zapošljavanje koje podriva profesionalnu strukturu i učvršćuje burazersku selekciju kadrova u svim sferama života.’